Fadil Redžić: Nekim pjesmama desi se čarolija pa ih svijet prihvati

V.A.Z. i A.I.M.
Fadil Redžić: Nekim pjesmama desi se čarolija pa ih svijet prihvati
Foto:Facebook / Redžić: Novac ne može biti inspiracija za dobru muziku
Fadila Redžića mnogi pamte kao jedanog od najpoznatijih i najboljih basista u bivšoj SFRJ.

Bio je jedan od onih koji su činili neprevaziđenu sarajevsku muzičku gardu zajedno s Slobodanom Bodom Kovačevićem, Davorinom Popovićem, Kornelijem Batom Kovačem, Ismetom Nunom Arnautalićem, svojim bratom  Zoranom Zokom Redžićem...

U pjesmama „Indexa“, kojima je Redžić dao značajan pečat, danas uživaju i mlađe generacije i ne sluteći kako su one nastajale. A, nastajale su u žaru mladosti genijalaca koji su, slušajući radio Luxsemburg, učili osnove rock muzike.

Pravi instrumenti i pojačala za njih su bili tek nešto na što će naići u budućnosti. Dobro je znana priča da je u Sarajevu početkom šezdesetih, baš kada su „Lutalice“, „Eho 64“ , „Indexi“ i drugi bendovi pravili prave ludnice na nastupima, postojalo tek jedno pojačalo koje su mladi muzičari na smjenu koristili.   

Članovi

Foto:Facebook: Članovi "Indexa" prilikom jednog od putovanja u Opatiju

Prisjećajći se tih i onih vremena kada su „Indexi“ bili u zenitu slave na prostoru bivše Jugoslavije Fadil Redžić za Radiosarajevo.ba govorio je o nastanku pojedinih hitova ovog benda, zatim o svome bratu Zoranu Redžiču, te o producentskom pozivu nekad i sad, s obzirom na to da je i sam svojevremeno obnavljao funkciju producenta –urednika Muzičke produkcije Radio televizije Sarajevo.

„Znanje ne može zamijeniti inspiraciju. Kada hoćete da napravite nešto na osnovu znanja onda to bude manjkavo, kao  i novac. Novac ne može biti inspiracija za dobru muziku ili tekst. Mora biti nešto drugo. Tako je i sa znanjem, ako idete u pravcu da demonstrirate šta sve znate onda odete u tom pravcu koji ne mora da komunicira, a ako imate neki motiv kao što je ljubav, strast, nešto što sigurno volite, onda to daje rezultate.

Čovjek može puno naučiti i da ne ide u školu, a može i da završi puno škola, a da opet malo zna. Imao sam prijatetlja koji je imao fotografsko pamćenje, ali nije mogao uvijek shvatiti o čemu se radi,“ govori Redžić koji je pored stečene diplome na Muzičkoj akademiji u Sarajevu tokom osamdesetih pohađao je i Berklee College of Music u Bostonu.

Osvrćući se na vrijeme kada je radio kao producent Redžić govori:

„To je posao u kojem, na neki način, treba da korigiraš greške kod vokalng izvođača. Treba da ga uputiš na krive akcente, da izvučeš neki maksimum iz toga. Nekada to krene za rukom, a nekada ne. Recimo Bato Kovač je pokušao da isproducira Dragana Stojnića i nije uspio. Onda ga je Eso Arnautalić uzeo i bio je dovoljno uporan da Dragana, koji je imao problem sa intonacijom, vrlo često bi se otisnuo i bio falš, dovede do trenutka da snimi hit „Bila je tako lijepa“. E, to je producent, a koliko to ima smisla, pitanje je sada? Dragan je bio dosta nesiguran na živim nastupima gdje nije imao te mogućnosti za korekciju.“

Redžić je rođen u Bihaću, odakle školovanje nastavlja u Sarajevu i zajedno sa svojim bratom Zoranom njeguje ljubav prema muzici. Njegovo sjećanje na taj period možda je neshvatljivo mlađim generacijama, no to su svakako vremena puna draži i iskustava koje vrijedi čuti.

