Predstava "Jedan Gest" - teatar inkluzije u prvom licu

Ekipa gluhih glumaca iz Poljske, koju čine Adam Stoyanov, Marta Abramczyk, Pavel Sosinki i Jolanta Sadlowska  MESS festival supočastili sjajnim performansom koji se  u nedjelju 1. oktobra održao u SARTR-u.

Piše: Alma Mujanović

Performans je nastao na osnovu ideje  redateljke Katarzyne Glozak koja je ujedno i tumač za poljski znakovni jezik, a režirao ga je posljdki vizualni umjetnik Aleksander Žurnowski.

Gluhe osobe, kao manjinski dio svjetske populacije se često susreću sa različitim barijerama. 

S četiri različita znakovna jezika (Poljski, Švedski, Bosanski i internacionalni), gluhe osobe su publici priklazale kako izgledaju osnovne riječi na znakovnom jeziku. Postepeno je publika sve dublje ulazila u to kako se osjećaju i  "kako čuju" gluhe osobe, o njima i njihovoj kulturi. Prenijeli su šta za njih znači zvuk i izazvali oduševljenje u gledalištu.  

Bilo je tu raziličitih živojtnih priča: Adam potiče iz porodice koja je potpuno gluha i koja se ponosi time, dok je Jolanta izgubila sluh od meningitisa, i uz veliki trud i napor je savladala govorne vještine, te se školovala u školi sa gluhim vršnjacima. Ona kaže da je imala mogućnost učešća u dva svijeta. Pavel,je penzioner koji je  također ugradio kohlearni implantat. Nakon četrdeset godina koje je proveo u  Švedskoj radeći u Volvo firmi kao grafički dizajner, vratio se u Poljsku i ostao tu da živi. Marta obožava da pleše i bavi se streljaštvom jer ima izuzetno sigurnu ruku. 

Jolantina  priča me je podsjetila i na moju vlastitu koju i dan danas doživljavam. Biram dva svijeta - svijet gluhih i svijet čujućih osoba.  Do rođenja sam  gluha, a danas  nosim slušni aparat, znam da čitam s usana i vladam znakovnim jezikom. Bilo mi je teško da naučim govoriti i razumjeti druge ljude, trajalo je godinama,  ali zahvaljujući roditeljima i njihovom naporu, danas mogu, ako želim, da idem u pozorište. Kada poželim, mogu i  da se isključim se iz jednog i uključim u drugi svijet. U oba ću doživjeti i izraziti drugačije svoje emocije.

Tako je publika, osim što je imala priliku naučiti nekoliko novih riječi, shvatila šta zapravo znači biti gluha osoba, šta zapravo predstavlja svijet tišine iz kojeg dolazimo iskazujući jedan od ključnih elemanata onoga što Festival  MESS čini a to je pobuna.

Pobuna  prema okolini, pobuna za prihvatanjem, pobuna prema samima sebi, za sebe.

 Bio je to doista jedan velikodušan i veoma vrijedan gest. Bilo je tu mnogo više od „jednog gesta“. Ovaj performans je, osim što je razbio sve barijere i predrasude podstakao prihvatanju različitosti.