Pogled unatrag: Kritike sa festivala Muzika na žici

Poštovaoci klasične muzike u Sarajevu proteklih su dana imali priliku prisustvovati zanimljivim događajima festivala Muzika na žici. 

Dio ovog trodnevnog događaja bile su i radionice kreativnog pisanja koje je sa studentima muzikologije vodila muzička publicistkinja iz Hrvatske Bosiljka Perić – Kempf. Kao plod ovih radionica, nastale su muzičke kritike koje su pisali studenti - donosimo ih u nastavku: 

Koncert Viva Virtuoso, 11. 10. 2013. 

Piše: Emina Vrpčić, II godina Smjer muzikologija

U okviru internacionalnog trodnevnog festivala “Muzika na žici’’ čiji je inicijator i umjetnički direktor Violeta Smailović - Huart, 11. oktobra u sali Bošnjačkog instituta održan je koncert na kojem su nastupili mladi virtuozi iz Francuske, Slovenije, Italije, Mađarske i Hrvatske. Na repertoaru su se našla tehnički i interpretativno veoma zahtjevna djela Giacoma Puccinija, Charlesa Gounoda,  Franza Schuberta, Camillea Saint – Saensa, Pabla de Sarasatea, Heitora Villa Lobosa, Giuseppea Verdija i Sergeja Rahmanjinova.

Na samom početku koncerta slušaoci su imali priliku čuti Virginiu McIntyre (SAD) koja je izvodila Tu, piccolo Iddio ariju iz čuvene Puccinijeve opere Madama Butterfly. U ovoj operi Puccini je na jedan veoma liričan način muzički portretisao lik Madame Butterfly, Japanke koja naivno doživljava sukob dvaju svjetova i mora snositi njegove kobne posljedice. Pored nejasne dikcije, interpretatorica  nije baš najspretnije uspjela iskontrolisati jačinu tona u dramatskim momentima, no s obzirom da je riječ o veoma mladoj izvođačici koja je još uvijek u procesu profesionalnog formiranja i usavršavanja, može se reći da je riječ o tehnički i interpretativno relativno korektnoj, dopadljivoj i muzički veoma ekspresivnoj izvedbi. Nakon Virginijine izvedbe arije "Tu, piccolo Iddio",  nastupila je Chiara Millini (Italija) koja je izvela ariju "Je veux vivre" iz opere "Romeo et Juliette" Charles Gounoda. Mlada pjevačica je donijela ariju na veoma  sceničan, vedar i dopadljiv način. Izvedba je tehnički i interpretativno na zadovoljavajućoj razini. 

Potom smo imali priliku čuti dvanaestogodišnjeg Romana Rechetkina (Rusija / Francuska), koji je na nedavno održanom svjetskom takmičenju David Oistrakh ušao u prvih deset violinista u kategoriji do 18 godina. Roman je oduševio publiku izvodeći iznimno zahtjevan  Schubertov Valse-Capricce s lakoćom i nevjerovatnom tehničkom i intonativnom preciznošću. Uz pretpostavku pravilnog razvoja ovom mladom violinisti smiješi se veličanstvena karijera. 

Sarajevskoj publici se također predstavila i 18–godišnja zagrebačka violinistica Katarina Kutnar (Hrvatska) koja je izvela  Introdukciju i rondo capriccioso djelo koje je Camille Saint – Saens komponovao 1863. godine za španjolskog violinistu i kompozitora Pabla de Sarasatea. Jedina slaba tačka u ovoj interpretaciji bila je memorijska nesigurnost u tekstu koja se javila u završnom dijelu  izvedbe. No Katarina je uspjela vrlo spretno da kamuflira ovu grešku tako da slušaoci koji nisu imali prilike da ranije čuju ovo djelo, nisu ni primjetili. Ako zanemarimo prethodnu zamjerku ova mlada violinistica je vrlo uvjerljivo i temperamentno, plemenitim tonom i lijepom frazom uz virtuoznu završnicu tehnički i muzički korektno odsvirala ulomak pomenutog francuskog kompozitora. Nakon Katarine nastupila je Szofi Varkonyi (Mađarska) koja je izvela Carmen fantasy op. 25 Pabla de Sarasatea, violinsku fantaziju baziranu na temama iz opere Carmen Georgesa Bizeta. Carmen Fantazija je jedno od najpoznatijih Sarasateovih djela i vrlo često se  izvodi na violinističkim takmičenjima. Zbog delikatne tehnike smatra se jednim od najzahtjevnijih i vrlo izazovnih djela za violinu. Uprkos tehničkim i intonativnim nepreciznostima, povremenom nedostatku plemenitosti tona te nespretnosti pri izvedbi flažoleta, mlada violinistica je ukupan dojam popravila izraženom muzikalnošću i temperamentnim izrazom.

