Amel Mekić: Najteža povreda je došla u nevakat

Amel Mekić jeste. Za njega je sport najljepša stvar na svijetu, a džudo nešto što pojedinca uči osnovnim moralnim principima.

S petnaest godina postao je seniorski prvak Bosne i Hercegovine. Tokom karijere više od dvadeset puta osvajao je državno prvenstvo. Nekoliko puta proglašen je sportistom godine. Učestvovao je na evropskim i svjetskim takmičenjima i okitio se velikim brojem medalja.

Samo predan rad, mnogo ljubavi i odricanja mogu iznjedriti rezultate kakve je ovaj bh. sportista svojevremeno postizao.

"Za početak hvala vam na toj tituli "najbolji". Vama i onima koji tako misle. Pa, smatram da su za to "krivi" moji rezultati kojih je bez lažne skromnosti zaista bilo. Jedan od njih je naravno titula Evropskog prvaka koju sam osvojio u Istanbulu 2011. godine i ta medalja je zaista kruna moje karijere. Naravno tu je i tri puta ispunjena olimpijska norma i odlazak na Olimpijske igre koje su san svakog sportiste. Imao sam čast da čak dva puta budem predvodnik BiH i nosim zastavu svoje zemlje na tako prestižnom takmičenju i  jako sam ponosan na sve to".

Sportaši su kaže Mekić posebni ljudi. To su osobe bez kompleksa, druželjubljive, bez mržnje u sebi, nacionalizma i svega onoga ružnog što nam donosi današnjica.

"Naravno, govorim  o pravim profesionalcima koji su posvetili život sportu. Ljudi kojima je dan ispunjen od jutra do mraka i nemaju vremena ni na šta drugo misliti osim kako da na najbolji način taj dan iskoriste. Džudo je borilački sport koji je zasigurno temelj svega onoga što bi jedan čovjek trebao imati. Sport koji vas uči da budete fer, plemeniti i što je najbitnije uči vas osnovnim moralnim principima".

Radiosarajevo.ba: Danas kada gledate iz jedne druge pozicije, šta mislite koliko se odnos prema ovom sportu promijenio u odnosu na period kada ste vi naporno trenirali i morali sami sebi obazbijediti sredstva za treniranje i putovanja?

Mekić: Iskreno, ne mislim da se puno toga promijenilo. Zasigurno je malo lakše, ali koliko vidim nije to ništa značajno. Mi smo jedna mala, siromašna država koja još uvijek nije shvatila da je sport jedna od bitnijih stvari za jednu naciju. Sportaši su ljudi koji na najbolji način promovišu svaku zemlju, i mišljenja sam da trebaju imati puni tretman i podršku u svakom smislu, a mi smo nažalost još uvijek daleko od toga.

Radiosarajevo.ba: Svojevremeno ste imali teške povrede koje su iziskivale dosta napora u oporavku, kako se danas osjećate kada se sjetite svih tih trenutaka?

Mekić: Tih trenutaka se iskreno ne volim ni sjećati. Bilo je jako puno povreda, ali ona najteža je došla što bi naši ljudi rekli u nevakat. Spremao sam se za Olimpijske igre u Pekingu i 3 mjeseca pred početak OI povrijedim nogu. Imao sam tako kompleksnu povredu da su mi čak doktori govorili da ako nakon 6 mjeseci budem mogao hodati bez štaka bit će uspjeh. Naravno ja to nisam mogao prihvatiti i uložio sam nadljudske napore i borio se u Pekingu nakon samo 3 mjeseca od operacije i osvojio 9. mjesto na Olimpijskim igrama. Mnogi će reći da to i nije neki rezultat, ali nakon onoga što sam prošao, meni je preveliko. Kad već govorimo o tome, iskoristio bih priliku da se zahvalim ljudima koji su u tim trenucima bili uz mene i maksimalno me podržavali u borbi, to je moja porodica naravno, trener Branislav Crnogorac, fakultet sporta i tjelesnog odgoja na čelu sa prof. dr. Izetom Rađom i moj fizioterapeut i jako dobar prijatelj Amir Čukojević. Hvala im na svemu!

