Ribić: Borit ću se za legalizaciju kanabisa do zadnje kapi znoja

Irfan Ribić je po mnogočemu poseban - on je simpatični mladi, nasmijani student glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a iza njega je velika borba protiv opake bolesti s kojom se borio nekoliko godina. 

 

 

Ovaj mladić je dobio dijagnozu multiple skleroze kada mu je bilo 20 godina, a tradicionalni medicinski tretmani nisu davali rezultate. No ovaj mladi borac našao je nešto što je davalo rezultate – ulje kanabisa. Irfan je ozdravio, ustao iz kolica, štaviše osvojio je nekoliko medalja s polumaratona!

 

Pored toga, nastavio se boriti i da drugima bude bolje kroz legalizaciju kanabisa u BiH i udruženje „KanaBiH“. Već smo pisali da su brojni pacijenti primorani da do ovog lijeka, koji im olakšava ili potpuno eliminira tegobe, dolaze na ilegalan način, a ovo udruženje se planira boriti da se to legalizira.

 

„Udruženje KanaBiH je zvanično počelo s radom prije otprilike mjesec dana, kada  smo dobili zvaničnu potvrdu o registraciji. Udruženje broji između 300-400 članova koji su potpisali online pristupnicu i koji su izrazili želju da budu članovi. Ko hoće - može se uključiti u borbu za legalizaciju kanabisa s nama“, govori Irfan na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

 

Irfan opet napominje da je KanaBiH  inicijativa za promjenu zakonske regulative o kanabisu u Bosni i Hercegovini. 

 

„Ne djelujemo na politički način.  Misija je da kroz ovo udruženje uspostavimo kampanju, odnosno da upoznamo ljude šta je to kanabis jer ono s čim smo se najviše susretali u ovoj cijeloj priči je zapravo neobrazovanost – ljudi ne znaju šta je to“, govori Irfan, napominjući da je cilj imati bazu gdje će ljudi moći dobiti tačne informacije o kanabisu, naučno dokazane.

 

Ribić se redovno susreće s ljudima koji imaju oprečne stavove po pitanju kanabisa, navodi da se ljudi pogrešno razumiju priču o legalizaciji:

 

"Imam osjećaj da mi problemu pristupamo tek onda kada ga osjetimo na vlastitoj koži. Razgovarao sam i s policajcima i s inspektorima... puno njih je osuđivalo kanabis, a kada se njima ili njihovom bližnjem desila neka bolest, posezali su za kanabisom. Legalizacija kanabisa mnoge ne interesuje do onog trenutka dok im ne zatreba. Masa je slučajeva i ljudi koji kada iscrpe sve tradicionalne bolničke metode liječenja, kada nemaju više izbora – okreću se kanabisu.“

 

Govori i da ne bismo vjerovali koliko se  ljudi koji su osuđivali legalizaciju, političara, policajaca i ljudi sličnog profila, liječi na kraju upravo kanabisom: 

 

„Sve prođu i na kraju dođu do mene po informacije. Ne treba osuđivati nešto za što ne znaš šta je to. Moram napomenuti da je za mene kanabis do prije 3-4 godine bio opasna psihoaktivna supstanca od koje možeš da poludiš i da zaglaviš u zatvoru. Ali kada sam se suočio s bolešću, gledao smrti u oči, dođete u tu situaciju da nemate izbora... to je životinjski nagon, gola borba za opstanak i nemate izbora. Nađete nešto što vam pomogne  i vi ste funkcionalni, koristan član društva, o čemu mi onda pričamo?!“

 

Irfan napominje da u protekle dvije godine nije ništa drugo radio, sem što je sebi spašavao život.

 

„Počeo sam koristiti ulje kanabisa na prvoj godini fakulteta, a evo za koji mjesec trebam da diplomiram. Koristio sam kanabis u najvećem jeku mojih ispita na Akademiji. Sve sam najnormalnije završavao, nisam imao nijedan problem, dakle ni po jednom osnovu mi niko ne može reći – vidi ga, napravio je nešto loše“, govori Irfan.

