Selma Spahić: 'Ljubičasto' govori o dobrim namjerama iz kojih isplivava licemjerje

Nakon regionalnog uspjeha koji je doživjela njena predstava Sedam strahova u produkciji BNP Zenica, bh. redateljica Selma Spahić na pragu je novog teatarskog ostvarenja.

Autorski projekt Ljubičasto bavi se našom konzervativnošču i uskogrudošću koje krijemo iza najboljih namjera, mnogo brige i još više ljubavi. Predstava prati okupljanje jedne građanske porodice u kojoj svi znaju šta je najbolje za njihove bližnje, bolno su iskreni jedni prema drugima, savjetuju se i međusobno pomažu čak i kad im niko to ne traži, sve samo da bi svi bili sretni. Taj privid sreće biva narušen kada jedna od protagonistkinja potraži svoju istinsku sreću.

Redateljica Selma Spahić u razgovoru za Radiosarajevo.ba otkriva da se radi o predstavi koja je u potpunosti nastala iz improvizacija:

"Kada smo počinjali, nismo imali tekstualni predložak, nego strukturu predstave, a sam tekst je nastao na probama. Krenuli smo od porodice sačinjene od svih elemenata različitosti koje očekujemo u bosanskim porodicama, u koju ulazi 'sloboda' i to preko lika majke. Bavili smo se našim poslovično dobrim namjerama koje guše individuu unutar nuklearne porodice, a sve pod izgovorom da svi znamo šta je najbolje za nekoga, bolje nego osoba sama.

U porodicu ulazi promjena kakvu do tada nisu sreli i svi pojedinačno se počinju suočavati sa svojim predrasudama, licemjerjem ili čak fašizmom. Zanimala nas je konzervativnost koja ispliva na površinu čim je patrijarhat na bilo koji način doveden u pitanje", pojašnjava redateljica.

Predstava na specifičan način govori i o stereotipima kroz koje poimamo starost i treću životnu dob. 

“Naše društvo u jednom momentu života ljudima pripiše starost, jednostavno ih kategorizira, proglasi nepotrebnima. To je izrazito surovo i nepravedno i ta vrsta društvene stigme se jače odražava na žene. U ovoj predstavi, djeca (Boris Ler, Maja Izetbegović, Sabit Sejdinović i Anja Kraljević) u majci (Tatjana Šojić) vide godine kojima oni odrede osobine. Oni vide njenu nemoć, oni vide svoj smisao u brizi o njoj, oni imaju očekivanja o njenom ponašanju. Za njih je jedini identitet koji ona ima identitet majke i buduće bake, nijedan drugi aspekt njene ličnosti jednostavno ne zamjećuju. Naravno, bavili smo se nijansama u tim odnosima, upravo u pokušaju da dobijemo porodicu punu ljubavi, u kojoj jedni druge jednostavno podrazumijevaju”.

Zanimalo nas je kako je izgledao proces u kojem se gradio tekst baziran na improvizaciji. Osim redateljice i dramaturginje Emine Omerović, za tekst su zaslužni i glumci i glumice, što je naznačeno i u pozorišnom listu za predstavu Ljubičasto.

"U pripremi za predstavu jako precizno smo odredili karaktere, tako da su glumci i glumice imali okvir iz kojeg su radili. Za svaku probu sam pripremala određene okolnosti, situacije, i glumcima davala linije radnje, odnosno događaje kroz koje treba da prođu. Onda bi krenuli u improvizacije u kojima bi odigrali dogovoreno i prirodno govorili ono što je za situaciju tačno iz njihovih likova. Sve se snimalo, prekucavalo i oblikovalo postupno u finalni tekst.

Ja ovaj postupak volim, jer je rezultat jako živ, današnji, autentičan, sa svim nesavršenostima i dosta je različit od dramskog teksta. Svima nam je bilo uzbudljivo da radimo na taj način. Paralelno smo sa Tatjanom Šojić i Davorom Golubovićem stvarali neverbalni svijet intime, krajnjeg minimalizma, u kojem je svaki treptaj bio važan i taj kontrast između izrazito verbalnog i bučnog i vrlo suptilnog i tihog mi je bio kreativno jako lijep.”, kaže naša sugovornica.

Može se reći da predstava počinje na konvencionalan način, kroz scenu u dnevnoj sobi gdje se vodi živ dijalog koji je na momente i duhovit. Ali nakon ovog prizora dolazi do preokreta u radnji, a redateljica to prati korištenjem drugačijeg teatarskog jezika i izražajnih sredstava. Uz muziku Draška Adžića i funkcionalnu scenografiju Adise Vatreš Selimović, gledatelji zajedno s akterima na sceni ulaze u transcedentalni svijet. O ovom postupku, redateljica kaže:

"Tražila sam teatarska sredstva koja bi govorila o iracionalnom strahu od drugosti koji je u srži fašizma. Pitala sam se šta su te slike, kako da dobijemo nešto skoro plemensko, da napadaju različitost kao da idu u lov.

Paralelno, finale predstave je poetično, govori o gušenju slobode i važnosti da je branimo svakodnevno, neprekidno. Tada, kada krene dekonstrukcija svijeta koji smo na početku uspostavili, konačno saznamo i zašto se predstava zove 'Ljubičasto'”, otkriva redateljica Selma Spahić.

Praizvedba autorske predstave Ljubičasto održat će se u subotu 11.12. s početkom u 20,00 u Kamernom teatru 55, nakon čega će predstava biti uvrštena redovan repertoar ovog pozorišta.