Nova sezona Narodnog pozorišta: Predstava "Gogolj iz pepela" i priče koje se neće zaboraviti
Nova predstava Narodnog pozorišta Sarajevo "Gogolj iz pepela", u režiji Petra Pejakovića, donosi spoj dokumentarnog teatra, ličnih iskustava glumaca i Gogoljevog književnog svijeta. Predstava kroz lične priče i suočavanje s gubitkom otvara pitanja o društvu u kojem danas živimo, ali i o promjenama koje su se dogodile u posljednjih nekoliko decenija.
Vršilac dužnosti umjetničkog direktora Drame Narodnog pozorišta Sarajevo Riad Ljutović istakao je da je "Gogolj iz pepela" na određeni način povezan s "Mrtvim dušama", čija je premijera u Sarajevu održana prije četiri decenije.
"Gogolj iz pepela je zapravo nastavak 'Mrtvih duša'. Nekako smo mi to povezali. Sam Petar Pejaković je tako htio, kao svoj autorski rad, da krene s 'Mrtvim dušama', koje su ovdje prije 40 godina imale svoju premijeru", kazao je Ljutović.
Hapšenje u Sarajevu: 22-godišnjakinja osumnjičena za ucjenu
Prema njegovim riječima, upravo je ta historijska poveznica poslužila kao važan motiv za novu predstavu, posebno zbog promjena koje je društvo na Balkanu prošlo u protekle četiri decenije.
"Vidjet ćete koliko se promijenilo društvo u ovoj našoj tradiciji Balkana, u tranziciji svega onoga što smo mi preživjeli u ovih 40 godina. Mi smo se apsolutno promijenili, ne samo kao društvo već i kao osobe, što nosi i jedan teret ili oslobađanje", rekao je Ljutović.
Premijerom dramske predstave "Gogolj iz pepela" svečano se otvara nova umjetnička sezona NPS
Predstava koja "ogoljava" glumce
Glumica Merima Lepić-Redžepović ističe da je rad na predstavi bio istovremeno izazovan i oslobađajući. Posebno je izdvojila način rada reditelja Petra Pejakovića, kojeg opisuje kao autora istančane emocije.
"Bilo je jako izazovno, a u isto vrijeme jako lijepo i katarzično. Mislim da je ovo jedna jako lijepa predstava, predstava s koje ne možete otići a da nešto ne doživite i osjetite", kazala je Lepić-Redžepović.
Objašnjavajući zbog čega je proces bio zahtjevan, navela je da dokumentarni teatar od glumca traži da se odrekne svojevrsnog zaklona koji pruža igranje lika.
"Bilo je izazovno ogoliti se. Uvijek je dokumentarni teatar izazovan. Mi glumci često volimo reći da se krijemo iza likova. Ne, zapravo se tu najviše ogolimo", istakla je.
U vremenu u kojem, kako kaže, sve teže možemo biti sigurni šta je stvarno, predstava se oslanja upravo na suprotnost tome, na ljudsku istinu i autentičnost.
"Naša predstava je puna istine. A istina je uvijek okrepljujuća i katarzična, a Boga mi, u ovom svijetu i osvježavajuća", poručila je Lepić-Redžepović.
Sarajevo večeras zapjevalo na poseban način: Sevdah i Balkan zasjali uz Sarajevsku filharmoniju
"Kolektivna psihoterapija"
Glumica Amina Begović kaže da je čitav proces rada na predstavi bio veliki izazov, čak i za glumce s dugogodišnjim iskustvom.
"Ne znam da sam ovu vrstu unutrašnjeg istraživanja ikad prošla. To istraživanje, to traganje po sebi, ta mogućnost da izbaciš iz sebe one najsuptilnije, najdublje osjećaje", kazala je Begović.
Glumci su tokom procesa vodili i dnevnik proba, bilježeći vlastite emocije i reakcije.
"Ja sam pisala koliko puta sam se smijala, koliko puta sam plakala. Predstava je jako nježna, jako osjećajna i apsolutna je istina. Rad na predstavi je bio kolektivna psihoterapija", rekla je Begović.
Zašto baš Gogolj?
Reditelj Petar Pejaković na pitanje zašto je upravo Gogolj bio polazišna tačka odgovara jednostavno, zato što ga voli.
"Jer volim Gogolja. Kao niko nije spojio užas i smiješno u jednom. Mislim da u takvoj stvarnosti i živimo", kazao je Pejaković.
Ipak, predstava nije klasična adaptacija Gogoljevog djela. Ona je, kako objašnjava reditelj, inspirisana njegovim stvaralaštvom, dok je njen glavni materijal nastao iz ličnih priča glumaca.
"Predstava je samo inspirisana time i nastala je od ličnih priča glumaca na temu suočavanja s gubitkom najbližih", pojasnio je Pejaković.
Njegova namjera je, dodaje, da publika nakon predstave ne ostane samo na nivou umjetničkog doživljaja, već da se zapita o vlastitim emocijama i iskustvima.
"Mislim da ono što može da se vidi u ovoj predstavi jeste da budemo spremni postaviti sebi pravo pitanje, da budemo iskreni prema sebi i da budemo što emotivniji, što otvoreniji", rekao je Pejaković.
Dokumentarni teatar kao proces istraživanja
Dramaturginja Milana Matejić kaže da joj ovakav način rada nije bio nepoznat, s obzirom na to da je ranije sarađivala s Pejakovićem. Posebno je privlači forma dokumentarnog teatra, u kojoj konačni tekst nastaje tokom samog procesa rada.
"Zanima me ovaj oblik dokumentarnog teatra, gdje se zapravo uzimaju određene teme iz proznog romana, drame i onda se tokom procesa otvara materijal iz kojeg dobijamo tekst za predstavu", objasnila je Matejić.
"Gogolj iz pepela" tako polazi od književnog predloška, ali se kroz lična iskustva umjetnika pretvara u priču o gubitku, promjenama, društvu i potrebi čovjeka da se suoči sa samim sobom.
Predstava, prema riječima njenih autora i glumaca, ne nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga, publici ostavlja prostor da prepozna vlastita iskustva i emocije – i da iz pozorišta izađe s pitanjem koje će nastaviti živjeti i nakon spuštanja zavjese.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
