Kamerni teatar 55 pod novim vodstvom: Vedran Fajković otkriva detalje o predstavi 'Blank'

Na čelu Kamernog teatra 55 u Sarajevu s početkom ove godine došlo je do promjene. Dramaturg i dugogodišnji uposlenik ove kulturne ustanove Vedran Fajković imenovan je za novog v.d. direktora.

O Kamernom teatru 55, predstavi Blank, RUTA festivalu i umjetnosti Vedran Fajković je govorio za portal Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Petnaest godina ste dramaturg u Kamernom teatru, kakav je osjećaj sad biti na čelu kuće?

Trending

Nesreća u Sarajevu: Vozilom udario pješaka dok je prelazio ulicu

Fajković: Zapravo, bilo je zeznuto. Čak i kad sam se zaposlio u Kamernom, odnosno kada sam konkurisao na oglas za dramaturga, to mi je izgledalo kao pravo čudo. Kada su mi rekli da se prijavim jer je izašao konkurs, bilo mi je nevjerovatno. Kamerni je meni kao studentu, a i kasnije, uvijek bio nešto poput vrhunskog pozorišta, kao Olimp. Uopšte mi nije padalo na pamet da bih mogao konkurisati za mjesto dramaturga – to mi je izgledalo kao nešto potpuno van moje lige. Ali, eto, prošao sam, ispunio uslove, i tih 15-ak godina koliko sam ovdje, radeći kao dramaturg, stvarno su mi bile najljepše godine u mojoj profesionalnoj karijeri.

Doći na neku poziciju, kakvu god da je nazovemo, kormilarsku ili neku drugu, veoma je ozbiljna stvar. Ove godine Kamerni slavi 70 godina, što nije malo i shvatam to veoma ozbiljno. Kad me pitaju kako je, uvijek kažem da nemam ambiciju da budem direktor, ali imam veliku motivaciju jer stvarno volim ovaj posao i ovu kuću. Motivacija mi je da u ovom kratkom mandatu pokušam učiniti ovaj prostor mjestom gdje će se svi osjećati dobro. To mi je zapravo prava motivacija.

17.01.25. 07:32

Jedna od najčitanijih knjiga u regionu: 'Blank' Feđe Štukana uskoro na sceni Kamernog teatra 55

Radiosarajevo.ba: Gdje Vi vidite Kamerni teatar u narednom periodu, kakvi su planovi?

Fajković: U svemiru (haha). Kamerni teatar je, ako se osvrnemo na neku skoriju prošlost, vrlo snažno zauzeo mjesto na regionalnoj sceni, pogotovo s predstavom Sjećaš li se Dolly Bell. To je predstava koja je u jednom trenutku imala više nagrada nego izvedbi, a i danas je u regionu vrlo tražena. Stalno nas pitaju možemo li ponovo izvesti, hoćemo li, zovu nas i traže nas.

To je nekako Kamernom teatru vratilo onu staru slavu, kako god to blesavo ili ružno zvučalo. Kamerni je oduvijek bio vrlo poznato i priznato pozorište, a ono što se od tada dešava je pravi regionalni bum. Otprilike u isto vrijeme kada je predstava Sjećaš li se Dolly Bell izašla, Kamerni je, zajedno sa još pet pozorišta iz regiona, ušao u partnerstvo u osnivanju Regionalne unije teatara RUTA – festivala koji se održava u bivšoj Jugoslaviji. Svake godine se održava šest puta, u gradovima od Ljubljane do Skoplja. Kamerni teatar tako, zahvaljujući učešću na RUTA festivalu, obilazi region jednom godišnje, a uz to nastupa i na mnogim drugim festivalima, takmičarskim i revijalnim, na koje nas pozivaju. Kako je ovaj grad postao mali, a zatim i zemlja postala mala, sada nam region polako postaje tijesan.

Kad me pitate gdje vidim Kamerni, iskreno, ne znam. Mislim da bi trebao biti na svjetskim festivalima, jer, iako nije samo moje mišljenje, iz razgovora s kolegama iz regiona i profesionalcima, svi hvale ansambl Kamernog teatra kao jedan od najsnažnijih i najboljih glumačkih ansambala u regionu.

Svako se hvali nečim svojim, pa tako i mi, ali ovdje nije riječ o samohvali. Imamo rezultate koji to potvrđuju, sve se jasno vidi kroz uspjeh naših predstava. Iako većinom dolazimo sa festivala nagrađeni, meni je veći pokazatelj to da, kada se objavi program nekog festivala, vrlo brzo dobijemo pozive sa tih festivala da nam jave da je naš termin rasprodan, od Ljubljane do Makedonije. To mi je zaista značajno, velika stvar.

Radiosarajevo.ba: Svi smo pročitali 'Blank', sprema se predstava, kako teku pripreme, šta očekuje publiku?

Fajković: Ako uspijemo prenijeti makar polovicu ove euforije, razmaštanosti i razigranosti koju trenutno osjećamo i prenosimo na probama, predstava će, kako se to žargonski kaže, biti 'ludilo'.

