Deset godina od smrti Nedžada Ibrišimovića: Pisac koji je morao dobiti Nobela

Danas se navršava 10 godina od smrti Nedžada Ibrišimovića, jednog od najvećih bosanskohercegovačkih književnika, autora nekih od najznačajnijih djela koje je dala naša književnost.

Ibrišimović, koji je nesumnjivo ostavio trajan pečat u kulturi ovih prostora, bio je romanopisac, pisac kratkih priča, pjesnik, ali i vrsni skulptor.

Piše: Faruk Vele

Trending

Građani Vogošće na ulicama: I večeras održali protest, a evo šta traže

U trećoj godini je ostao bez oca, pa s majkom iz Sarajeva odlazi u Žepče, gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine ponovo se vraća u Sarajevo i pohađa srednju školu za primijenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo, koju uspješno završava četiri godine kasnije.

Naš Nedžad Bosanac

Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine. Bio je urednik u listovima Naši dani i Oslobođenje, jedno vrijeme je radio i kao nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom djelovao kao profesionalni književnik.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizirao KZB Preporod koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.

Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1993–2001. te glavni urednik književnog časopisa Život 1995–98. Također, bio je član Udruženja likovnih umjetnika naše zemlje od 1982. godine. Od 1982. do 2000. je imao deset samostalnih izložbi.

Posebno se istakao knjigama priča. Kuća zatvorenih vrata (1964), Priče (1971), Živo i mrtvo (1978), Nakaza i vila (1986), Kuća bez vrata i druge priče (1989), Bio jednom jedan (2000) i romanima Ugursuz (1968), Karabeg (1971), Braća i veziri (1989), Vječnik (2005), El-Hidrova knjiga (2011). Autor je osebujnih proza Bog si ove hefte (1980), Zmaj od Bosne (1980), Dva dana u Al- Akaru (1990), Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem (1992)... Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački, italijanski...

Ibišimovićev stariji sin Oro kazao je ranije da, nažalost, mnogi danas i ne znaju ko je bio Nedžad Ibrišimović, pa se i "samo ime kroz medije rijetko spominje".

"Nažalost, pored novinara, i mnogi profesori, nastavnici, političari i drugi koji kreiraju javno mnijenje, malo ili gotovo nikako ne poznaju Nedžadov rad, knjige, angažman, pa je i to jedan od razloga ovakvog katastrofalnog stanja i odnosa prema njemu. Naravno, tu je i mali broj ljudi koji znaju šta je i ko je Nedžad i svojim entuzijazmom i predanošću rade da se to prepozna i stavi na svoje mjesto... Sa ove distance mogu kazati da imam veliku odgovornost prema svemu što je Nedžad uradio i da moramo nastaviti i dalje promovirati i predstavljati javnosti, mlađim generacijama i drugim nacijama. Jer smatram da njegovo djelo zaslužuje mjesto u evropskoj i svjetskoj književnosti", kazao je Ibrišimović mlađi.

Ističe kako bi volio da se ime Nedžada Ibrišimovića ne spominje samo na datume rođenja i smrti, već da je svakodnevno prisutan u školama, fakultetima, pozorištima, knjižarama, u medijima, u ljudima...

Koliko je Ibrišimović bio posvećen stvaratelj svjedoči i činjenica da je svoje kapitalno djelo, roman "Vječnik", pisao čak 47 godina.

"Nije šala cijeli svoj život posvetiti pisanju te knjige. A imao je veoma dinamičan život i svašta je prošao i vidio. Opet da nije tako bilo ne bi ni mogao pisati takvo djelo.

Dakle, 47 godina pisanja "Vječnika" i nakon toga još pet godina za El-Hidrovu knjigu, sveukupno 52 godine. Toliko godina života, učenja, istraživanja, mudrosti, uspona i padova stalo je u 500 strana te dvije knjige. Za ovih 15-ak godina od prvog izdanja, mnogo toga se izdešavalo, nekoliko nagrada, nominacije za Nobela, naučni skupovi, simpoziji, prevodi na engleski, češki, mnoge polemike, naučni radovi, izučavanja, doktorati, devet izdanja...a njegovo vrijeme tek dolazi", istakao je Oro.

Nominacija za Nobela

Nadalje, Ibrišimović ističe kako mnogi domaći i svjetski intelektualci smatraju da je Nedžad za "Vječnika" i "El-Hidrovu" knjigu trebao dobiti Nobelovu nagradu.

"Sama nominacija je velika stvar i donijela nam je mnogo radosti. Ja lično mislim da se za nominaciju treba dobro pripremiti i uraditi sve po njihovim pravilima i procedurama. Jer ako se to dobro ne pripremi, knjiga koja je možda i najbolja poput "Vječnika", neće doći do žirija koji odlučuje. A onda je pitanje da li se nagrađuje kvalitet ili nešto sasvim drugo (što možemo vidjeti kod prethodnih dodjela). Čak je otac i napisao na konstataciju da su Ivo Andrić i Nagib Mahfuz dobili Nobelovu nagradu zato što su pisali loše o muslimanima, da on ne bi napisao ništa ružno o muslimanima po makar nikada ne dobio tog Nobela", podsjeća Oro.

Bosna je velika tema u djelima Nedžada Ibrišimovića. Njegova "muslimanska trilogija" dosta govori o našoj domovini, njezinoj prošlosti, ali i daje lekcije za budućnost.

Bosna je ćilimom zastrta

Šta je, zaista, bila Bosna Nedžada Ibrišimovića u svjetlu njegovih dijela?

"Na ovo pitanje bih izdvojio dio iz njegovog posljednjeg intervjua u Beharu:
"Ne vidim šta to čovjek ima osim pamćenja i sjećanja! Davno sam se još usudio izreći da prošlost nije prošla, a da je historija jedna neiscrpna, živa, stvarna, faktička, pulsirajuća storija i za onog koji hoće da piše i za onog koji hoće da čita.
I ko kaže da je historija definisana jednom za svagda?
Zar su zločini u Srebrenici prošli? Ako su prošli, znači li to da ih više nema? Ako ih nema, znači li to da ih nikada nije ni bilo?...
Ništa nije prošlo, sve što se dogodilo uvijek se i neprekidno događa...“
Naša historija je u potpunosti živa i mi ljudi sadašnjosti smo veoma odgovorni za svoju prošlost isto tako kako smo odgovorni za svoju budućnost".
Jer, Bosna to je jedna dobra zemlja, i još ćilimom zastrta", podsjeća Ibrišimović mlađi.

Porodica Ibrišimović i dalje snažno radi na afirmaciji Nedžadovog djela. Interesa je, izgleda, mnogo više van granica naše zemlje.

"Ono što smo do sada uradili jeste reizdanje knjige "Ruhani i šejtani inspiracija 1990 – 2004. ", deveto izdanje "Vječnika", drugo izdanje "El-Hidrove knjige", prevod "Vječnika" na češki jezik, "Ugursuz" na turski jezik. Imamo najave da se priprema drugo izdanje "Ugursuza" na turskom jeziku, a ista izdavačka kuća Ketebe iz Istanbula priprema i prevod knjiga "Nakaza i vila" i "Knjigu Adema Kahrimana". U pregovorima smo i da se "Vječnik" prevede na turski jezik. Za bosanskohercegovačku čitalačku publiku pripremamo nastavak knjige "Ruhani i šejtani inspiracija 2004. – 2011. ", kao i deseto (jubilarno) izdanje "Vječnika" i treće "El-Hidrove knjige".