Sedam godina otkako nas je napustio profesor Dubravko Lovrenović
/ Komentari (31)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
Profesor, i maleni Mahir, Mahirova mati, predivna saputnica profesorova. Sve njihove smrti. Završeni životi, nesavršena priča. Jedna od otvorenih rana Sarajeva, zauvijek. P.S. Molim cenzore da, tradicionalno, što prije obrišite ovaj komentar. U ime zabranjenog uma, molim vas!
*nezavršena priča* 😢 *što prije obrišu ovaj komentar*
Pusti to, jarane. O toj tragediji i tim smrtima samo se glasno-šuti. Ova "sjećanja" i godišnjice smrti isti dan budu zaboravljene. " Ostala je šutnja.", Hamlet
I da! Pridružujem se. Obrišite hitno i moj komentar. Sve ovo ovdje pisanje služi samo za eliminisanje i brisanje.
Sve je to lijepo i dirljivo. Ali, tu je još nešto, puno bolnije i sramotnije. Da je danas komemoracija Dubravku, Mahiru i Alisi Mahmutović, šta bi se dogodilo? Ne bi se dogodilo ništa. Dogodila bi se ,recimo, jezivo prazna dvorana u Narodnom pozorištu. Kao na komemoraciji Marku Vešoviću. Eto scene, mjesta i konteksta za tu šutnju na kraju Hamleta. Bolno ogoljeno, bez patetike.
Cenzori, nema dileme, za brisanje je vrijeme-za sve "nezabranjene" teme! Hajmo curice, hajmo dječaci!
Smrdljivi grad zatvara podrume / Smrdljivi grad zatvara ulice / Smrdljivi grad je zadovoljan sobom / Strukture ga dobro furaju. / R.I.P., Dubravko, Mahire, Alisa.IIIII
Dubravko, Alisa, Mahir... Tuga do neba. Njih troje, sarajevska porodica. U najboljem smislu te riječi. Nada da će Sarajevo, nakon svih paklova i ubijanja grada, ostati Sarajevo. Kažu, nada umire posljednja. Istina je. Umire. U agoniji.
Spavaju li mirno, čistih savjesti, veliki vjernici, uvaženi građani??? Svi oni, posredno i neposredno odgovorni za tragičan kraj dvije blage i dobre duše, Mahira Rakovca i Alise Mahmutović? Za gorki kraj plemenitoga čovjeka, tihog, ingenioznog profesora Dubravka Lovrenovića? Kome biti zahvalan, grade moj...? Hajde, cenzordžije, šta čekate, vakat je!
ŠTA ĆE NAMA ALISE, LOVRENOVIĆI, MAHIRI, KJAFIRI / NAMA TREBAJU OSMICE, TREZORI, SEBIJE, BAKIRI! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! MIR TVOJOJ DUŠI, DRAGI PROFESORE! I TVOJIM ANĐELIMA/MELECIMA, ALISI I MAHIRU!
Sve manje grada, sve više jada, više nikada ko nekada, noć je iznad grada, zadnja svjetla samrtno gore, Profesore, sve je gore, ako nikad, barem ste sad, tamo gore, sigurni vas troje, dobre duše moje!
Četiri godine opsade, horora i noćnih mora, smrti na pokretnoj traci. A onda sve ovo, tamo negdje od 1996.do danas.Otkako su begovski zasjeli novosarajevski novovladari. Nesrušeno i neubijeno u ratu, strovaljeno je i razvaljeno u takozvanom miru. Kurbin pir- vele fetivi Splićani, kad vide šta je ostalo od njihovoga "velog mista". Smrti Mahira, Alise i Dubravka simbolične su i govore više od ma kojeg komentara o onome što je ostalo a šta nestalo od nas, od Sarajeva. Kao i smrti Joze Leutara, Sulejmana Redžića. Više su od smrti, od hladne statistike gradskog mortaliteta. Neupućeni, neko sa strane, tražio bi objašnjenja. Preostalima ovdje ona nisu potrebna. Davno je to bilo kad je Saša Hemon napisao: KO ĆE OSTATI OVDJE KAO ZADNJI- DA UGASI SVJETLO?
Svima koji ste u smrt otjerali ove ljude, haram bio svaki udisaj i izdisaj, haram vam svaki gutljaj i zalogaj, haram vam jastuci i jorgani, haram vam noći i dani. AMIN!
Jeste ovo sa Wikipedie šibnuli, a? " Na današnji dan... preminuo je..." Čega, ba? Umro mirno i spokojno, okružen toplinom doma, uz brižnu suprugu i voljenog posinka? Ima li blama, novinari, urednici? Ko vam zavrće ruke , ko vas to steriliše i kastrira?
U polju slobode mišljenja, govora, pisanja, dva su patogena, dvije patologije: cenzure i autocenzure. Kod vas je, izgleda, u pitanju žešći patogena multitasking. Nemojte me slučajno preskočiti u brisanje, doživjet ću to vrlo lično.
