Bosanac profesor u Švedskoj: Volio bih u BiH živjeti kao u Švedskoj

Upornim i predanim radom postigao je mnogo i smatra se uspješnim u poslu koji radi, danas je profesor pedagogije i sociologije na Linnaeus University, a njegova veza s domovinom i dalje je snažna.

Goran Bašić prisjeća se perioda dolaska u Švedsku, izbjegličkog života ali i privikavanja na novu sredinu.

Srednju školu završio je u Prijedoru, a nakon učenja jezika u Švedskoj je nastavio školovanje. Na fakultetu je bio jedan od najstarijih studenata sociologije ali, kaže, s dobrim predznanjem. Posao doktoranta (student poslijediplomskog doktorskog studija) tražio je dvije godina, potom mu je odobreno eksterno finansiranje.

Pojašnjava da doktorant u Švedskoj podrazumijeva posao s platom od univerziteta, učenje na visokom nivou (u njegovom slučaju sociologija), predavanja za studente i istovremeno pisanje doktorskog rada koji je on završio 2012. godine. 

"Pravilo u Švedskoj je da svako slobodno radno mjesto na univerzitetu (tako i doktorant) mora biti objavljeno javno. Sve aplikacije se šalju dvojici stručnjaka koji rade na nekim od drugih univerzitetima, ne na onom koji traži uposlenika. Taj proces je striktan i eksterno kontroliran, a cilj je zaposliti kompetentnog kandidata", naglasio je.    

U radu sa studentima najviše je, kaže, predavao predmete kriminologija, naučni metod, treatment pedagogics i special pedagogy.

"Rad sa studentima u Švedskoj drugačiji je nego u BiH. Studenti imaju mnogo veća prava i mogućnost sudjelovanja u nastavi. U mnogim aspektima iskustva iz Švedske mogu se primijeniti u BiH, ali nema interesa za takvo što", smatra.

Bašić naglašava da je njegova veza s domovinom snažna, ali mu se često čini da je jednosmjerna i/li jednostrana.

"Osjećam konstantnu vezu s domovinom, razmišljam često o dešavanjima u domovini. Zajedno sa kolegama s bh. univerziteta pišem analize o fenomenima specifičnim za BiH. Domovina, s druge strane, ima slabu ili nikakvu vezu sa mnom, ne djeluje kao zainteresirana. Ipak, budućnost će donijeti promjene, nadamo se na bolje", istaknuo je.

Misli da se niko nema pravo miješati u živote mladih ljudi u BiH i da odluku o tome da li ostati ili napustiti domovinu moraju donijeti oni sami. Divi se svim ljudima koji su, kako je kazao, našli način da žive i prežive u BiH. 

"Posebno mladi. Ja bih se teško privikao na život u BiH. Sama činjenica da preduvjet za radno mjesto, u većini slučajeva, nije kompetencija nego politička pripadnost za mene su dešavanja iz zone sumraka. Bitno pitanje je šta političke strukture u BiH rade da bi zaustavile odlazak mladih ljudi iz BiH. To je jedno od najbitnijih, društveno egzistencijalnih, pitanja današnjice u BiH", naglasio je. 

Bašić vjeruje da je bh. naučna dijaspora zainteresirana za saradnju sa svim čimbenicima u BiH s ciljem poboljšavanja uvjeta života i rada u BiH, ali je, kaže Bašić, ograničena u tim mogućnostima.

"Budućnost ove države je u strukturi vlasti koja ne nosi osnove iz prošlog i/ili prošlih ratova",  kazao je.

U BiH Bašić dolazi otprilike jednom godišnje, na konferencije. Volio bih se vratiti i živjeti, kako je kazao, život kakav sad živi u Švedskoj.

"Nadam se, za dobrobit svih, da će mi se ta želja jednog dana ispuniti", kazao je.

Vremena provedenog u Ljubiji sjeća se s radošću i kaže da je kao sedamnaestogodišnjak bio seniorski prvak Jugoslavije u full kontakt karateu. Pred mečeve je trenirao tri puta dnevno, šest dana u sedmici. Sad se rekreativno bavi sportom, trči svaki drugi dan oko pet kilometara.

"Jedan mi je psiholog rekao da sam vjerojatno uspio prebaciti fokus i upornost (koju sam imao u sportu) na nauku i da sam zbog toga uspješan u svom poslu. Mislim da je tajna mog uspjeha između ostalog i u sređenom i harmoničnom porodičnom životu (sa suprugom i troje djece), a porodicu sretnim čini i jedan patuljasti šnaucer",naglasio je Goran Bašić.