Nermin Omić, bh. glumac: Političari s osam razreda nas vode gdje oni hoće

Razna imena vežu se za popularnog Tuzlaka, bh. glumca Nermina Omića. Naravno, po njegovim prepoznatljivim i uvijek zapamćenim likovima. Od Vize za budućnost, Dva smo svijeta različita, Lud, zbunjen, normalan, Omić je ostavljao pečat svojim humorom. 

Tako će sigurno biti i nakon što ga publika u regiji upozna kroz novog lika. O projektima, ulogama, kulturi danas i nekad, te o odmoru za Radiosarajevo.ba govorio je Omić.

Radiosarajevo.ba: U posljednjim danima čest ste gost Sarajeva. Snimaju se nove epizode novih serija?

Omić: U Sarajevu se radi nova serija velikih entuzijasta koje i dalje koči naš sistem produkcije. Rade Branko Đurić, Rene Birotajac, Dragan Marinković, Jasna Diklić... a serija se zove Ne diraj mi mamu, u potpisu Feđe Isovića. Kao i obično, Feđin komentar na društvo, na postojeće stanje u Sarajevu. Moj lik želi da napravi žičaru u svom gradu Sarajevu. Ta se žičara pravi godina, guraju je uz Trebević, a ona sve niz Trebević.

Radiosarajevo.ba: Još jedna pozorišna sezona u ansamblu Narodnog pozorišta Tuzla  je iza Vas. Kako odmiču sezone, uočavate li razliku u kvalitetu pozorišnih godina? 

Omić: Dobro je da pozorište ide unatrag. Izgleda je u našoj neizvjesnosti katastrofično sve što se dešava. Unatrag kada bi se vraćali možda bi i bilo bolje, jer bilo je nekih boljih godina. Ne znam zašto i kako, konkretno u mom pozorištu, vjerovatno je, uslijed zasićenja ili čega već, došlo do nerazumijevanja kod odnosa vlasti, ovih kojih imaju pare, i kulture. Imamo čak i manje premijera nego ranije. Već od septembra je neizvjesno kako i kada će biti neka premijera.

To je čudna varijacija. Ljudi koji ne razumiju šta je pozorište, šta je umjetnost i kako se radi pozorište i umjetnost su na pozicijama koje su odlučujuće za kulture. Zato, možda da se vratimo nekim ranijim godinama, to je izgleda bilo najbolje, od 1996. godine... kada se drukčije gledalo na kulturu. Kultura je oružje protiv primitivizma i temeljito oružje onoga što smo ostali i postali prije i poslije rata, kao ljudi koji se perom i riječju bore protiv zla. Međutim, to je neprimjetno kod ljudi koji odlučuju kako usmjeriti novce za kulturu.

Radiosarajevo.ba: Malo se snima, igra, mnogo priča o kulturi - a šta se poduzima, iz Vašeg ugla?

Omić: Imate primjer televizijske produkcije. Ovo što gledamo na televizijama je naručeno preko regionalnih televizija, od Nove TV, RTL-a... u privatnoj režiji, ovo što gledamo to je rađeno nekada 2008. godine, to je po narudžbi drugih medija, van naše države.

To me podsjeća na jednu priču od prije nekoliko godina iz BiH - mjesecima svoje balvane siječemo iz naših šuma i šaljemo u Sloveniju, a onda nam šalju prozore, namještaj - po nekoj ogromnoj cijeni. Iako banalno, ali i kultura i produkcija se svede na to. 

Radiosarajevo.ba:  Nebrojene su Vaše uloge, ali u posljednje vrijeme sigurni smo da Vas na ulici zovu Osmane,  po seriji Dva smo svijeta različita. Iako je to serija snimljena 2008. godine i danas je aktuelna.

Omić: Prvo je prikazivana na manjim televizijama, a snimljena je još 2008. godina, o stvarima koje nas se tiču. Zamislite koliko je godina prošlo, serija se emitira na državnim televizijama danas, tek je postala aktuelna, ali i zbog toga što mi likovi iz te serije, nismo se nimalo promijenili.

I dalje je invazija polupismenih ljudi zastupljena u našoj sferi, ne mogu kazati u pozorištima ili na filmu, ali jeste u ostalim - ljudi s osam razreda škole se bave politikom, ne vode nas nigdje, već sebe gdje hoće da se vode. Još je popularnija, znači da smo se prepoznali i s tim likovima kakvi jesmo.

Radiosarajevo.ba: Sezona je godišnjih odmora - kako provodite svoje slobodno vrijeme? 

Omić: Imam slobodnog vremena, ali kada se radi, onda se radi po 12 sati, ne ko u Americi sedam i pol sati. Pošto je i produkcija slaba, ima se dosta vremena, projekti idu ili ne. U slobodno vrijeme, pošto sam ja 'Tuzlolog', imamo jezero tuzlansko gdje se okupamo porodično. Za neke dalje lokacije treba imati deblje novčanike.