Vozačica tramvaja Sadeta Lončarić: 'Au, vidi žena vozi tramvaj' (FOTO)

"Au, vidi žena vozi tramvaj...", bio je komentar jednog dječaka kada je ugledao Sadetu Lončarić za instrument tablom vozila javnog gradskog prijevoza. 

Bez obzira na to koliko mislite da niste naklonjeni predrasudama, priznajte da ste barem djelić sekunde i vi zastali kada ste ugledali ženu na mjestu vozača tramvaja. Ako ništa, barem zbog onog osjećaja "svaka čast"... 

"Sarajlije su već navikle, ali često čujem komentare. Neki se ponekad i dvoume da li da uđu, pa kad izađu zahvale se na dobroj vožnji. Bude zanimljivih reakcija, ali navikla sam na to. Nekad me i nasmijavaju.  

Ima muškaraca koji nas pohvale da bolje vozimo od naših kolega, mada smatram da svi vozimo bez razlike. Naše kolege se ponašaju zaštitnički prema nama, divni su, uvijek pritrče u pomoć kada dođe do kvara, da pripremimo vozilo za šlepanje...", započinje svoju priču vozačica tramvaja Sadeta Lončarić za Radiosarajevo.ba.

Da je to njen životni poziv, osjetila još u srednjoj školi. 

"Sjedim u tramvaju i mislim - kako bi bilo lijepo jednom sjesti na vozačko mjesto da se provozam", prisjeća se s osmijehom Sadeta.

Ova divna i nasmijana žena koja nas je oduševila svojom vedrinom, svoju prvu vožnju tramvajem obavila je još za vrijeme rata. 

"U ratu svi smo bili na relaciji kuća - podrum, no ja sam nekako od prijatelja saznala da primaju vozače. Bilo je to negdje 1994. godine. Tako se prijavim na obuku, a onda dođem kući i kažem roditeljima. Mojoj majci je to posebno teško palo, pogotovo zbog tadašnje situacije. 

Ali ja sam završila šestomjesečnu obuku (teorija i praksa) i počela voziti. Bilo je 19 žena tada. Obuka je bila malo strašna. Sve mislite to je lako, ali kada prvi put sjednete, opet vas malo uhvati strah. 

Prvi put sam vozila na relaciji Alipašin Most - Nedžarići, s tim da je jedan tramvaj išao u pravcu Nedžarića i vraćao se rikvercom na Alipašin Most. Uvijek su bila dva vozača u jednom vozilu, jedan je pokazivao kada se vraćamo u rikverc... U povratku nismo prevozili putnike jer nam je trebala preglednost.

Nikad nismo odustajali i povlačili se. Tada su često vozile žene i penzioneri koji nisu bili mobilizirani", tvrdi tramvajdžijka Sadeta.

Danas se za instrument tablom tramvaja GRAS-a nalazi još 11 žena. A Sadeta radi već 21 godinu.

"U ovom poslu čovjek mora biti skoncentriran, posebno na situaciju u saobraćaju, kakvi su danas vozači i kako poštuju propise. Profesionalni vozači prave takve greške kakve ni amateri ne rade. Jedan čovjek mi je rekao 'Vi spasite 100 života dnevno'... 

Ljudi prelaze cestu, vide tramvaj i imaju jedan cilj - potrče, ne gledaju automobile, ne gledaju prijelaze, semafore. Vi želite krenuti, pa naglo zakočite da izbjegnete nesreću... Morate biti sposobni, spremni na sve, imati brze reflekse. Morate misliti za vozača, za pješaka.

To je veliki stres, čak i kada se samo 'kucnete' s nekim, a svima se dešava", pojašnjava nam Sadeta.  

Kako saznajemo, staž vozača tramvaja je u prosjeku deset godina, a ljekarski pregledi se rade svake tri godine. Ako ne prođete pregled, što se može desiti zbog stresa, deformacija, povreda kičme, automatski idete na bolovanje. 

"Jedna sam od rijetkih žena koja radi jutarnju smjenu od pet sati. Tada mi kolege izađu u susret, pripreme vozilo i upale grijanje. Inače imaju tri smjene, ali žene su pošteđene te treće smjene. 

Još uvijek ne razmišljam o povlačenju, dok mogu vozit ću. Kad ujutro sjednem, osjetim energiju i zadovoljstvo. 

Bez obzira na to koliko smo u teškoj situaciji, uvijek želimo da građani budu zadovoljni", poručuje Sadeta. 

A za vrijeme razgovora s našom sagovornicom, nismo mogli odoljeti da je ne zamolimo da nam pokaže kako se to ustvari vozi tramvaj.

Satra, Holanđani, Kinder... tramvaji su ručni, a tu je i ČKD. Razlika između njih je položaj komandi i rukohvata za vozača. 

"U ovim ČKD tramvajima rukohvat je ispred vozača, a kočnica ispred nogu, dok je u Satri rukohvat sa strane, a kočnica se upravlja rukom. 

Kada krećete u saobraćaj, pritisnete sigurnosni relej, rasvjetu, grijanje, Na prvom dugmetu se otvaraju i zatvaraju prva vrata, dok su ostala na drugom dugmetu. U ovom vozilu ne možete krenuti ako se ne zatvore prva vrata jer onda imate preglednost na retrovizoru. Tu je i mikrofon kojim obavještavamo putnike u slučaju kvara ili zastoja.

Potrebno je držati kočnicu i biti koncentriran, da možete zakočiti u slučaju potrebe (tada se čuje zvonjava). Tu je i sigurnosna kočnica koju pritisnete ukoliko ova glavna zablokira. 

Postoje i komande za prebacivanje skretnice. Tačnije, jedna je za prebacivanje, a druga za blokiranje skretnice, kako biste bili sigurni da ćete proći bez problema", pokušala je naša sagovornica pojasniti zbunjenoj novinarki (reći ćemo da je uspjela shvatiti).

Za kraj, treba spomenuti da je na nekim tramvajima predviđeno i postojanje rampe za osobe s invaliditetom, gdje se pritiskom na dugme izvlači ili uvlači rampa. Nažalost, naša stajališta nisu predviđena za njih. 

Dnevno saobraća 48 ili 49 tramvaja, dok se u rezervi drže njih dva ili tri.