Brazilka na motoru stigla do Sarajeva: Plakala sam u vašem gradu

Svoje putovanje koje još uvijek traje i neće se završiti prije nove godine započela je prije pet mjeseci. Krenula je iz svog grada Natala i preko Južne, Centralne, Sjeverne Amerike i potom Evrope stigla do Sarajeva. 

Gean Neide Andrade je žena koja dolazi iz vojske. Prošla je tešku obuku da bi postala ronilac u brazilskim marincima. Prošla je čak i tešku obuku brazilske BOPE (Batalhao de Operacoes Policiais Especiais), specijalne jedinice vojne policije Rio de Janeira, koja je zadužena za suzbijanje kriminala u najpoznatijim favelama na svijetu.

"Dvije godine sam morala raditi s lošim momcima u favelama Rio de Janeira. Dvije godine sam bila na obuci u BOPA-i. Morala sam ošišati kosu skroz i tokom obuke sam mnogo puta imala ozbiljne povrede. Bila sam jedina žena na toj obuci u toj klasi. Tokom obuke mnogo patite kako bi došli na nivo koji je potreban. Sigurno da mi je ta obuka pomogla mnogo i za ovo putovanje. Naučila sam da budem otpornija i jača. Stekla sam sposobnost da naučim da budem jaka i otporna", kaže Andrade na početku razgovora. 

Ističe ipak da se jako teško spremiti za jedno putovanje na kojem vas čeka toliko nepredvidivih situacija, ali da joj je posao koji je radila mnogo pomogao. 

"Međutim kada krenete na ovakvo putovanje, sve vam je novo. Mnogo toga se dešava na putovanjima, a sve je novo i sve se brzo dešava i morate se brzo prilagoditi. Ta otpornost i čvrstoća koju sam stekla u vojsci sigurno mi je pomogla i tokom ovog putovanja", kaže Andrade.

Preživjela je nekoliko dosta neugodnih situacija, a izdvaja one koje su se dogodile u Guatemali i na Aljasci.  

"U Guatemali su me pratila dva naouružana muškarca. Pogledala sam u retrovizor i vidjela oružje vidjela sam da me prate. Kada bih se kretala brže i oni su se kretali brže, kada bih usporila i oni su usporili. Srce mi je lupalo jako, bila sam preplašena. Žena, sama u Guatemali, ne poznajem ljude, ne znam da li je policija korumpirana. Sreća pa je moj motor zaista snažan i uspjela sam pobjeći", ističe Andrade i dodaje: 

"Još jedno opasno iskustvo doživjela sam na Aljasci. Spavala sam u šatoru i čula medvjeda kako hoda oko njega. Bila je noć i bilo je hladno, a ranije sam srela jednog čovjeka koji mi je rekao da se čuvam medvjeda. Pitao me da li imam pištolj ili suzavac, a kada sam rekla da nemam, on je samo rekao čuvaj se. Moja lampa je bila pri kraju, ostala sam bez svjetla, bilo je mračno. Mnogo sam se preplašila, imala sam dva izbora, pobjeći prema šumi ili otići nazad da spavama. Izabrala sam drugu opciju i sve je prošlo dobro", dodaje Andrade. 

Najteže joj je ipak bilo kada joj se pokvario motor na autoputu.

"Ipak možda najteže iskustvo mi je bilo kada mi se pokvario motor na autoputu. Bilo je dosta hladno i neki komad metala, poput noža mi se zabio u gumu. Malo je nedostajalo da izgubim kontrolu. Bila sam sama, bespomoćna, noć je padala, a nisam mogla riješiti problem. Sjedila sam i osjećala se bespomoćno. Nisam znala šta uraditi u toj situaciji. U tim trenucima vodila me samo vjera", kaže Andrade i dodaje: 

"Pojavili su se međutim anđeli na autoputu. Dva indijanca su mi prišla i pomogla mi da se prebacim do obližnjeg grada. Prevukli su moj motor i bili tu za mene tri dana. Dobila sam i poklon od njih, jednu vrstu narukvice. Upoznala sam i velikog poglavicu", ističe Andrade.

