Ivan Štraus, arhitekta, Bosanac

10. 11. 2012. u 22:01:19 Radiosarajevo.ba

Shares: 0

Nedavno je objavljena vijest kako je poznati bh. arhitekta Ivan Štraus proglašen za inostranog člana Srpske akademije nauka i umjetnosti. Potaknuti time, razgovarali smo sa ovim zaslužnim Sarajlijom o njegovoj karijeri, arhitekturi danas i činjenici da je, nakon članstva u ANU BiH koje traje od osamdesetih godina XX stoljeća, postao član SANU, čiji je rad prije dvadeset i pet godina obilježen zloglasnim Memorandumom. 

Akademik Štraus zaslužan je za izgradnju nekih od najznačajnijih građevina u Sarajevu, ali i izvan granica nekadašnje SFRJ. Za sebe kaže da, uprkos tome što nije pripadnik ni jednog konstitutivnog naroda, sebe osjeća Bosancem -   hercegovačkog i slovenačkog porijekla. Prijem u članstvo SANU doživljava kao profesionalno priznanje, s obzirom da je došlo na inicijativu struke.

Radiosarajevo.ba: Kako je uopšte došlo do izbora vas u Srpsku akademiju nauka i umetnosti?
Štraus: Najveći razlog je izgradnja Muzeja vazduhoplovstva na surčinskom aerodromu u Beogradu, moj projekat koji je pobijedio na konkursu 1969. godine, a muzej se gradio 20 godina poslije toga. Po mišljenju mnogih arhitektonskih kritičara i mojih kolega arhitekata, taj muzej je jedan od najboljih objekata savremene socijalističke arhitekture.

Pored toga, arhitekti iz Srpske akademije nauka i umetnosti su upoznati sa širinom mog opusa, nagradama koje sam dobijao u različitim dijelovima svijeta, od Adis Abebe do Bugarske, što je zajedno vodilo do mog ulaska u SANU.

Radiosarajevo.ba: Vaš dugogodišnji opus u sebi sažima sve najbolje iz arhitekture bivše Jugoslavije. Kakva vas osjećanja vežu za period SFRJ?
Štraus: Ja sam jedan veoma obaviješten arhitekt, uvijek sam volio biti obaviješten o svemu što se događa u Jugoslaviji na polju arhitekture, istovremeno prateći zbivanja u svijetu. S mnogim arhitektima s tih prostora sam bio prijatelj, uključujući i Bogdana Bogdanovića, a svoja najuspješnija djela sam predstavljao putem konkursa, u Jugoslaviji i svijetu.

Radiosarajevo.ba: Koliko se transformirao muzej u tih dvadeset godina, od vaše ideje do finalne realizacije?
Štraus: Promjene su bile rezultat štednje pa se to moglo primijetiti samo na detaljima. Naprimjer, umjesto da muzej pokriva mero konstrukcija, to je ona konstrukcija koja pokriva stadion Poljud u Splitu, konstrukcija je bila domaća, proizvedena u Smederevu, ali to niko ne može primijetiti. Time ideja nije oštećena, ideja je ostala ista: prostor od stakla, omeđen fizički, ali neomeđen vizuelno. Pogled je isti izvana i iznutra: iznutra se vide avioni na pisti, a izvana se u muzeju vide avioni koji vise s plafona ili su u nekom drugom položaju.

Muzej vazduhoplovstva u Beogradu, zvanična fotografija

Radiosarajevo.ba: Od devedesetih godina često projektirate crkve, a 1985. godine ste projektirali džamiju u Alžiru. Postoji li neki poseban način projektiranja sakralnih objekata u odnosu na svjetovne?
Štraus: U koji god dio svijeta turistički otputujete, ne možete a da ne pogledate sakralne objekte: od poznate Notre Dame, preko katedrale u Toledu, do crkve Sv. Petra u Rimu. Također, o tim objektima se neizostavno uči na predavanjima arhitekture. Ono što je mene privlačilo kod tih objekata je to da jedan plašt, opeka, armirani beton ili željezo, može biti i eksterijer prema vani i enterijer prema crkvi.