Na koncertu su pored već navedenih nastupile još dvije solo pjevačice čije je umijeće interpretacije na zavidnom nivou. Prva se predstavila Irene Bottura (Italija),  mlada interpretatorica koja raspolaže veoma volumioznim i bogatim glasom kojim suvereno vlada. Tim podatnim glasom vođena sigurnom muzikalnošću s velikim razumijevanjem je interpretirala djelo "Bachiana Brasileira" Heitora Villa – Lobosa. Ovom izvedbom je Irene postigla pun izraz i prezentovala raskošnost svog glasa što je publika prepoznala i nagradila je burnim aplauzom. Poslije Irene je se predstavila Anna Righettini (Italija) koja je izvela ariju "Merce' dilette amiche" iz opere "I vespri siciliani".  Svojim glasom je razgovjetno i duboko uronila u tekst i muziku profinjeno oblikujući fraze. Anna je predstavila ovo vrlo raskošno i zahtjevno djelo zrelo i na prilično visokoj tehničkoj i umjetničkoj razini. Riječ je o toploj, sugestivnoj i razumljivoj interpretaciji oblikovanoj melodičnim i dobro kontroliranim glasom.  

Koncert je zaokružen nastupom dvoje mladih pijanista. Prva je nastupila petnaestogodišnja Mia Furlan (Slovenija) koja je izvela Schubertov Impromptu u Es Duru, op.90, br.2. Mia je ovo djelo izvela tehnički uredno, sa pijanističkom mekoćom i  tekstualnom korektnošću. Kao posljednji učesnik ovog repertoarski bogatog koncerta nastupio je Clemen Kocijančić (Slovenija) predstavivši se Preludijem u g mollu, op.23, br.5 Sergeja Rahmanjinova. U kompozitorskom opusu Sergeja Rahmanjinova, jednog od posljednjih predstavnika ruskog romantizma, klavirske kompozicije među kojima i ovaj preludij zauzimaju posebno mjesto. Radi se o pristojnoj i muzikalnoj interpretaciji.

U svakom slučaju ovaj koncert je bio dragocjen poklon mladih virtuoza sarajevskim zaljubljenicima u klasičnu muziku. Ako se izuzmu navedeni manji nedostaci, s obzirom da se radi o učenicima i studentima, dakle ne u potpunosti formiranim mladim umjetnicima, neupitan talent, muzikalnost, izbor djela i tehnička kvaliteta ovog koncerta učinili su ga vrlo lijepim i primjerenim početkom ovogodišnje “Muzike na žici’’.

Volim V i W, Narodno pozorište 12. 10. 2013. 

Piše: Ivana Vučićević, III godina Smjer muzikologija

U Sali Narodnog pozorišta Sarajevo, 12. oktobra održan je koncert pod nazivom Volim V i W, u okviru trećeg po redu festivala Muzika na žici. Specifičan po tome što je realizovan i zamišljen kao posljedica kreativnih profesionalnih napora renomiranih muzičara i mladih muzičkih talenata širom svijeta, koncert je ponudio vrhunske nastupe istaknutih umjetnika talijanske opere Paolette Marrocu, i Antonia de Gobbija, te instrumentalnog ansambla Musica Ad Hominem. U koncertnom programu našla su se djela dvojice najistaknutijih opernih skladatelja devetnaestog stoljeća Giuseppea Verdija i Richarda Wagnera. 

Prvi dio koncerta bio je posvećen Giuseppeu Verdiju i njegovom opernom stvaralaštvu. Vrhunski pjevači Paoletta Marrocu i Antonio de Gobbi, naizmjenično su pokazali svoje umijeće i virtuozitet kroz sedam arija, iz pet najznačajnijih Verdijevih opera, u koje spadaju opere Aida, Simone Boccanegra, Macbeth, La forza del destino i Don Carlo. Čast da otvori koncert pripala je sopranistici Paoletti Marrocu koja je po prepoznatljivoj boji glasa, dobila mnogo međunarodne pažnje i ugleda. U prvoj ariji Ritorna Vincitor iz opere Aida, koju je Verdi skladao 1871. godine, ova vrhunska talijanska umjetnica uspjela je sa izuzetno bogatim nijansiranjem i dramatičnim osobenostima da oblikuje ulogu kćeri kralja Etiopije, Aidu. Nakon njene izvedbe čast je pripala njenom suprugu Antoniu de Gobbiu koji je naročito cijenjen među evropskim basovima, ponajviše po svojoj svestranosti i opernoj interpretaciji, sto je i pokazao u izvedbi arije Il lacerato spirito, iz opere Simon Boccanegra. Nakon dvije sjajne solo izvedbe koje je publika nagradila burnim aplauzom, na scenu je nastupila Paoletta s arijom La luce langue iz opere Macbeth, koja je ujedno i Verdijeva prva adaptacija Shakespeareovih djela, skladana 1847. godine. Iz istoimene opere publiku je oduševila Antonieva izvedba arije Come del ciel precipita. Prvi dio koncerta zatvoren je romantičnim  duetom Paollete i Antonia iz opere La forza del destino, uz pratnju talijanske pijanistice Anne Brandolini. 