Najbolji trenutak putovanja bio joj je dolazak na Aljasku. 

"Kada sam došla na granicu Kanade i Aljaske doživjela sam vjerovatno najbolji osjećaj na ovom putovanju. Prešla sam Južnu Ameriku, Centralnu Ameriku, Sjevernu Ameriku i došla do Aljaske. Većinu vremena mi je bilo hladno, bila sam gladna i usamljena. Moj engleski nije baš najbolji, učila sam španski, a putovala sam kroz zemlje u kojima se pričaju upravo ova dva jezika. Jedan motor, jedna žena i velika vjera bili su dovoljni da se dođe do Aljaske", kaže Andrade.

Dodaje kako joj je plan bio doći do Aljaske i vratiti se u Brazil. Priča da nije mogla vjerovati kada je vidjela granicu s Aljaskom te da je doživjela pravi nalet adrenalina. Opisuje kako se ponovo osjetila živom i da nije mogla vjerovati.

"Na ovom putovanju sam mogla i umrijeti, a sve to se isplatilo kada sam došla na Aljasku. Disala sam punim plućima. Osjetila sam da sam živa", ističe Andrade. 

Nakon što je otišla u penziju morala je pronaći novi izazov u životu, a kako kaže ovo putovanje joj je pomoglo da se opet osjeti živom. 

"Svi mi imamo početak i kraj. Meni je sada 49 godina, to su neke srednje godine. Radila sam 30 godina svoj posao, jako težak posao. Odgojila sam dvoje djece i kada sam otišla u penziju nisam znala šta raditi. Sjedila sam na kauču, jela i pila i trebao mi je novi izazov, nešto da se opet osjetim živom. Ovo putovanje me vratilo u život", kaže Andrade i nastavlja: 

"Moja religija je život i ne vjerujem u slučajnosti. Vjerujem da sam upoznala sve ljude koje sam upoznala s razlogom. Nisam mogla ostati i sjediti na kauču, potrebno mi je bilo da sam živa. Život je film, a ja život volim. Želim da učim dok sam živa", dodaje Andrade. 

Bosnu i Hercegovinu je kaže morala posjetiti, a veliku utisak na nju ostavila je historija naše države. 

"Vaša država ima bogatu historiju i tu sam morala doći. Imate historiju koja je dotakla moje srce. Jučer sam posjetila Muzej genocida u Sarajevu i to me je zaista pogodilo. Plakala sam kada sam bila u muzeju. Ovi ljudi i ovaj narod jako su bitni za mene", kaže Andrade. 

Ističe kako je jako sretna što je njeno putovanje inspiracija ljudima da naprave nešto što do sada nisu mislili da mogu. 

"Svaki dan razgovaram s ljudima o ovome što radim. Svi ljudi imaju san, ali nekada nemaju hrabrosti krenuti za njim. Ljudi iz Brazila mi šalju poruke da me prate na putovanju i da sam njihova inspiracija i to je zaista nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. Jako mi je važno da pokažem svim ljudima na svijetu da jedna obična osoba može ostvariti svoje snove. Kada gledate zvijezde mislite da su daleko, ali ustvari samo morate posegnuti za njima. Želim da pokažem da uz veliku snagu i želju ljudi mogu uraditi sve što žele. Bitno je samo da imate cilj i da dovoljno snažno želite da ga ostvarite", kaže Andrade i dodaje: 

"Život jeste borba, svaki dan. Svi smo mi ponekad tužni i potreseni. Kada sam se vozila autoputem bilo je dana kada mi je bilo hladno, kada sam se osjećala usamljeno i bila tužna i potresena. Svi mi imamo takve trenutke u životu i to jeste život. Međutim kada jednom sve prođe i pogledate iza sebe željet ćete da vaš život bude jedan dobar film. I zbog toga uvijek idite za svojim snovima", zaključuje.

Andrade će voziti do Portugala, a onda će svoj motocikl prebaciti avionom do Urugvaja. Potom će iz Urugvaja voziti nazad do svog grada Natala, a kući bi trebala biti početkom Nove godine.