Džinin novi roman o nekom drugom Sarajevu, gdje se rađaju čipovana djeca

Da nije djela mladog sarajevskog pisca i likovnog umjetnika Saše Džine, horor bi kao književni žanr u BiH ostao bez ponude za svoju čitalačku publiku.

Iako više nije jedini autor horor priča u BiH, Džino je 2017. godine ponovo oživio ovaj žanr svojim prvim djelom, zbirkom priča "Srce od plastike".

"Srce od plastike": Horor priče o onom najgorem iz savremenog bh. društva

Od tada je Džino izdao još jednu zbirku priča "Mrtvačke mrlje", te romane "Šejtanov goblen" i najnoviji "Električni okean", što je bio povod da sa Džinom razgovaramo o njegovoj književnosti za Radiosarajevo.ba.

"Priče Šejtanovog goblena i Električnog okeana zahtijevale su roman kao formu. Dublja studija likova je bila je potrebna, što pripovijetka i kratka priča ne dozvoljavaju. Roman ima tu slobodu da se detaljno posvetiš oslikavanju ambijenta, da ubaciš neograničeno mnogo likova koji u narativu često mogu da iz rijeke skrenu u razne rukavce. Roman je igralište bez granica i čini mi se da ću se dugo u njemu zadržati. Također, roman je i izazov. Nije lako držati pažnju čitaoca na duge staze, a ja želim da ga držim za vrat do posljednje stranice", rekao je Džino.

Kako nam je ispričao, Električni okean je ljubavna naučno-fantastična priča.

"To je roman o nekom drugom Sarajevu u kojem su pravila društva izmijenjena. Prilikom rođenja, mozak djeteta je čipovan. Čipovi će pratiti njegova dobra i loša djela tokom života. Moral je individualna stvar i za svakoga je drugačiji. Nakon smrti, ako je čovjek uradio više dobrih djela nego loših, njegovo tijelo se stavlja u cilindrični spremnik i svaki dio tijela bit će prikopčan kablovima. Mjesto u koje odlaze mrtvi zove se Električni Džennet, a tamo mašine simuliraju raj u njegovom umu. Kakvo bi bilo društvo da ljudi bez vjerovanja znaju da će njihovo dobročinstvo biti nagrađeno rajem - to je glavna tema ovog romana"., rekao nam je Džino koji je naveo kako je htio da objedini tri žanra u fluidnu cjelinu, da se žanrovska slojevitost ni ne primijeti.

Elemente romanse i erotskog bazirao je, kako nam je pojasnio, na romanu „Stranputice“ Rexa Picketta. Pristup naučnoj fantastici nadahnut je romanom „Ubik“ Philipa K. Dicka, dok je horor naslonjen na „Jednostavni plan“ Scotta Smitha.

Do njegovih ušiju, kako je ispričao za Radiosarajevo.ba, dolaze samo lijepi komentari koji su gorivo za njegov kreativni motor.

Novo djelo Saše Džine čija će opaka brutalnost čitatelje proganjati noćima

"Oko mene se stvorio mali kult čitalaca i meni duša zatreperi svaki put kada na to pomislim", prokomentirao je Džino.

Njegovim radom bavila se i književna kritika. Iako ne akademska, Džino bi izdvojio dva teksta mladih književnih kritičara o Šejtanovom goblenu: „Djetinjstvo i strava na sarajevskim ulicama“ Adnana Bajrovića koji možete pročitati na njegovom blogu „Mind of Ádōnis“, kao i tekst Lamije Milišić koji možete pročitati u devetom broju časopisa za književnost i kulturu „Život“.

Saša Džino je za Radiosarajevo.ba ispričao kako do njega i iz njega dolaze ove strašne priče.

Kao kad neko gleda svijet kroz ružičaste naočale, ja ga gledam kroz crne. U svemu mogu da pronađem potencijalni užas, a čini mi se da se strava krije na svakom ćošku. Zabavlja me da pišem o tami i još više me zabavlja pomisao da će ta priča i druge ljude zabaviti na isti način kao i mene, rekao nam je.

Džino nam je otkrio i ko su autori horora ili horor fantastike koje preferira čitati, šta ga privlači u tim knjigama i koje bi preporučio publici.

"U posljednje vrijeme čitam uglavnom naučnu fantastiku, pa ću izdvojiti Philipa K. Dicka kao najmračnijeg i najneshvaćenijeg proroka svog vremena. Ovom prilikom, preporučit ću tri njegove knjige: 'The Simulacra', 'Time Out of Joint' i 'Clans of the Alphane Moon'", rekao je Džino.

Interesom publike za horor žanr nikada, kako kaže, nije bio razočaran jer je interes uvijek prisutan.

"Razočaran sam izdavaštvom općenito i iskreno mislim da situacija nikada nije bila gora. Izdavača je sve manje i strahujem da će u sljedećih nekoliko godina i to što je ostalo nestati", rekao je Džino koji je sve četiri svoje knjige izdao samostalno, te prodavao ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, na sajmovima knjiga, te preko Facebook profila i stranice.

Kako nije jedini koji je krenuo putem samostalnog izdavaštva, Džino je za Radiosarajevo.ba na kraju našeg razgovora preporučio i nekoliko samostalnih autora: Hamza Hodžić „Farbanje“, Boris Lalić, Marko Matolić „Čudo na Miljacki/Odabrane priče iz prisoja i osoja", te Sanjin Mašić - „100 - 1“.