25. godišnjica od razaranja Vijećnice: Dan kad je izgorjelo 90 posto knjiga

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH danas je organizovala obilježavanje najtužnijeg dana u svojoj historiji, dana kada je sa agresorskih položaja oko Sarajeva granatirana i zapaljenja Vijećnica, u kojoj je izgorjelo 90 posto knjižnog fonda i arhivske građe, koja je svjedočila o istoriji BiH.

“Na ovaj tužni jubilej želimo se sa pijetetom prisjetiti naših kolega koji su stradali u ratu tokom opsade Sarajeva. O granatiranju i paljenju Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, o danu kada su gorjele knjige, objavljene su u proteklih četvrt vijeka brojne reportaže, snimci, članci, eseji, pa i neke naučne publikacije. Granatiranje Vijećnice, odnosnu kulturocid, bibliocid, započeo je u maju 1992. godine. Te prve granate značajno su oštetile katalog, a uništenjem staklene kupole i krovne konstrukcije ugrožen je ukupni knjižni fond, kao i ostala oprema. Na današnji dan 1992. godine nasumično su po cijeloj zgradi padali zapaljivi projektili. Unutrašnjost Vijećnice je potpuno uništena u požaru, a nadljudskim naporima vatrogasaca, zaposlenika NUBBiH i građana Sarajeva spasilo se ono što se spasiti moglo“, kazao je Ismet Ovčina, direktor NUBBiH.

Dodao je da je prema UNESCO-ovim podacima, u razaranju Vijećnice nepovratno uništeno 90 posto fundusa od otprilike tri miliona bibliotečkih jedinica.

“Obnova zgrade je trajala više od jednog desetljeća. Vijećnica je otvorena prije tri godine i koji mjesec, ali NUBBiH nije useljena u svoj nekadašnji dom, iako je u važećim zemljišno-knjižnim dokumentima zavedena kao jedini legalni korisnik objekta. Čak smo i za organizaciju ovog skupa morali tražiti odobrenje Gradske uprave, koja gazduje zgradom. U cilju rješavanja statusa u zgradi Vijećnice, NUBBiH je pokrenula sudski spor kod nadležnog suda u Sarajevu u junu 2014. godine“, istakao je Ovčina.

NUBBiH je privremeno smješten u Kampusu Univerziteta Sarajevo.

Godišnjicu razaranja Vijećnice, u kojoj je prije rata bila smještena NUBBiH, iskorištena je da se uruče zahvalnice darovaocima knjiga, među kojima je bila i priznata sarajevska glumica Jasna Diklić, koja je donirala izuzetnu zbirku knjiga supruga Bore Đukanovića.

“Ono što je i želja mog supruga bila jeste da jednog dana te knjige koje su pažljivo birane, cijeli njegov životni vijek, da se nađu u Nacionalnoj biblioteci sa pretpostavkom da će se ona jednom vratiti u vijećnicu, gdje joj je i mjesto. Bila sam presretna kada je Vijećnica obnovljena, u njenoj čitaonici smo u studentskim danima zajedno učili i polagali ispite. Rodila se jedna ljepota iz pepela, kao feniks je izrasla u nešto što treba da traje i ne znam zaista ko bi ponovo mogao da je uništi, kao što je bilo 1992. godine“, kazala je Diklić.

Uz Diklić, zahvalnice su dobili Općinsko vijeće Satri Grad Sarajevo, Lejla i Kemal Hrelja, porodica Ljutović, Sead Mahmutefendić te Ljubo i Duška Todorović.

Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH, izrazio je zadovoljstvo što se danas nalazi u obnovljenom objektu Vijećnice, ali da isto tako osjeća veliku tugu i žalost zbog onoga što je Vijećnica doživjela prije 25 godina.

“To je jedan od najtužnijih dana proteklog rata, koji se ne smije izbrisati iz naših sjećanja. Moramo se stalno vraćati tom tragičnom događaju, najeklatantnijem primjeru kulturocida u Evropi na kraju 20. stoljeća“, kazao je između ostalog Osmanović te dodao da je ostalo da se potvrdi pravni status NUBBiH, kao institucije od posebnog značaja za BiH i njene građane.

U gašenju zapaljene Vijećnice 25. augusta 1992. godine učestvovao je Kemal Cacan, danas komandir vatrogasne ispostave Profesionalne vatrogasne jedinice u Kantonalnoj upravi civilne zaštite.

“Sjećanja, bez obzira što je prošlo 25 godina, kristalno su jasna. Taj dan smo po cijelom gradu gasili požare i negdje kasno navečer dobili smo dojavu da gori Vijećnica. Svo ljudstvo koje smo imali na raspolaganju, kao i materijalna sredstva, došlo je da pokuša spasiti Vijećnicu. U tome bi i uspjeli da nije bilo konstantnog granatiranja, a uz to smo u posljednjim trenucima ostali bez vode, jer nam je jedini izvor vode bila Sarajevska pivara, odnosno njeni bunari. Čak smo lokalizovali požar i Vijećnica bi bila spašena, ali je onda uslijedilo dodatno granatiranje i novo paljenje. Bili smo bez vode i umorni nakon 18 sati gašenja. Kada je došlo do urušavanja konstrukcije i kada su bili ugroženi naši životi povukli smo se iz velike aule i onda smo pokušali da spasimo ono što nije gorilo“, kazao je Cacan.

Prvi projekat Vijećnice uradio je Karlo Paržik, a s obzirom da se nije svidio ministru Benjaminu Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witteku. Međutim, Witek je izvršio samoubistvo, pa je završetak projekta 1894. godine povjeren Ćirilu M. Ivekoviću. Uporedo sa izradom i razradom projekta građen je objekat u periodu od 1892. do 1894. godine.

Objekat gradske vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine. Dana 25. augusta 1992. godine u granatiranju zgrada Vijećnice je zapaljena, a njena unutrašnjost gotovo potpuno uništena. Rekonstrukcija je počela 1996. godine, a Vijećnica je ponovo otvorena 9. maja 2014.