Izdavači | Željko Ivanković: Trideset godina izdavačke kuće "Rabic"

Goran Mikulić rođen je u Sarajevu 1949. godine od oca Marija i majke Nade i cijeli je svoj život proveo u Sarajevu, pa i one najteže ratne godine, aktivno se uključujući u obranu grada.

Treba li reći da je u toj obrani bio i teško ranjen 1993. godine. No, ovo nije priča o Goranu Mikuliću ništa više nego o izdavačkoj kući Rabic, koju je po završetku rata, godine 1995., utemeljio.

U vrijeme kad drugi rade na tzv. privatizaciji, kako se eufemistički nazvao masovni prenos društvene imovine u privatne ruke, on se odlučuje za nimalo profitabilno izdavaštvo. Izdavaštvo bez iskustva o izdavaštvu. Rijedak iskorak za nekoga iz svijeta građevinarstva uizdavaštvo. Otuda i ime firme Rabic.

Trending

Banka bliska Vučiću prestaje s radom: Klijenti u panici pohrlili po svoj novac

Piše: Željko Ivanković

Prva knjiga objavljena u okviru Mikulićeve izdavačke kuće bila je knjiga poezije Izeta Sarajlića Knjiga oproštaja i tako je počelo. Ta je knjiga potom doživjela prijevod na 36 jezika. Od tada pa do danas Rabic je objavio više od 500 naslova i bio četiri puta proglašen najuspješnijom i najboljom izdavačkom kućom u BiH.

Pa, što je to što je Rabic izdvojilo u izdavaštvu BiH, dalo mu posebno mjesto, učinilo ga prepoznatljivim, vidljivim?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Velika djela

Bez pomoći države, ili s minimalnom pomoći institucija koje brinu ili bi trebale brinuti o kulturi Rabic, Art Rabic opstajao je i istrajavao na krilima entuzijazma i tvrdoglave upornosti Gorana Mikulića, koji je gotovo neizostavno izlazak svake nove knjige putem promocija pretvarao u kulturni događaj.

Nerijetko kulturni događaj od prvorazredne važnosti ne samo za Grad Sarajevo, nego i za Bosnu i Hercegovinu, svejedno bila riječ promocija u Sarajevu ili daleko izvan Sarajeva i naše zemlje, pa još u zemlji, u kojoj je najznačajnija njezina kulturna institucija – Zemaljski muzej – tri godine bila zatvoreno sa sramotno zakovanim vratima.

Rabicove kulturne akcije, od kojih posebno izdvajamo izložbe Sarajevske Hagade, obilazile su svijet. Prag, Budimpešta, Oslo, London, Madrid, Beograd, Zagreb, činile su u svijetu Sarajevo važnijim nego je taj grad sam za sebe bio spreman učiniti, izuzme li se Sarajevo film festival. 

Spomena su vrijedne i likovne izložbe bosanskohercegovačkih slikara četvorice iz istog ateljea Todor Švrakić, Roman Petrović, Ismet Mujezinović i Mario Mikulić, izložba sarajevskih velemajstora kista i palete Ibrahima Ljubovića, Affana Ramića, Ljube Laha i Marija Mikulića, te desetak izložbi Marija Mikulića u Sarajevu od kojih je najimpresivnija bila velika postavka s 310 radova u povodu stogodišnjice umjetnikova rođenja. 

Što tek reći o promocijama Rabicovih knjiga od kojih je svaka bila mali kulturni događaj u Sarajevu. No, dobro, govorimo o kulturnim događanjima koji su punili sarajevske dvorane bez obzira na to gdje su se događali (Bosanski kulturni centar, Colegium artisticum, Općina Stari Grad, Atelje Figure, Novi hram, Centar za kulturu Jelićeva...), a ugošćavala su najznačajnije autore i promotore iz BiH i Regije, uključujući i pamtljive koncerte Arsena Dedića i Jovana Kolundžije. A tu je i baletna predstava u povodu izdanja knjige "Ja, Maja Pliseckaja..." ili muzičko-poetska večer sa Mišom Marićem u povodu izdanja knjiga "Pan s crnom frulom" i "Mostarenje" na kojem su sudjelovali Kemal Monteno i Mostarske kiše...

Eto, počeli smo o izdavačkoj kući, a govorimo o kulturnim manifestacijama. No bez izdavačke kuće jedva da bi svega ovoga bilo, i posebno ne u takvom broju i tako brojnim okupljanjima. I ove manifestacije uz specifične promocije koje su ugostile nebrojeno mnogo glazbenika svih profila, zorno ukazuju na profil izdavača i njegovu entuzijastičku prezentaciju knjiga.

No dobro, vratimo se knjizi, temelju izdavaštva. Nakon prvijenca, Sarajlićeve knjige, slijede Sabrana djela Izeta Sarajlića, pa potom i Sabrana djela fra Petra Anđelovića, a poslije će doći i Sabrana djela Veselka Koromana i Enka Mehmedbašića, uz niz zapaženih pojedinačnih knjiga različitih autora: "Princ palikuća u Sarajevu" Fadila Ademovića, "Posljednji ambasador" Miroslava Jančića, "Privatna pisma" Jamile Hadžimustafić, "Poslovni rječnik" Nenada Nikolića, "Tehničko pitanje" Mirsada Zorabdića, "Kriza globalnog kapitalizma" Georgea Sorosa, "Tajni razgovori u Karađorđevu" Miloša Minića, "Vučji pasoš" Evgenija Jevtušenka,  "Ritmovi strasti" Oskara Danona, "1993: Prevare, zablude, istine" Stjepana Šibera... A onda će se lagano početi formirati biblioteke, uobličavati projekti koji će ovu izdavačku kuću učiniti široko vidljivom i prepoznatljivom.

