Deset godina od smrti Sulejmana Tihića: Vodio politiku kompromisa, tolerancije i umjerenosti

Na današnji dan prije deset godina, 25. septembra 2014. godine, preminuo je Sulejman Tihić, predsjednik SDA i bivši član Predsjedništva BiH.

Tihić je bio lider koji je, uprkos teškim ličnim iskustvima, pokazao izuzetnu političku snagu i smirenost.

Tokom političke karijere Tihić je obavljao više funkcija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, a 2002. godine bio je izabran za člana Predsjedništva BiH. Nakon duge i teške bolesti preminuo je u Sarajevu 25. septembra 2014. godine, a ukopan je 27. septembra u haremu džamije Azizija u Bosanskom Šamcu.

Trending

Vanredno obavještenje iz Vodovoda: Zbog kvara će ovaj dio Sarajeva ostati bez vode

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu. U periodu od 1975. do 1983. godine je bio sudija i javni tužilac u Bosanskom Šamcu, a zatim advokat sve do 1992. godine. Bio je član je Stranke demokratske akcije od njenog osnivanja 1990. godine, predsjednik Općinskog odbora u Bosanskom Šamcu i član Glavnog odbora. Tokom rata bio je u logoru.

Tihić je po mnogo čemu historijska politička ličnost u BiH. Naime, njegov prvi značaj je što je u jeku globalnog rata protiv terorizma i intervencija na Afganistan i Irak uspio sačuvati i reformirati SDA kao najveću bošnjačku stranku, a time vjerovatno i Bošnjacima kao narodu skinuti potencijalni biljeg terorizma i sumnjivog elementa u Evropi. 

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, preživio je zarobljeništvo u srpskim koncentracionim logorima, što je značajno uticalo na njegovu odlučnost da se nakon rata angažuje na pomirenju i reintegraciji zemlje.

Nakon rata, Tihić je postao aktivan u političkom životu, a 2001. godine je preuzeo mjesto predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA), naslijedivši Aliju Izetbegovića. Njegovo vođenje stranke obilježeno je pragmatizmom i političkom vizijom koja se fokusirala na stabilizaciju države. Tihićeva posvećenost miru i pomirenju oblikovala je njegovu političku karijeru i uticala na razvoj bosanskohercegovačkog društva u postratnom periodu.

Najznačanija pozicija koju je obnašao bila je u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, gdje je izabran 2002. godine kao član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Njegova politika "korak po korak" postala je simbol njegovog rada da kroz teške kompromise postepeno donosi napredak zemlji.