Enes Kubat – Bosanac koji ruši njemačke nuklearke

Kada su sredinom maja svjetski mediji objavili da su kontroliranom eksplozijom srušena dva rashladna tornja bivše nuklearne elektrane na jugozapadu Njemačke, malo ko je znao da jednu od ključnih uloga u tom veoma opasnom i odgovornom zadatku, koji je inače izveden u strogoj tajnosti, ima jedan Bosanac.

Piše: Faruk Vele

Riječ je o 29-godišnjem Enesu Kubatu, inženjeru rudarstva iz Kaknja, koji već dvije godine živi u Češkoj Republici.

Nedavno je ovu ekskluzivu na Twitteru otkrila naša draga Herka, ambasadorica Bosne i Hercegovine u Češkoj Republici Martina Mlinarević koja okuplja, pomaže, uvezuje sve što ima veze sa našom domovinom, pa je tako ugostila i ing. Enesa i njegovu djevojku Anju.

Veliki izazov

Sa Enesom Kubatom smo razgovarali o operaciji u kojoj je učestvovao, radu u inostranstvu, školovanju, razlozima za odlazak iz BiH, planovima za budućnosti...

Za početak, otkud jedan Bosanac u projektu rušenja nuklearki u Njemačkoj?

"Obzirom da je rušenje rashladnih tornjeva nuklearne elektrane bilo inicirano elektroničkim detonarima koje proizvodi firma u kojoj radim, bio sam tehnička podrška na projektu i da tako kažem odgovoran za način iniciranja eksplozije. Radi se o najmodernijim sistemima za miniranje na svijetu, gdje korisnik ima apsolutnu kontrolu nad vremenom usporenja detonatora što je u ovakvim projektima jedan od najbitnijih faktora. Nažalost, u BiH se ove tehnologije još ne koriste iako bismo kao rudarska zemlja trebali pratiti evropske i svjetske standarde. Na ovakvim projektima se zahtijeva nadljudski oprez i striktno pridržavanje pravila. Bio je to, čak i za Njemačku, projekt od velikog značaja i svi koji su uključeni imali su veliku odgovornost. Za mene lično je to bio veliki izazov te velika šansa da pokažem šta sam to učio u proteklom periodu, stoga sam iznimno zahvalan kolegama u Češkoj koji su mi ukazali povjerenje i pružili šansu da budem dio takvog projekta", priča Kubat.

Enes će nam za sebe reći da je "dijete radničke klase, one radniče klase koja vjeruje u čast i čiji moralni kriterijumi ne dozvoljavaju bilo kakva odstupanja zarad sticanja nezasluženih privilegija".

"Rudar sam, miner, kako god, meni se oba zvanja/titule jako dopadaju i ukršteni rudarski čekići su nešto što me čini jako ponosnim. Poslije rudarskog fakulteta u Tuzli, služio sam “čekićima” dvije godine u BiH. Sticao sam prva radna iskustva u čizmama i učio ono što u knjigama nije napisano. Te dvije godine su me s jedne strane usmjerile u nešto što sada radim, a sa druge strane mi na neki način pomogle da stvorim bolji uvid o stanju u društvu, privredi, poslovnom svijetu, te da preispitam svoje ambicije i želje, da si postavljam pitanja gdje se vidim i šta to uopće želim", ističe Enes.

Njegova priča o odlasku iz zemlje je tipično bosanska. Nažalost, toliki mladi i sposobni svijet morao je otići iz zemlje da bi dobili šansu.

O razlozima za odlazak iz domovine, veli:

"Mogao bih satima navoditi razloge, ali ako bih morao izdvojiti osnovno, bilo bi to nepostojanje vladavine prava, nacionalizam, nepotizam, licemjerstvo, kriminal i fašizam pod plaštom Boga - kojeg svojataju, a koji je očigledno digao ruke od nas, po zaslugama. Sabotiranje zdravog razuma, vrbovanje mladih u začarane političke krugove i kao što ih je veliki Branimir Štulić opisao, da, ipak, budem pristojan - "lutke od krvi bez trunke ideje". U doba interneta nije teško stupiti u kontakt sa bilo kojom firmom na svijetu, te sam na taj način tražio svoj komad neba u svjetski priznatim firmama", dodaje.