 

Ljudi moraju shvatiti samu suštinu za šta koristi ta biljka i koje su njene prednosti i blagodati, tek onda ćemo bolje i razmišljati u vezi s legalizacijom kanabisa – upravo zbog toga Irfan želi da se što više ljudi upozna o pravim informacijama i da mu je žao što se ljudi više ne edukuju o tome.

 

„Doktor u Tuzli mi je lično rekao da ne postoje naučne studije o kanabisu nigdje na svijetu. Nevjerovatno je šta je izjavio.  To je budalaština.  Naučno je dokazano i postoje brojne studije , preko 3.000 relevantnih radova na tu temu i koji ukazuju da je kanabis lijek. I to priznatih, poznatih svjetskih doktora. Rijetki se bave onim čime se trebaju baviti. Ja, kao glumac se bavim legalizacijom“, napominje Irfan.

 

Za Prijedlog zakona za legalizaciju kanabisa gaji velike nade, da ne vjeruje ne bi ni radio to.

 

Osvrnuo se na lošu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kako se loše hranimo, kako zbog stresa, zbog nezaposlenosti, preživljavanja, ljudi sve više obolijevaju. Navodi da puno bolesti nastaju zbog stresa i nekvalitetne ishrane.

Navodi i šokantnu informaciju da mu se dnevno javi oko 30 ljudi koji boluju od karcinoma.

 

„Moj Facebook profil je zatrpan, govorim o 100-200 poruka u dva-tri dana. Doći ćemo do zida gdje ljudi neće imati izbora. Nemamo citostatika na Kliničkom centru Sarajevo, doktori su izrevoltirani, pacijenti ispaštaju, kako ćete zaustaviti  nekog čovjeka koji sebi želi dobro zbog karcinoma. Naravno da će taj čovjek posegnuti za bilo čim što mu možda u tom trenutku može spasiti život“, navodi izrevoltirano Irfan.

 

Govori da nema tog zatvora i prijetnji koje te mogu zaustaviti da sebi pomogneš:

 

"S 20 godina sam dobio bolest, ko je mogao mene spriječiti da se borim za svoj život? Iz toga je nastala rečenica koju  sam najčešće upotrebljavao – Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav! Više volim da ušetam u zatvor nego da budem u kolicima na slobodi. Uvijek ću između slobode u kolicima i zatvora na nogama, izabrati ovo zadnje.“

 

Napominje da upravo zato i radi ovo sve. Optimističan je zbog brojnih ljudi koji ga podržavaju i koji, zapravo, nemaju izbora. 

 

"Žena iz Sarajevo nedavno me zvala, ima 53 godine i ima karcinom. Kaže mi da nema šta izgubiti i da ima karcinom, da će ga ako treba, sama sebi posaditi. Šta da vi radite? Da uhapsite tu ženu? Borit ću se za legalizaciju do zadnje kapi znoja jer vjerujem u tu priču", govori strastveno Irfan.

 

U Beogradu je 29. septembra održan četvrti Kanabis marš – protestna šetnja u centru Beograda na kojoj su građani zahtijevali legalizaciju marihuane u medicinske svrhe. Irfan je prisustvovao ovom maršu.

 

"Prije dvije godine upoznao sam Miloša Simića i Branimira Veljkovića, oni su prijatelji koje sam upoznao putem interneta. Povezale su nas sudbinske priče. Oni su prije 5-6 godina osnovali udruženje Irka u Beogradu. Počasni sam član tog udruženja, a oni su u meni vidjeli saborca koji prolazi kroz istu priču. Pomagali su mi za moje udruženje. Dijelimo iskustva i drago mi je zbog toga,“ govori Irfan.

 

Za kraj napominje da je primarni cilj da ljudi imaju prave informacije, da želi da se organizuju javne tribine, konferencije, da dovodimo profesore iz cijelog svijeta koji se bave isključivo proučavanjem kanabisa. To bi bio dobar korak za legalizaciju kanabisa, napominje, ponajviše zbog bh. doktora, da sami sagledaju situaciju u vezi s liječenjem pacijenata kanabisom.