Ivan Štraus je rođen 1928., Arhitektonske studije započeo je u Zagrebu od 1947. godine, a nastavio i diplomirao na Tehničkom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. Dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1984., a redovni član od 1995. godine. Dobitnik 27-julske nagrade Bosne i Hercegovine 1978. godine, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva 1965. godine i Savezne nagrade za arhitekturu dnevnika "Borba" za 1989. godinu. Izlagao je u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Skopju i Novom Sadu i na skupnim izložbama arhitekture u New Yorku, Budimpešti, Pekingu, Šangaju, Jakarti, Bagdadu i Varšavi. Značajnija arhitektonska ostvarenja:
1969 - Glavna pošta i Ministarstvo PTT - Addis Abeba/Etiopija (koautor Z. Kovačević)
1972 - Hotel "Osmine" - Slano kraj Dubrovnika
1977 - Dom armije - Derventa
1978 - Zgrada Elektroprivrede BH - Sarajevo
1982 - Hotel "Onogošt" – Nikšić, (koautor T. Štraus)
1983 - Hotel "Holiday Inn" - Sarajevo
1983 - Press-centar na Bjelašnici kraj Sarajeva
1984 - Zgrada Elektrodistribucije grada - Sarajevo
1986 - Poslovni centar UNIS - Sarajevo
1989 - Muzej avijacije - Beograd
1996 - Župna crkva - Zovik kraj Brškog
1996 - Kapela u Franjevačkom samostanu sv. Ante u Sarajevu
Od 2002 - Župna crkva Brčko
2006 - Redizajn fasada zgrade Vijeća ministara BH u Sarajevu (koautor T. Neidhardt)
Od 2008 - Župna crkva - Petrićevac / Banja Luka
Od 2010 - Župna crkva i župna kuća na Dobrinji / Sarajevo

U drugim objektima to nije tako. Kad gledate Holiday Inn svana, on se žuti, a nakon što uđete unutra, nigdje nema one žute boje. To je ta dvojnost u arhitekturi, ona se stvara i na likovnom i na funkcionalnom planu.

Radiosarajevo.ba: Spomenuli ste Holiday Inn, jednu od vaših najpoznatijih građevina u Sarajevu. Kako procjenjujete izgled Sarajeva danas, u posljeratnom periodu?
Štraus: Nešto malo pesimističnije sve to skupa danas izgleda nego u vremenima kad smo mi radili. Tad se radilo brže, radilo se po zakonu, radilo se iz stabilnih materijala, nije se ništa improviziralo. Ovi materijali danas su rezultat laboratorijskih provjera, a laboratorijske provjere ne mogu biti identične pravom stanju stvari na nekoj lokaciji. Isti materijal će se drugačije ponašati na Islandu, na Novom Zelandu ili ovdje, jer mnogo toga zavisi od klimatskih uslova. Zbog toga danas objekti brže propadaju, o njima se niko ne brine nakon što se presiječe vrpca. 

Objekte u Sarajevu koje je projektirao Ivan Štraus pogledajte u našoj fotogaleriji 

Radiosarajevo.ba: Kada ste poslije rata radili redizajn fasade zgrade Vijeća ministara, jeste li bili u kontaktu sa Dušanom Džamonjom, poznatim hrvatskim vajarom koji je bio autor platoa? I da li danas imate komentar na izgled platoa ispred zgrade Vijeća ministara?
Štraus: Dušan Džamonja je skulptor, dekorater vanjskih prostora, a ja sam arhitekt koji s tim područjem nema nikakve veze i meni takve saradnje nisu potrebne. Nisam sarađivao ni sa Boškom Kučanskim kad sam radio Holiday Inn, premda se njegova velika skulptura nalazi u holu Holiday Inna.

Na izgled platoa nemam komentar. Ima jedna izreka profesora Juraja Neidhardta koju pamtim, a to je: „na sve se čovjek navikne“.

Uzmite za primjer Vijećnicu. Godine 1950., kad sam prvi put došao u Sarajevo na studij arhitekture, profesor me pitao, misleći na Vijećnicu: „Jesi li vidio onu našu grdobu?“ Otišao sam da pogledam zgradu i nisam se uopšte osjećao kao da gledam grdobu, premda nije postavljena na pravoj lokaciji, oko nje nema prostora koji bi joj dozvolio da diše. A sada, kad taj objekat obnavljamo nakon tragedije koju je doživio i nakon svih suza koje smo pustili kad je gorio, sad je Vijećnica ukras Sarajeva. Vrijeme radi za arhitekte.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

NEMA KOMENTARA