Radiosarajevo.ba: Bili ste evropski prvak 2011. godine, pored ove kojih nagrada i takmičenja se s posebnom radošću sjećate?

Mekić: Kao što sam već rekao, titula Evropskog prvaka je kruna moje karijere. Bilo je tu još mnogo rezultata kojih se rado sjećam. Jedan od njih je moj prvi nastup na državnom prvenstvu BIH. Imao sam samo 15 godina, a bio sam prvak države za seniore. Pobjedio sam tada najjače ljude i to je bio početak moje karijere. Ima ih još dosta i sve su mi drage na poseban način, puno medalja sa Evropskih, svjetskih kupova, mediteranskih igara, univerzijade,...

Radiosarajevo.ba: Veliki ste patriota, šta je bilo presudno da ostanete u našoj zemlji i onda kada su stizale primamljive ponude iz drugih država?

Mekić: Možda je malo nezahvalno pričati o sebi na ovaj način, ali zaista jesam veliki patriota i ponosno kažem da sam pravi Bosanac i Hercegovac gdje god odem. Ja ovu zemlju smatram svojom domovinom i to je jedini razloga zbog kojeg sam ostao ovdje i borio se pod zastavom BiH. Zaista sam imao mnogo ponuda da nastupam za druge zemlje i da dobijem državljanstvo mnogo jačih država, ali sam ostao ovdje i ni najmanje se ne kajem zbog toga. Osjećam se ispunjeno kad pomislim da sam barem jedan mali dio sebe uložio da se ova napaćena zemlja i napaćeni ljudi imaju čemu radovati.

Radiosarajevo.ba: Danas ste profesor na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, doktorirali ste, kako vam je pošlo za rukom biti uspješan sportista, suprug, otac i evo sada profesor?

Mekić: Pored sporta imao sam sreću da sam naišao na ljude koji su mi pomogli i da se usavršavam u nauci. Kao što sam naveo u prethodnim odgovorima pored mog trenera Branislava koji mi je bio mentor u sportu, tu sam imao sreću da upoznam i svog mentora u nauci, prof. dr. Izeta Rađu. Pružio mi je priliku i ja sam je iskoristio. Pored treninga sam učio, trudio se da imam dobar prosjek i ostao na fakultetu sporta. Nakon toga je došao magistarski rad, doktorska disertacija i trenutno sam docent. Naravno idem dalje uz podršku moje supruge, moje djevojčice Tajre (najsjajnije i najveće medalje) koje su nažalost najviše osjetile ružne strane onoga čime se bavim. Bilo je mnogo nervoze oko skidanja kilograma, mnogo mog odsustva od kuće, mnogo neprospavanih noći nakon poraza i ostalo. One su bile uvijek tu i ja se trudim da im sada sve to nadoknadim. Kada imaš prave ljude oko sebe i volju za uspjehom uz veliki rad i puno odricanja, sve se može postići.

Radiosarajevo.ba: Nedavno je promovirana i knjiga u kojoj ste vi jedan od autora, o kakvoj knjizi je riječ?

Knjiga se zove Dizajniranje savremenog kondicionog treninga i pomoći će prvenstveno našim studentima, a i svim sportašima i sportskim radnicima. Knjiga je spoj iskustva i prakse mojih kolega i mene. Uloženo je puno truda i ljubavi kako od mene tako i prof. Likića, prof. Bajramovića i prof. Manić.

Radiosarajevo.ba: Šta bi ste poručili mladima u Sarajevu u BiH?

Mekić: Poručio bi im da ne odustaju od svojih snova, da puno rade na sebi, ulažu u svoje obrazovanje i da se svi zajedno borimo da ova zemlja ugleda bolje sutra. Znamo svi da je teška situacija i svima nam je svega preko glave, ali neka nam to bude vjetar u leđa da našoj djeci ako Bog da napravimo bolju budućnost.