Sarajevska Hagada

Ne mislimo ovdje vrednovati to izdavaštvo, jer to je već uradila kulturna javnost i napose čitatelji snažnim zanimanjem za Rabicova izdanja, ali moramo na početku izdvojiti Rabicovu riznicu fotomonografskih izdanja: Sarajevo, Stari zanati, Stećci, Sevdalinka, Pjesmo moja, Svjetionici, Fojnički grbovnik, Sarajevski atentat, Sarajevska Olimpijada ili Sarajevska Hagada postat će zaštitni znak najreprezentativnijeg izdavaštva tih godina. S Hagadom će se otići najdalje. Bit će prezentirana u više od deset zemalja svijeta uvijek praćena izložbom, što će učiniti Sarajevo dodatno kulturološki i civilizacijski zanimljivim. 

Fotomonografije su, znamo to, s obzirom na zahtjevnost proizvodnje, bili pravi izdavački pothvati, a s obzirom na njihovu kulturnu i društvenu vrijednost možda i ponajznačajnije što je ovaj izdavač uradio. Teško je zamisliti važniji prilog promociji kulturnog naslijeđa BiH i Grada Sarajeva u 21. stoljeću od ovih knjiga koje su pronijele Rabicovo ime diljem svijeta.

Na sličan će način to učiniti i serija Sarajevo, moj grad koja je u 11 svezaka okupila najrenomiranije znalce Sarajeva, njegove kulture i povijesti, i to iz najrazličitijih branši: povjesničare, pisce, novinare, arhitekte, kulturologe, diplomate, jezikoslovce..., i gdje će knjige iz te serije, kao svojevrsne čitanke napisane o Sarajevu, dospjeti u nebrojene zemlje i na sve kontinente na kojima danas žive i djeluju sarajevski ljudi i njihovi potomci.

Biblioteka je bila toliko poticajna da je ubrzo porodila i sličnu o Mostar. Te su knjige postale zbirna mjesta pamćenja, znanja, sjećanja, putopisa, ljubavi za gradove kojima su posvećene... Dva serijala sarajevskih i mostarskih, bosanskohercegovačkih memorabilija, dvije serije portreta i priloga za biografiju dvaju naših gradova. Veoma poticajno.

Impresivnom se, i nakon svih godina, čini i elitna, čak – elitistička tzv. Smeđa biblioteka u kojoj je objavljeno tridesetak značajnih djela (mnoga i u ponovljenim izdanjima) povijesne, književno-povijesne, književno-teorijske, filozofske, sociološke, religiološke i politološke literature autora kao što su Hanifa Kapidžić-Osmanagić, Petar Anđelović, Ugo Vlaisavljević, Ivan Lovrenović, Marko Vešović, Enver Kazaz, Dubravko Lovrenović, Željko Ivanković, Nerzuk Ćurak, Alen Kristić, Esad Bajtal, Zlatko Dizdarević, Hajrudin Somun i drugi. Knjige koje ozbiljno znanstveno ili popularno-znanstveno i esejistički tretiraju najznačajnije fenome doba u kojemu se živi i djeluje.

Mala biblioteka

Posebno poglavlje u izdavaštvu u BiH je Rabicov prijelaz na dominantno džepnu knjigu, tzv. malu biblioteku u okviru koje je objavljeno više od stotinu knjiga, među kojima i knjige proze i poezije, te napose reprezentativna serija knjiga najpoznatijih kolumnista iz Regije, tj. s cijelog prostora b/c/h/s jezika. U okviru te je biblioteke na specifičan način ispričana novija politička povijest našeg prostora nimalo slučajno duhovito kvalificirana SKJ. Naime, poznata skraćenica iz prethodnog sustava dobila je novi sadržaj – Savez  kolumnista Jugoslavije (jasno – ex-yu prostora).

Kolumna je specifična vrsta pisanja koja se naročito snažno nametnula na našim prostorima, nakon svih ratnih devastacija iz 90-ih godina prošloga stoljeća, pa je postala dominantno mjesto društvene refleksije i osobito čitan oblik novinskog pisanja. Budući da su mnoge društvene i političke teme i problemi zajednički, tijesno povezani u cijelom regionu, a sve je skupa kapilarno vezano uz globalne probleme i političku dramu suvremenoga svijeta, uz narastajući tzv. novi svjetski poredak, puni je smisao dobila biblioteka različitih pogleda na isto ili slično uglednih autora u Regiji. 

Tako su tu svoje mjesto dobili Tomislav Jakić, Marinko Čulić, Predrag Lucić iz Hrvatske, kao i Petar Luković, Nenad Čanak, Dušan Janjić iz Srbije ili pak Hajrudin Somun, Zlatko Dizdarević, Dragan Markovina iz BiH... A tu je još barem 10-15 drugih autora svih generacija iz našeg regiona.

Goran Mikulić je čovjek kojemu ne nedostaje ni ideja ni entuzijazma da svojim izdavaštvom, s više od 500 objavljenih knjiga, bitno i neumorno utječe na svijet u kojemu živi, da suoblikuje kulturni i društveni ambijent grada u kojemu živi i do jedne značajne mjere zadaje standarde izdavaštva i čitalaštva u zemlji i društvu koje je sve samo ne normalan suvremeni europski prostor za to isto izdavaštvo i čitalaštvo. A čini se kako se sa svakom novom knjigom, kako upravo takvim svojim nastojanjima, kakvo je evo već trideset godina Mikulićevo i Rabicovo, širi prostor neke nove društvene pismenosti i slobode. Ili se barem pruža snažan otpor njeziom zatiranju. A ne znamo čime se to može više činiti doli pisanom riječju, knjigom.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.