Drugi dio koncerta bio je rezervisan za ansambl Musica Ad Hominem, koji je ujedno i suorganizator festivala. Ansambl se posebno istaknuo s romansom List iz albuma, koja sačinjava dio opusa Richarda Wagnera. Ključna uloga u ovoj izvedbi pripala je internacionalnoj violinistici Violeti Smailović-Huart, koja je i umjetnički rukovodilac festivala. Nakon Wagnerove romanse ansambl je izveo Gudački kvartet u e molu Giuseppea Verdija. Verdi se cijelog života u ovoj klasičnoj glazbenoj formi okušao tek jednom. Na ovaj gudački kvartet gledao je krajnje skromno, a takvo je bilo i prvo prigodno hotelsko izvođenje za svega nekoliko osoba. No, kasnija recepcija postavila je taj jedini Verdijev Kvartet u e molu među najuspjelija djela te vrste u devetnaestom stoljeću. Kroz četiri stavka kvarteta članovi ansambla su pokazali izuzetnu suverenost u savladavanju tehničkih i interpretacijskih zadataka. Izvedbom ovih djela umjetnici festivala oduševili su sarajevsku publiku, i priredili im istinski užitak. 

La serva padrona, 12. 10. 2013. 

Piše: Senka Hodžić, V godina Smjer muzikologija

U okviru 3. po redu festivala Muzika na žici, 12. oktobra je u Narodnom pozorištu sa početkom u 20 sati izvedena i jedna operna predstava. Riječ je o komičnoj dvočinki La serva padrona pretklasičnog kompozitora Giovanni Battiste Pergolesija praizvedenoj 1733. godine. Operni umjetnici iz Italije i specijalni gosti ovogodišnjeg festivala Paoletta Marrocu i Antonio de Gobbi koji su noć prije oduševili izvedbama odlomaka iz Verdijevih opera, protekle su se večeri predstavili u drugačijem svjetlu. Paoletta Marrocu bila je rediteljica operne predstave, dok je Antonio di Gobbi utjelovio lik gospodara grofa Umberta. 

Ulogu Serpine, priproste ali lukave služavke koja svojim dosjetljivim planom nastoji natjerati gospodara da je oženi i tako učini gospodaricom kuće, odigrala je mlada studentica solo pjevanja u klasi Paolette Marrocu Chiara Millini. Instrumentalnu pratnju omogućio je ansambl Musica ad hominem, dok je za čembalom bila pijanistica Anna Brandolini. Ulogu nijemog sluge Vesponea utjelovila je također mlada studentica solo pjevanja Veronica Nicolini. Osnov scenografskog rješenja ogledao se u činjenici da je ansambl uklopljen kao dio ambijenta bogate aristokratske kuće prve polovine 18. stoljeća, dok je kostimografija bila sasvim u skladu sa vremenskim periodom u kojem se radnja predstave odvijala. 

Jedina nejasnoća bila je uloga Paolette Marrocu koja je istovremeno nastojala biti reditelj, sufler i povremeni dirigent. Zbog njenih povremeno glasnijih „šaputanja“ u rečitativnim i govornim dionicama izgledalo je kao da je Antonio di Gobbi imao poteškoća sa memorisanjem teksta. Premda je di Gobbi u glumačkom i muzičko-tehničkom smislu bio korektan, blistala je njegova mlađa kolegica Chiara Millini u ulozi Serpine kojoj je ovo jedna od prvih naslovnih uloga te se potrudila da ulogu donese ne samo vokalno već i glumački što je postigla na izvanredan način. Premda je dijamant koji se još uvijek brusi, Millini već sada pokazuje svijetlu budućnost nastavi li raditi na svojoj karijeri uzlaznom putanjom. Neosporne simpatije publike pridobila je Veronica Nicolini glumački maestralno donijevši ulogu Vesponea i upotpunjujući komične efekte ove predstave na način koji joj je bio potreban. 

Instrumentalni ansambl Musica ad hominem bio je sve vrijeme na visini zadatka, mada su se mjestimično mogle primijetiti nesigurnosti u koordinaciji sa solistima, te međusobnoj sinhronizaciji članova ansambla. 

Bez obzira na izvjesne tehničke nedostatke, izvedba komične opere La serva padrona predstavljala je veliki poduhvat kojim su organizatori festivala pokazali da je moguće otisnuti se i u vode operne produkcije onda kada za to postoje kreativnost i želja.