Mit i legenda o Valteru: Kako je Vladimir Perić postao narodni heroj i ikona pop kulture

Za grad Sarajevo, 6. april ima višestruko značenje. Tog dana 1945. godine Sarajevo je oslobođeno od okupacije u Drugom svjetskom ratu, a 47 godina poslije, 6. aprila 1992. počelo je razaranje i opsada Sarajeva, najduža u modernoj europskoj historiji. Na isti datum, 6. aprila 1945. u završnim operacijama oslobođenja Sarajeva u Drugom svjetskom ratu poginuo je Vladimir Perić - Valter.

Priča o Valteru, sarajevskom ilegalcu i jednom od najboljih obavještajaca partizanskog pokreta iz Drugog svjetskog rata, ispričana je mnogo puta, ali je uvijek aktuelna zbog snažnog simboličkog značaja svega onoga što Valter i danas predstavlja.

Vođa otpora

Valterovu ulogu i važnost u oslobođenju Sarajeva, za portal Radiosarajevo.ba približio je Amar Karapuš, kustos Historijskog muzeja BiH i autor digitalne platforme "Valter od Prijepolja do Sarajeva".

Trending

KCUS: "Snaga zdravstvenog sistema je u saradnji, a ne u rivalstvu"

Iz rodnog Prijepolja, 1934. Vladimir Perić se seli u Beograd, gdje je upisao Trgovačku akademiju. Godine 1940. je poslan na službu u Hipotekarnu banku u Sarajevu, gdje tajno počinje raditi i za Komunističku partiju. U ratu se bori na više lokacija a onda krajem 1942. dolazi u Tuzlu, gdje je i dobio čuveni nadimak. 

"Jako bitno je istaći da je uloga Vladimira Perića Valtera kao operativca, odnosno obavještajca, započela u Tuzli. Nakon odličnih rezultata u Tuzli, privremenom oslobođanju grada, gdje se pokazao kao vrstan obavještajac, uspio je da zasluži povjerenje u Komunističkoj partiji Jugoslavije i onda su oni počeli razmišljati na koji način njega mogu najbolje iskoristiti jer je očigledno čovjek sklon takvim operacijama", istakao je Karapuš.

06.04.25. 07:21

Godišnjica smrti Vladimira Perića - Valtera: Poginuo je u završnim borbama za oslobođenje Sarajeva

Nakon što je u Tuzli pokrenuo gotovo zamrli radnički pokret, na red dolazi Sarajevo. Krajem 1943. stiže u okupirani grad na Miljacki s jednim ciljem: formirati jak ilegalni pokret i pripremati situaciju za oslobođenje. 

"Kada je rad Komunističke partije došao u vrlo loš položaj, odlučili su da 1943. godine pošalju Valtera da pokuša uraditi ono što je uradio na području Tuzle. Kada je ušao u grad, prvo njegovo pismo vrhovnoj komandi je bilo totalno obeshrabrujuće. Komunikacije nisu postojale, tako da je bilo potrebno krenuti ponovo od nule. Već u drugom pismu vidimo da se stvari mijenjaju. Prije svega su uspostavljeni novi sistemi veza, na konto kojih se počela uspostavljati konekcija s Drvarom, odnosno vrhovnom komandom", priča naš sagovornik.

Valter je počeo ponovo da organizira otpor unutar grada. Ljudi iz Sarajeva bili su sve više razočarani u Nezavisnu državu Hrvatsku i počeli da se okreću od takve ideologije i da traže neka alternativna okruženja. Tu Valter pronalazi svoju šansu. Koristio je konstante promjene i probleme koji su se javljali u neprijateljtjskim redovima, i svaki pogodan trenutak da razočarane pristalice NDH pridobije za Narodnoslobodilački pokret.

"Njegovi prvi zadaci su išli u toku ponovnog aktiviranja, s obzirom na to da su čitavo vrijeme tokom Drugog svjetskog rata postajala vojna skladišta. On sve to počinje da gradi od nule i aktivira te ilegalne štamparije, analfabetske tečajeve, komunikacijske elemente, pomoć u novcu, hrani i svim tim materijalima... Sve više je relaksiranije djelovao, a u isto vrijeme je koristio brojne manipulacije, veze, zastrašivanje...", govori nam Karapuš.

Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske zatražio je od Vladimira Perića Valtera da se domogne planova za odbranu Sarajeva koji su kreirali generali Lajzer, Katner, Rajnike i potpukovnici Fest i Videl u vili Braun.

"U tom trenutku Valter je bio svjestan toga, pratio je duže vrijeme Videla i kad je vidio u stvari da je jedan potpukovnik Švarc jako dobar s njim, odlučio je da iskoristi svoj utjecaj preko njega. Ucjenom i uvjeravanjem, ali i prirodnom harizmom i šarmom koji je posjedovao, uspio je da Švarca preobrati na svoju stranu. Tad je saznao da se u trezoru Hipotekarne banke, gdje je on 1940. počeo raditi, čuva plan odbrane grada. Preko pukovnika Švarca je došao do tog plana i već je polako počeo da priprema operaciju spašavanja Švarca preko doktora Horvata, istog doktora preko kojeg je spasio Putnika i na taj način pokušava da ljudima koji su mu pomagali u toku rata obezbijedi siguran izlazak iz udružene zone. Operacija za oslobođenje grada ubrzo je počela."

Ono što je bilo svojstveno za Valtera je da nikad nije izdavao svoje izvore i ljude koji su bili zajedno s njim u komunikaciji ili bilo kojim akcijama.

