Šta znamo o interseksualnim osobama

U nedjelju 26. oktobra obilježen je Dan podizanja svijesti o interseksualnim ili pravilnije rečeno – interspolnim osobama. Priču o ovom danu, poteškoćama i preprekama s kojima se interspolne osobe susreću prenosimo s portala Soc.ba.

26. oktobra 1996. godine, prije skoro dvadeset godina desile su se prve javne demonstracije u Bostonu, ispred mjesta gdje je Američka akademija pedijatara održavala svoju godišnju konferenciju. U demonstracijama su učestvovali aktivisti i aktivistkinje iz organizacije Intersex Socitey of North America (Interseksualna zajednica Sjeverne Amerike) na čelu sa Morgan Holmes. Morgan je aktivistkinja, interspolna osoba i kanadska sociološkinja. Grupa je demonstrirala noseći natpis „Hermafroditi sa stavom“.

Danas je riječ hermafrodit zamijenila riječ interspolna osoba, jer je pojam hermafrodit neprecizan, nestručan ali i politički nekorektan.

Dan podizanja svijesti o interspolnim osobama je važan jer treba da prekine stid i tajnovitost kojom je obavijena priča o interspolnim osobama kao i tabuizaciju interspolnih osoba i djece. Na ovaj dan potrebno je osvrnuti se na sve što je urađeno (a toga je malo) te šta tek treba da se uradi po pitanju prava i dostojanstva interspolnih osoba. Ovo treba da bude dan političke akcije i zagovaranja.

Treba znati da, svako novorođenče ne spada neminovno u tipične medicinske kategorije „muškog“ i „ženskog“. Interspolne osobe rađaju se sa različitim varijacijama spolnih karakteristika, anatomije, reproduktivnih organa i/ili nivoa hormona. Najčešće se interspolna djeca podvrgavaju medicinskim, nepotrebnim zahvatima, koja su potencijano opasna ili nepotrebna, naravno bez svog pristanka, a dodatno su izložena i stigmatizovanju i diskriminaciji. Zapravo, duboko ukorijenjena ideja da osobe trebaju pripadati jednom od dva spola, „muškom“ ili „ženskom“ vodi ka nerazumijevanju i naposlijetku stigmatizovanju interspolnih osoba.

Kada govorimo o zakonskim regulativama, pitanje interspolnosti je i dalje nevidljivo, stoga su i pomaci dosta spori. U Evropskoj uniji 2013. godine, interspolne osobe su kao kategorija, uključene u preporuke za antidiskriminacijske zakone.

Procjenjuje se da jedna od 1500 novorođenčadi ima interspolne karakteristike.

Australija je prva zemlja koja je prije dvije godine ostavila opciju za izjašnjavanje, na oficijelnim dokumentima – muški/ženski/x spol, a nekoliko mjeseci poslije u novembru 2013. godine, Njemačka je dozvolila roditeljima da na rodnim listovima ostave prazno polje u koje se upisuje spol za novorodjenčad koja ima interspolne karaktersitike.

Interspolne osobe moraju imati pravo da sami i same odlučuju o svom tijelu i spolnom i/ili rodnom identitetu, posebno u slučajevima kada medicinska interevencija nije neophodna.

U BiH se i dalje ne govori o interspolnosti i tema je još uvijek tabu. Procjenjuje se da jedna od 1500 novorođenčadi ima interspolne karakteristike.