"Austin Powder"u kojoj radi je najstarija kompanija za proizvodnju eksploziva na svijetu. Ona je pružila je Enesu priliku za rad u Češkoj Republici.

Nakon prvog Skype razgovora, intervjua u Beču, završene suprocedure oko pribavljanja radne dozvole za Česku Republiku.

"Istinska želja za napretkom, za korištenjem modernih tehnologija, za daljnjim ličnim razvojem, za mogućnosti putovanja po svijetu, sve to su bili razlozi zbog kojih se nisam dvoumio kada sam rekao "da". Predstavnici firme su također bili sretni činjenicom da će u "Austinu" biti neko sa balkanskog govornog područja, što u budućnosti može biti od koristi na tom području. "Austin Powder" ima razvijen biznis na svim kontinentima što je za mene bio dovoljan razlog da postanem dio tog kolektiva, a u isto vrijeme mi je to veliki izazov i velika čast", ističe Kubat.

Zašto mladi odlaze?

On smatra da mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine odlaze "zato što je zlo ušlo u sve pore društva".

"Politička hobotnica drži sve pozicije, od portira na ulaznim vratima institucija do direktora. Želja za revoltom je uvijek tu, ali godinama trošiti svoju energiju na stvari koje se ne mijenjaju ili izabrati život dostojan čovjeka u nekom zdravom okruženju - mislim da je izbor lagan i očigledan. Istina je da nikad nije kasno za novi početak i da je strah samo privid, jer smo svi u jednu ruku kreatori svojih sudbina, kao što kaže Edo Maajka", ističe naš sagovornik.

Govoreći o život u Češkoj Republici, ne krije zadovoljstvo...

"Tu smo već skoro dvije godine, slavenski smo narodi pa nam nije bilo teško priviknuti se, naučiti osnove češkog jezika i upoznati se sa kulturom i običajima. Moram priznati da su moje kolege iz firme dale sve od sebe da nam olakšaju taj početak, na sve moguće načine. Prihvatili su nas kao članove svojih porodica tako da smo od prvog dana mogli uživati u ljepotama Češke", oduševljeno će Kubat, te dodaje:

"Česi su avanturisti, vole prirodu, pse i bicikle. Odgovorno tvrdim da imaju i najbolje pivo na svijetu (smijeh). Sportski duh živi u njima, a iako je hokej nacionalni sport broj 1, dječica se od malih nogu bave raznim stvarima, pa se stekne dojam da fudbal ili košarka uopće nisu u prvom planu, sto nije slučaj za našu državu. Vikend u Češkoj je sveta stvar i većinom je rezevisan za porodična druženja i sportske aktivnosti. Gradovi su vikendima pusti, dok je istovremeno na planinama i izletištima nevjerovatan broj ljudi. Stanovništvo Balkana je puno predrasuda o Češkoj, ali Češka je već uveliko evropska, zapadno orijentirana, civilizovana i demokratska država. Naše predrasude govore više o nama".

O planovima za budućnost Enes, na kraju kaže:

"Obzirom da je budućnost postala jako neizvjesna proteklih mjeseci, jedino sto trenutno želim je dobro zdravlje meni bliskih ljudi i ljudi širom svijeta. Nadam se da će se život što prije normalizovati i da ćemo svi iz ovoga izvući neke pouke. Sa poslovne strane je također teško predvidjeti šta će sutra dešavati. Ostaje nam svima mogućnost da se trudimo i učimo, to je ono sto je mene i dovelo u Češku i želim da nastavim tim tempom, a u kojem smjeru će se sve odvijati, ostaje da vidimo"