Dijete-leptir iz Prijedora: Uvijek vjerujem u bolje sutra

U gradu na Sani ga znaju kao momka koji je izuzetno druželjubiv, vrijedan i požrtvovan iako ga život nije mazio.

Teška bolest s kojom se bori od rođenja za ovog dvadesetšestogodišnjeg momka je izazov više da se bori i da dobije svoju šansu.

Mladen živi sa majkom i ocem, te bratom, koji boluje od teškog oblika epilepsije i neophodna mu je danonoćna pažnja.

Doselili su iz Zagreba u Prijedor, a njegovi roditelji su imali i prvorođenog sina Danijela, koji je stradao u požaru sa tri godine.

Bulozna epidermoliza od koje Mladen boluje zahtjeva mnogo pažnje i novca.

„Majka radi kao spremačica i zarađuje oko 400 KM. Nakon dobijanja fakultetske diplome dobio sam ponudu da radim u jednoj igraonici, također za 400 KM. Zahvalan sam i na ovoj prilici da zaradim koliko-toliko, jer krema koju moram redovno nanositi košta za mjesec dana 100 eura. Moram imati i poseban režim ishrane, pa se trudim da sve ispoštujem maksimalno koliko mogu“, rekao je Mladen Pauković.

Mladen ističe da se za njegovu bolest još nije pronašao pravi lijek, a suzbija se određenim kremama i načinom ishrane.

U njegovoj porodici niko nije bolovao od ove bolesti, ali Mladen u svojim nastojanjima da obezbjedi sebi i porodici bolji život ne posustaje.

„Bilo je teških trenutaka. Posebno dok sam bio dijete. Danima sam razmišljao i odlučio da uspijem. Zbog mojih roditelja prije svega, koji su uvijek bili uz mene, a potom i zbog sebe. Zbog ove bolesti su mi vremenom srasli prsti na nogama i rukama, ali se nisam predavao. Stalno je prisutno grčenje mišića i zglobova, ali se trudim da se što više razgibavam i krećem što pažljivije“, istakao je Mladen.

Mladen u šali kaže da brže radi na tastaturi za računarom od zdravih ljudi, što je kako kaže mnogima čudno. Shvatio je odavno da je život samo jedan i da ga mora iskoristiti najbolje što zna i umije.

„Svako od nas ima problema. Dosta mladih ljudi pati od nekog oblika invaliditeta. Trudim se da im pomognem da počnu pozitivno razmišljati. Svjestan sam da sam različit kada je u pitanju fizički izgled, ali mi to ne smeta da idem dalje i živim život“,kaže Mladen.

Mladen ima najveću želju da pomogne roditeljima da skromno renoviraju stan, a priželjkuje i da dobije posao za koji ima fakultetsku diplomu. Najbolje što mu se desilo u posljednje vrijeme je posao u igraonici i skromno kaže da 400 KM nije mnogo, ali je i to bolje nego da sjedi besposlen.

„Uvijek se nadam nečemu boljem. Imam veliku želju da pomognem roditeljima, da konačno živimo kako treba. Imao sam sreću što sam komunikativan i volim druženje, a u mojoj okolini su to lijepo prihvatili, pa mi je i to na neki način olakšalo ovu tešku bolest. Dok sam bio mlađi mislio sam da nigdje ne pripadam, ali na svu sreću moja upornost i želja da nadvladam teškoće su bili jači od svega. Sada se trudim da samo guram naprijed. Shvatio sam da drugačije ne može. Uvijek je bolje ići naprijed, nego odustati. Poslije noći uvijek dođe dan, te zato uvijek govorim onima koji su bolesni da se bore i ne odustaju. Možda je danas teško, ali svanuće bolji dan, u to sam siguran”, naglasio je Mladen.

Ovo je bolest koja za posljedicu ima oštećenja na koži slična opekotinama, sa stvaranjem velikih plikova i rana. Zahvaćena je sluzokoža unutrašnjih organa, što dovodi oboljele do čestih respiratornih infekcija.

Kod težih formi zarastanje rana je praćeno trajnim oštećenjima, kao što su srastanje prstiju na nogama i rukama. Zbog velike osjetljivosti oboljele zovu „djeca-leptiri“.