Majka Mejra školuje osmero: Sa tri telefona završili smo online nastavu

Mnogi stanovnici Brčkog znaju Mejru Šačić za koju kažu da je uvažena članica romske zajednice u ovom gradu. Ova pedesetdvogodišnjakinja uvijek je spremna da pomogne drugima, uključi se u dobrovoljni rad, sasluša ili da savjet, iako ni njoj samoj život nije lak.

Dok je bila djevojčica, majka joj se preudala, a otac ju je prodao čovjeku koji je bio mnogo stariji od nje i koji ju je tjerao da se bavi prosjačenjem: „Tako je bilo dok nisam srela današnjeg muža. Od onog muža pobjegla sam ovom, tako da sam s njim ostala do danas i evo, petero djece imam i od ovo petero djece imam osamnaest unučadi“. 

Osim osamnaestero unuka, Mejra je starateljica za još dvoje djece. Njen najveći cilj je da joj unuci završe školu - osmero među njima trenutno pohađa redovno školovanje.

„Imala sam loše djetinjstvo, tako da sada gledam da moja djeca, moji unuci ne dožive to što sam ja doživjela, da ne budu na ulici, da ne krenu sa lošim društvom. Hvala Bogu, imaju volju za školu. Gledam da budu u budućnosti nešto drugo, da ne budu ovo što smo mi“.

Djeca romske populacije veoma su podložna riziku ranog napuštanja školovanja, a odluke o tome često donose njihovi roditelji. Školu najčešće napuštaju djeca iz disfunkcionalnih porodica, ili koja žive s jednim roditeljem, djeca čiji roditelji nisu obrazovani i djeca koja žive u siromaštvu. Zahvaljujući uspješno završenom projektu „Bright4All - Osnovno pravo na obrazovanje za svu djecu u Bosni i Hercegovini“ koji finansira Evropska unija, a čiji je cilj omogućiti pristup školovanju za svu djecu u Bosni i Hercegovini, veliki broj djece iz romske zajednice sada je uključen u redovnu nastavu.

Evropska unija je prepoznala vrijednost ovog projekta i izdvojila finansijska sredstva da ga podrži. Kao implementator, oganizacija Save the Children je partnerstvo u projektu povjerila organizacijama s dugogodišnjim iskustvom u zaštiti i promociji prava ranjivih kategorija: Udruženju „Žene s Une iz Bihaća“ i  Omladinskom centru „Vermont“ iz Brčkog.

„Ranije je broj romske djece iz Brčkog koja su bila uključena u obrazovni sistem bio veoma mali. Danas se možemo pohvaliti činjenicom da u školskom sistemu u Brčkom imamo uključeno oko 170 učenika romske nacionalnosti, a od toga tri srednjoškolca“, potvrdio je Asmir Husić, Koordinator Dnevnog centra  Vermont.

Mejrini unuci, kao i brojni drugi mališani iz Brčkog redovno pohađaju Dnevni centar , gdje dobijaju podršku u procesu obrazovanja i pomoć u savladavanju gradiva.

“Naše stručno osoblje je tu da im pruži podršku u savladavanju gradiva i pripremi zadaće. Imamo i stručnjake koji s korisnicima vrše savjetodavne razgovore, psihologa i socijalnog radnika koji identifikuju da li dijete ima problem i da li se ono osjeća sretnim i zadovoljnim svojim boravkom ovdje i u porodici”, pojašnjava Husić

Online nastava kao izazov za učenike romske populacije

Jedan od najvećih izazova, za djelatnike i korisnike Dnevnog centra  u Brčkom bio je prelazak na online nastavu usljed epidemije korona virusa. Poštujući zabranu okupljanja bilo je nemoguće realizirati radionice i omogućiti djeci boravak u centru. Ipak, proces je nastavljen na način da su djelatnici Dnevnog centra korisnicima pomagali online:

“Sva djeca su morala biti u kućama, ali smo u Centru kroz dežurstva sačuvali kontinuitet u pružanju pomoći. Naši djelatnici su imali online radionice sa dvoje ili troje dece i na taj način im pomagali u savladavanju gradiva”, pojasnio je Damir Radenković, direktor Centra.

Kako je to izgledalo iz perspektive korisnika opisuje Mejra:

“Najstarija unuka Vanesa (16) ima svoj mobitel i mogla je sama da ga koristi. Ostala djeca su koristila mobitel od mene i od muža. Radili su preko telefona sa Vermontom, pisali zadaće, a onda ih slali učiteljicama. Pomagali smo i mi kako smo znali. Važno je da su djeca mogla nastaviti dalje sa školovanjem”.

Dobre prakse na terenu i primjeri poput ove porodice ulijevaju povjerenje ostalim članovima zajednice i daju im nadu da je promjena moguća.

“Pozitivni primjeri iz same zajednice su neophodni, kako bi se i roditeljima i djeci dokazalo da je moguće završiti školovanje, da je moguće ostvariti pristojan život i karijeru, ukoliko se tu uloži truda. Ali ono što ne smije izostati je upravo podrška roditelja i bližnjih”, ističe Husić.

„Ja kad idem na roditeljski sastanak, kako uđem podignute glave, tako i izađem. Ja nemam ništa da nešto čujem loše, da se svađaju, da se tuku s djecom, da nisu dobri učenici, da nekome nešto, ne daj Bože, psuju. Komplet i škola je zadovoljna i učitelji fale moju djecu, i direktori, pedagogica, socijalna radnica, sve. Ne trebaju ova djeca život koji smo mi patili i mučili. Ne treba da budu obilježeni ko i mi što smo obilježeni. Treba da budu hrabri, da uče, završavaju škole“, ponosno zaključuje Mejra.

Projekt Bright 4All pokazao je da se kompleksan društveni problem ranog napuštanja obrazovanja, kojemu uzrok mogu biti materijalni ili sociodemografski razlozi, antisocijalna ponašanja ili nedostatak porodične motivacije, može rješavati kroz sveobuhvatnu podršku. Dječake i djevojčice koji su odabrali nastavak školovanja u toj odluci nije pokolebala ni vanredna situacija i prelazak na online nastavu. Upravo to je dokaz da se uspostavljanjem sistematskog pristupa postižu dobri i dugotrajni rezultati.