Blank režira Kokan Mladenović, čovjek koji je režirao i već spomenute predstave Sjećaš li se Dolly Bell i Schindlerov lift u Kamernom, koje su već stekle status kultnih predstava. Kokan kaže da će s Blankom napraviti nešto što nikada nije radio u pozorištu, a to je koncert – žanr predstave je koncert sa dramskim elementima.

Imamo bend, sviramo originalne pjesme, Feđa je napravio cijeli album muzike za predstavu i sve sviramo uživo. Glumci repaju, plešu, glume – mislim da je Feđa potpuno iznenađen jer nije očekivao ovako pozitivnu reakciju od kolega. Njihova uključenost i razmaštanost u vezi s Blankom su nevjerojatni. Feđa je dosta skroman po tom pitanju, pa kaže da, kada je napisao knjigu, nije mu bilo ni na kraj pameti da će izazvati toliki odjek, a sada se isto dešava i sa predstavom, odnosno sa reakcijama svih nas koji smo uključeni u nju. Zato kažem, ako uspijemo prenijeti makar polovicu toga na scenu, biće vrlo, vrlo zanimljivo za gledanje.

Radiosarajevo.ba: Znamo li datum premijere, kada će publika gledati 'Blank'?

Fajković: Datum premijere je poznat, 10. ili 11. mart. Na projektu radimo već dugo, muzičke probe su počele još prošlog decembra, dok su glumačke započele polovinom januara.

Radiosarajevo.ba: Koliko je teško u današnjoj Bosni i Hercegovini izabrati umjetnost kao posao?

Fajković: Da ste me pitali koliko je teško živjeti od umjetnosti, rekao bih da je to jako teško. Izabrati je, međutim, nimalo teško. Ja sam, na neki način, prahistorijski, predratni roker, a jedan od bendova koje sam volio i slušao imao je izjavu koja glasi: 'Previše smo lijeni da bismo radili, a previše kukavice da bismo krali, zato se bavimo muzikom.' Nekako, prevedeno na jezik umjetnosti, mi ne znamo ništa drugo raditi, pa je izbor da se bavimo umjetnošću jednostavno nužnost jer ne znam šta bismo drugo mogli da radimo.

Kako je živjeti od umjetnosti, to je već ozbiljan i potpuno drugačiji par rukava. U našoj zemlji, to je jako teško, postoji milion razloga, od brige ili nebrige države do specifičnog podneblja u kojem živimo pa sve do naših afiniteta. Nije lako, ali, kao što kažu, 'umjetnik najbolje stvara kad je gladan'. Ne tvrdim da je lijepo biti gladan, ali rezultati bosanskohercegovačkih umjetnika iz svih domena itekako pokazuju da smo gladni i da jako dobro radimo, postižemo zavidne rezultate, kako kod nas, tako i na međunarodnoj sceni. Izbor bavljenja umjetnošću je vrlo lak, jer mislim da tu nema stvarnog izbora, to je jednostavno nužnost za nas koji smo se 'zarazili' tim virusom. A živjeti od toga? To je već 'nekom rat, nekom brat'.

Radiosarajevo.ba: Šta je najvažnija misija teatra danas?

Fajković: Kao i uvijek, teatar gotovo od svojih zvaničnih početaka u antičkoj Grčkoj pa do danas ima ulogu ukazivanja na probleme. Umjetnici su oduvijek bili ti koji su, ne bih rekao da su bili prije svih, ali su možda hrabrije od drugih prepoznavali probleme i govorili o njima.

Nažalost, ljudi vrlo često poistovjećuju potrebu umjetnika da 'kritikuju' ili upućuju opservacije na ono što vide, šta ih okružuje, šta je zapravo sam život, s idejom da umjetnici mogu donijeti rješenje. To nije njihov zadatak. Posao umjetnosti nije da nađe rješenje već da ukaže na problem, da na svoj način možda ponudi neko rješenje, ali definitivno je naša misija da kažemo: ovo je ovo, ono je ono, ovo smrdi, ovo ne smrdi. Na svima nama je da se borimo za rješenje. Umjetnik i umjetnost mogu pobuditi ljude da se bore za to rješenje, a mislim da je to jedan od svetijih zadataka umjetnosti.

Radiosarajevo.ba: Bili ste u Ljubljani kada smo dogovarali intervju, kakvi su planovi u narednom periodu, gdje gostuje Kamerni i s kojom predstavom?

Fajković: U Ljubljani smo bili na RUTA festivalu s predstavom Mirna Bosna i evo, kao kec na jedanaest, kažu nam da smo tri dana igrali, a sva tri dana su bila rasprodata – tolika je bila potražnja za kartama. Naredno gostovanje imamo u aprilu, čini mi se 11. aprila, u Tivtu, opet na RUTA festivalu, s predstavom Potpuni stranci, gdje igramo dva puta, uz Tivat i Kotor. Nakon toga, RUTA festival je u maju u Sarajevu, a potom u augustu na Brijunima, oktobar donosi Skoplje i decembar Beograd. To je taj neki krug RUTE, a u međuvremenu imamo pozive za razne festivale širom bivše Jugoslavije. Imamo više poziva nego šta možemo da odgovorimo, a to su zapravo, slatke muke, jer smo u poziciji da biramo – ovdje ćemo ove godine, pa ćemo nekako održati sve te lijepe i dobre odnose s kolegama iz regiona...