"Čak i kad bi ih hapsili, on je tražio načine kako da ih izvuče iz zatvora i onda dalje transportuje na slobodnu teritoriju. Zato je i uživao takav ugled i povjerenje. U isto vrijeme pravio je spiskove ljudi koji su mu pomagali, da im se ne bi desilo nešto loše u slučaju ako dođe do oslobođenja grada. Vodio je računa da se sačuvaju ljudi koji su participirali u oslobođenju Sarajeva, koji su u stvari bili njegovi kontakti. To je jedna od posljednjih operacija Vladimira Perića Valtera", podsjetio je Karapuš.

Krucijalan angažman

Sudbina je htjela da baš na dan oslobođenja grada, Valter izgubi život.

"Kada je krenuo pokret oslobođenja Sarajeva, imali smo slučaj da su Nijemci, odnosno njegovi kolaboracionisti, pokušali na svaki mogući način da unište kompletnu infrastrukturu. Valter je znao da će oni krenuti s tim, zbog čega je na najznačajnijim objektima kao što su trafostanica i vodovod postavio ljude ilegalce da ih brane. Također, od svog drugara Miloša Zekića tražio je četu boraca, koje je ovaj i poslao.

Čitavo vrijeme mu je govoreno da nema potrebe da ide na samu bojišnicu. Međutim, nešto mu nije dalo mira i rekao je da mora otići pomoći radnicima, da centrala proradi, da svjetlo ponovo bljesne. Zekić je poslao svoje odrede, ali već je bilo prekasno. Oni jesu odbranili centralu, međutim, u tom trenutku je ta minobacačka granata eksplodirala i Vladimir Perić je stradao.

Taj njegov angažman je bio krucijalan. Njegova hrabrost i želja da pomogne tim svojim saborcima, da ih ne ostavi na cjedilu, dovela je do njegove pogibije. Apsolutno nije bilo potrebe da on tamo bude. Prije svega što su radnici centrale bili tu i što je Zekić održao obećanje i odmah poslao jedinicu od nekih 30-ak boraca da im pomogne", objasnio je Karapuš.

Kult ličnosti

Valter je poslije svega postao mit i legenda. Slavu njegovog imena širom svijeta pronio je film Valter brani Sarajevo (1972.) u režiji legendarnog Hajrudina Šibe Krvavca s Batom Živojinovićem u glavnoj ulozi, koji je samo u Kini pregledan više od 10 milijardi puta.

Čuveni prvi album grupe Zabranjeno pušenje nosi naziv Das ist Walter, a Valterovo ime u pjesmi iskoristila je i Dubioza kolektiv. 

"To moramo zahvaliti pop kulturi. Da nije bilo filma Valter brani Sarajevo ne bi bilo ni albuma Zabranjenog pušenja Das ist Walter. Naravno, i Dubioza kolektiv tu ima enorman utjecaj s pjesmom Vratit će se Valter. Samom tom njegovom pojavom u pop artu, došlo je do toga da Vladimir Perić Valter postane jedan fenomen.

Ono što Valtera odvaja od svih narodnih heroja je da je njegov kult ličnosti doživio jedan proces transcendentalnosti - iz zaštitinika i narodnog heroja prerastao je u jednu ličnost koja je nažalost nakon završetka 90-ih postala simbol suprotstavljanja, građanštine i neko ko se protivi dijeljenju ljudi u torove, po toj nacionalnoj dimenziji."

Pored toga, postao je simbol urbanog u borbi protiv ruralnog u kulturološkom smislu.

"Imate nešto što se zove intelektualna elita u Sarajevu koja djeluje 80-ih godina i koja stvara nešto što se zove Novi primitivizam i onda te elite nestaje zahvaljujući događajima 90-ih. Ona ponovo pokušava da pruži otpor u današnjem društvu. Stvorila se neka ružna klima i upravo je on tu isplivao kao neki prirodni simbol otpora.

Upravo zahvaljujući tom nekom razvojnom putu, on za razliku od ostalih narodnih heroja nije nestao iz javnog prostora i diskursa. Iz tog razloga smo mi napravili postavku Wer Ist Walter, da pokažemo da on nije jedini, da ima tu dosta Valtera zahvaljući čemu je Sarajevo oslobođeno i zbog čega mi slavimo taj 6. april.

Pitanje je da li bi Valter postao to što jeste da nije stradao tog 6. aprila.

"Kažu kako smrt odnosi ljude, međutim, imate onu čuvenu izjavu koja kaže da treba znati umrijeti – pogoditi trenutak kada nestajete s ovog svijeta, da biste otišli i postali legenda. Upravo je on znao i da živi i da umre. Ljudi to zovu X faktorom, harizmom, a Valter je u tom vojnom i obavještajnom smislu imao sve to.

Kako je moguće da pored tolike podrške koju je imao ide sam da brani centralu. Upravo je to jedan od odgovora. Čak ni u smrti nije običan", zaključio je Karapuš.

Vladimir Perić Valter posthumno je odlikovan ordenom narodnog heroja Jugoslavije.

Njegovo ime nose škole, studentski domovi, ulice, institucije... Valteru su posvećene brojne spomen-ploče i biste u Sarajevu, Prijepolju i drugim gradovima.

U Historijskom muzeju BiH su izložene neke njegove stvari poput naočala.

Za rođendan Sarajeva 2019. godine otvoren je i muzej Valter brani Sarajevo, posvećen kultnom istoimenom filmskom ostvarenju.