Priča o čovjeku koji je svijetu ispričao priču o Bošku i Admiri

There's so many different worlds/So many different suns/And we have just one world/But we live in different ones

(Postoji toliko različitih svjetova/Toliko različitih sunaca/I imamo samo jedan svijet/A živimo u različitima)

Stihovi su ovo poznate pjesme Brothers in Arms od grupe Dire Straits, pjesme koju je svakodnevno na svom malom CD playeru, u ratnom Sarajevu, slušao legendarni reporter i šef Reutersovog ureda Kurt Schork.

Schork, rođen 24. januara 1947, tek se nakon nekoliko različitih poslova okušao u novinarstvu. Radio je na renoviranju domova, kao politički savjetnik pa čak i u Uredu njujorškog javnog prijevoza, prije nego što je postao novinar, godinu dana prije izbijanja rata na području Jugoslavije.

Počeci njegovog puta kao ratnog reportera kreću u Aziji, a Reuters ga primjećuje nakon izvještaja iz zaljevskog rata. Schork je na terenu ostao kada su svi drugi otišli i zabilježio je strašnu borbu između kurdske gerile i iračke vojske i zbog ovog je izvještaja dobio posao u slavnoj svjetskoj agenciji.

Samo godinu dana kasnije, Schork stiže u Sarajevo kao šef Reutersovog ureda. U glavnom gradu Bosne i Hercegovine ostao je cijeli rat, iako su njegove brojne kolege nakon nekoliko “sarajevskih susreta s granatama”, tražili premještaje van ratnih zona.

Njegovo izvještavanje držalo je svjetski "damar" fokusiran na rat u BiH. Prvi je svijetu donio priču o Admiri Ismić i Bošku Brkiću, ljubavnicima koji su, zagrljeni, ubijeni na "ničijoj zemlji" u centru ratnog Sarajeva gdje su njihova tijela ostala ležati nekoliko dana...

Bio je ovo članak koji i danas dobro pamte reporteri tog vremena, a ukoliko želite, originalnu priču Kurta Schorka možete pročitati na ovom LINKU.

“Sarajevo je relativno mali grad. Možda nekih šest milja od jednog do drugog kraja grada i okružen je planinama, dok je rijeka Miljacka kičma grada. Srbi su držali položaje oko grada, tako da su mete mogli vrlo lako naciljati svojim puškama, protuavionskim mitraljezima, granatama, tenkovima... Ako odete na ove položaje i pogledate u grad, vrlo lako ćete uočiti ljude. Možete vidjeti ljude bez teleskopskih nišana...”, kazao je jednom Schork o ratu u Sarajevu.

Njegova posljednja press konferencija u Sarajevu bila je 30. novembra 1996.

Kurta Schorka, tvrde mnoge njegove kolege, u ratnom Sarajevu sačuvala je samo sreća.

"Nijedan detalj nije bio dovoljno mali da ga on ne bi istražio", rekla je za njega Christian Amanpour, a legenda BBC-a Martin Bell ga smatra za najboljeg reportera ikada. Čak ga je i Richard Holbrooke nazvao najhrabrijim i najboljim novinarom kojeg je sreo, a najbolji opis Schorka dao je nekadašnji izaslanik generalnog sekretara UN-a Jacques Paul Klein:

"Schork je u ratnom Sarajevu, iako američki državljanin, postao tipičnim Sarajlijom. Postao je svijest grada koji se ruši i pokazao da pero može biti jače od mača."

Nažalost, sreća ga je izdala četiri godine nakon što je napustio Sarajevo.

Kako je svijet saznao iz kratke agencijske vijesti, Kurt Schork poginuo je 24. maja 2000. u zasjedi, u Sierra Leoneu. Zajedno s njim poginuo je i španski kamerman Miguel Gil Moreno, kojem je, kao novinaru za El mundo, Cadena Ser, te poslije i AP, prvi zadatak bilo ratno Sarajevo.

Dio Schorkovog pepela počiva na sarajevskom groblju Lav, na grobovima Admire i Boška.

Reporteri diljem svijeta su plakali, baš kao i svi koji su imali sreću susresti ovog velikog čovjeka u Sarajevu, za vrijeme rata. Dvije godine nakon njegove pogibije, Sarajevo mu poklanja ulicu, a na tabli pored naziva Ulica Kurta Schorka stoji upisano:

"Tokom 1.335 dana opsade cijelom svijetu je pokazao istinu o ratu, heroizam i veličinu patnje građana Sarajeva."

Now the sun's gone to hell/And the moon's riding high/Let me bid you farewell/Every man has to die

(Sada je sunce zašlo u pakao/A mjesec jaše visoko/Daj da ti ponudim zadnji pozdrav/Svaki čovjek mora umrijeti)

Gospodine Schork, s poštovanjem vas se sjećamo.