Zoka i ja radili smo to samostalno, svaki za sebe i bili mi smo laici obojica. Nismo imali nikakve profesore. Na početku kupiš gitaru, ne električnu, nego neku pik up pa je uključiš u radio. Učili smo uz „Shadowse“ , bili su vrlo laki za svirati. Zapravo, ne za svirati nego za skinuti i to je jako izanimiralo momke da sviraju gitare. Ta njihova pristupačnost bila je divna početna škola. Kasnije smo svi zavoljeli „Beatlese“, „The Rolling Stonese“, ali niko dao  taj početni impuls gitarastima, ne samo kod nas, nego i u svijetu, kao „Shadowsi“, ističe Redžić.

Odskočnu dasku predstavljali su festivali, a posebno „Vaš šlager sezone“.

"Bio je veoma važan „Vaš šlager sezone“, imao je neku uzlaznu putanju i po meni je bio broj jedan u Jugoslaviji. Te 1973. godine kada smo pobijedili s pjesmom „Predaj se srce“ desio se jedan skok popularnosti. Bilo je to pred Davorov i Bodin odlazak u vojsku i taj skok produžio nam je vijek, tako da kada su se oni vratili, mi nismo bili zaboravljeni. Tako je to bilo, ako nemaš hitove brzo će te zaboraviti,“ uvjerava nas Redžić.

Bila je ovo sjajna prilika da se dotaknemo nastanka najznačajnijih radova „Indexa“, na primjer, kultnog albuma "Modra rijeka"

„Mi nismo u tolikoj mjeri, ali Bodo je poznavao pjesme Maka Dizdara i uhvatio se u koštac s tim. E, to je Bodo, interesanstan tip. Najveći posao na tom albumu je njegov.  Doduše i Ranko (Rihtman op.a) je napravio dosta aranžmana. Ja sam napisao „Slovo o čovjeku“ i to je jedan vrlo težak tekst o čovjeku i njegovim mukama, o sukobima sa samim sobom, sa svijetom, težak nekomunikativan tekst. Znate li šta je Goran Bregović rekao kada je čuo album Modra rijeka?  Rekao je: „Odlična vam je ploča, ali ne valjaju vam tekstovi“ i to ne treba bukvalno shvatiti. Vjerovatno je htio reći da ne treba Maku Dizdaru naša muzika. Nakon svega, za mene su dvije glavne pjesme na tom albume bile i ostale „Modra rijeka“ i  „Slovo o čovjeku,“ dodaje Redžić.

Bezvremenskom hitu „Bacila je sve niz rijeku“ članovi kultne sarajevske grupe isprva nisu pridavali posebnu važnost.  

„Bila je to pjesma koja je bila na B strani, ali neke pjesme pronađu svoj put i izbore svoj status bez obzira šta o njoj mislili. Mi joj nismo pridavali veliki značaj. Dat ću Vam drugi primjer. Nakon jedne emisije „Minimaks“  u Beogradu kada smo odsvirali „Svjet u kojem živim“ ljudi su krenuli u potragu. Tada nije postojala ta ploča, a onda su počeli da dolaze u „Jugotonovu“ prodavnicu i da je traže. Na zahtjev predstavnika „Jugotona“ u Sarajevu otputovali smo u Zagreb i na brzinu to snimili. Čudni su to putevi i neke pjesme, one nisu sve iste. Desi se u njima neka čarolija pa je svijet prihvati“ vjeruje Redžić.

Jedan od onih koji je motivirao „Indexe“ da naprave korak dalje i da uz instrumentalu počnu pisati tekstove bio je EsadaArnautalić.

„Njegov koncept i koncept tadašnjeg urednika u Muzičkoj produkciji RTVSA bio takav da se stvara domaća muzika, međutim, Bodo je imao dosta pjesama i niko mu nije trebao reći da ih pravi. Mi smo prvo kao „Lutalice“ ušli u studio, Aranautalić je bio producent, i snimili smo Bodinu instrumentalu „Sniježni kristali“. Bili smo fascinirani studiom i nismo vjrovali da mi tako zvučimo kad smo čuli snimak. Onda ti zvučnici koje mi nismo imali... Totalno smo se zaljubili u studio. To je bilo otkrovljene i tu je Eso bio jedan od ključnih ljudi. I Bato je bio tu, Bato Kovač“ prisjetio se na kraju Redžić.  

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije