Zdravko Lipovac: Zlatni dječaci nadišli nacionalizam!

Gledao sam s uživanjem doček mladih košarkaša Bosne i Hercegovine, novih evropskih prvaka. 

Stvarno je nešto najljepše kada mali pobjeđuju! 

Piše: Zdravko Lipovac za Radiosarajevo.ba

Ali, pardon, oni nisu više „mala reprezentacija“. Jer, pehar najboljem igraču Bišćaninu Džananu Musi predao je najveći litvanski as Sabonis! Odmah sam jutros nazvao prijatelja i nekadašnjeg sarajevskog novinara Milana Bročetu, koji je bio jedan od najboljih poznavalaca košarke u bivšoj Jugoslaviji, posebno kada su u pitanju mlađe selekcije. Ilidžanac Kibe, koji je danas uspješan fudbalski menadžer u Belgiji, bio je, sjećam se, svjedok posljednjeg velikog uspjeha u Bormiju 87, kada je Jugoslavija pod dirigentskom palicom bivšeg asa Bosne i kasnije jednog od najboljih trenera u Evropi i šire - Svetislava Pešića-Karija osvojila titulu prvaka svijeta (do 20 godina)! U ekipi su igrali: Splićani Toni Kukoč i Dino Rađa,Vlade Divac i Saša Đorđević, te „bosnaš“ Teoman Alibegović! U finalu su pobijedili SAD sa deset razlike 86:76! Kukoč je „Amerima“ u predtakmičenju u prvoj utakmici zabio 11 „trica“ iz 12 pokušaja.

Gledam kako je to činio ovaj klinac s Une Džanan Musa (33 poena u finalu protiv Litvanije) i ne mogu se oteti utisku da je na putu „asova iz Bormija“ koji su se poslije proslavili u NBA, Kukoč, Divac, Rađa, a najviše je podsjećao na Dražde kojeg su Litvanci zatvarali sa po tri igrača! Sjećam se da je ekipu iz Bormija Pešić doveo na pripreme na Igman, te da je ekipa gostovala na otvorenju dvorane u Zavidovićima, gdje smo i ja i Bročeta izvještavali, na zamolbu našeg druga i bivšeg sudije, a danas direktora u franuskom košarkaškom savezu Gorana Radonjića. Goran je tada bio jedan od čelnika Saveza BiH. Tako su, eto, Kukoč i Divac stigli u Zavidoviće! Malo sam se odmakao od užitka koji su nam priredili dječaci u Litvaniji, ali se stvari podudaraju. Posebno sam bio impresioniran inteligencijom ovih momaka i njihovim zajedništvom. Pa, oni su nadrasli svaki nacionalizam, koji se i dalje „njeguje“ u Bosni i Hercegovini. Oni su sa zlatom oko vrata „nepredviđena pojava“. Toga je svjestan i jedan Sulejman Begović, Sejo Bukva, koji je doveo Musu u svoj klub Koš da bi izbrusio Dženanov talent. U vrijeme kada se košarkaški klub Bosna, nekadašnji evropski prvak praktično ugasio, ova su se djeca pod rukom jednog Bašovića, Bukve, Begovića i drugih košarkaških neimara digli do zvijezda! 

Nikome „normalnom“ nije jasno kako! 

U pitanju je bila i uplata kotizacije - takse za učešće na Prvenstvu Evrope. Ali, pokazali su da se može! TV reporter je za Njegoša Sikiraša s Pala rekao da je to „junak koji dolazi s Pala“! U nekoj drugoj konstalaciji to bi zvučalo provokativno, ali ovog puta pred 50 000 navijača na sarajevskom aerodromu i kod Vječne vatre to je potvrđivalo veliko drugarstvo i slogu među ovim momcima. Jer, oni su svojom klasom nadišli svaku nacionalističku pomisao! Kukoč, Divac i Rađa iz „bormijske zlatne generacije“ dogurali su daleko - do NBA lige. Ako se ovaj talent podrži s najvišeg državnog nivoa, Bosna i Hercegovina će imati super reprezentaciju! No,“košarkaška infrastruktura“ u državi, koja bi trebala pratiti „zlatnu generaciju“ je ispod svakog nivoa. Izuzev Skenderije, koja je onakva kakva jeste (sve trošnija) samo je, ruku na srce, Dodik u Laktašima podigao lijepu dvoranu i jak klub, koji je među boljima u ABA ligi. Ne znam u kakvom je stanju i da li postoji ona dvorana u Zavidovićima, gdje su 87. igrali „klinci“ Kukoč, Rađa , Đorđević, Divac i Teoman Alibegović. 

Za ove zlatne dječake malo i premalo. I svu djecu, koja ih želi slijediti u igri pod košem.