1. *patogen multitasking* 2. *u brisanju*
>>Sve je to lijepo i dirljivo. Ali, tu je još nešto, puno bolnije i sramotnije. Da je danas komemoracija Dubravku, Mahiru i Alisi Mahmutović, šta bi se dogodilo? Ne bi se dogodilo ništa. Dogodila bi se ,recimo, jezivo prazna dvorana u Narodnom pozorištu. Kao na komemoraciji Marku Vešoviću. Eto scene, mjesta i konteksta za tu šutnju na kraju Hamleta. Bolno ogoljeno, bez patetike. ka Fantom slobode<< To je to, sve je rečeno. Ali, eto, ako ništa, šaka nas koja se ovdje skupila, i možda još poneko, valjda bi se pojavila i na komemoraciji. Uz sve, da čovjek lakše živi sam sa sobom, u ovakvom okruženju.
Čitam ove komentare. Jbg, kao okupljanje rijetkih preživjelih nakon kataklizme. Nije ovo ništa bolje od prazne dvorane na komemoraciji Marku Vešoviću.
R.I.P., dragi Dubravko! Ono kad skontaš da je ovako u glavnom gradu. Ko će nas ispratiti, ko će se nas sjetiti?
>>R.I.P., dragi Dubravko! Ono kad skontaš da je ovako u glavnom gradu. Ko će nas ispratiti, ko će se nas sjetiti? ka Pobjeda poraza<< A to je možda zato što smo ostali bez ljudi, ne misliš li? Masa po bijelom svijetu, masa na onom svijetu. Ko će se sjećati? Ne, bolje: ko će čuvati pamćenje?
>>Spavaju li mirno, čistih savjesti, veliki vjernici, uvaženi građani??? Svi oni, posredno i neposredno odgovorni za tragičan kraj dvije blage i dobre duše, Mahira Rakovca i Alise Mahmutović? Za gorki kraj plemenitoga čovjeka, tihog, ingenioznog profesora Dubravka Lovrenovića? Kome biti zahvalan, grade moj...? Hajde, cenzordžije, šta čekate, vakat je! ka Kome biti zahvalan, grade moj?<< Spavaju, jarane, kao uspavane ljepotice. Eno im spavaćih soba na Poljinama, Igmanu, Bjelašnici, itd. Koliko oni ovakvih, nedužnih i nevinih, nose na duši! I opet spavaju, snom dobrih i pravednika.
HOĆE LI SE IKADA DOZNATI, POIMENIČNO, KO SU SVI MONSTRUMI, KATILI, DEMONI, KOJI SU OVU PREDIVNU PORODICU U SMRT OTJERALI????????????
Prije jedva nešto više od mjesec, navršilo se i OSAM GODINA OD SMRTI MALOG MAHIRA RAKOVCA. Ne znam da sam igdje naišao na konačno zaključenu priču o tom hororu ponižavanja, mučenja, silovanja jednog djeteta, koje je okončan dječakovim samoubistvom? Hoće li bagra ikad odgovarati?
Evo, zar nije očigledno? Makar na ovaj način ovdje bi se danas trebale skupiti stotine ljudi, napisati ono šta znaju. Proširiti svim društvenim mrežama. Ali, tupost i mrtvilo. Užas! Sve pada u zaborav. Kao da se to ne tiče nas. Kao da to nisu naše bitke, ne kontam više ništa.
Pijetet i in memoriam je jedna stvar i ništa nije sporno. ALI OVDJE NEMA EPILOGA! SUDSKOG, PRAVNOG, PRAVEDNOG. ZAR NAS NJIH TROJE IZ GROBA NE OPOMINJU NA ZLO I ZLOČIN BEZ KAZNE? A BEZ OKONČANJA I KATARZE, O ČEMU MI OVDJE UOPĆE PRIČAMO? OVAKO TJEŠIMO JEDNI DRUGE? TEŠKO NAM PADA ŠTO JE 99% GRADA I OVE S***ANE DRŽAVE TO VEĆ ZABORAVILO, KAO I MILION DRUGIH,.KRUCIJALNIH TAKOĐE STVARI, DOGAĐAJA, LJUDSKIH SUDBINA?
Zna li se ko su ***od djece koja su Mahira mučila, tukla, silovala? Gdje su oni sad? Čiji su, pa je sve ovako i dalje poput košmara? Šta, buđenja nema? *** do Sudnjeg dana možemo postavljati pitanja, ali ko će odgovoriti, ko će nešto pokrenuti, riješiti. Ja se evo prvi osjećam kao zadnji jad i smrad, jer iskreno ne znam odakle krenuti i kako ovo pokrenuti sa mrtve tačke.
Ovo PRAVDA ZA MAHIRA ne vidim više nigdje. Slučajevi one dvojice momaka iz Sarajeva i B.Luke, potisnuli su to negdje u sto drugi plan, kao i smrt onog malog Denisa. I koliko je još toga. Kako mi svi živimo sa tim, Bog dragi samo zna!
Cirkus je bio u gradu, Dodik i družina. I svaki dan nam je neki cirkus, i na to nam životi prolaze. Kad smo dozvolili da nas sve ove fukare pretvore u jedno veliko ništa. Ništa za sami sebe, ništa za Mahira, Alisu i Dubravka.Dno dna.
Prevrnuti naopako sve, ko 2014. Pronaći smradove. Za damu ih objesiti na Marindvoru. Ne kontate da je ovo ovako sve šuplja. Prolaze godine, prolazimo i mi.
Kao i za toliko drugoga, nažalost, podbacili smo. Odustali. Umor, rezignacija, apatija. Nema pravde za ovi porodica, kao što nema ni za koga od nas. Bagra nas je pobijedila, eto.
*ZA OVU PORODICU*