Dragan Bursać: Dodik se smrtno uplašio novih srbijanskih vlasti pa pokušava kupiti opoziciju u RS-u!

"Zašto Milorad Dodik, čovjek koji sa Stevandićem i ostalim političkim satelitima može komotno vladati RS-om, odjednom moljaka opoziciju da mu se pridruži u vlasti? Zašto nudi ministarske fotelje ljudima koje je godinama ponižavao? Odgovor stanuje preko Drine. Zove se studentska Srbija, a Dodiku se tamo sprema politički i možda pravosudni pakao."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Milorad Dodik poziva opoziciju na saradnju! Da, dobro ste pročitali. Čovjek koji je dvije decenije političke protivnike tretirao kao neprijatelje naroda, izdajnike, strane plaćenike i najobičnije luzere (nije da nisu), sada bi da s njima sjedne, razgovara, dijeli vlast i gradi nekakvo nacionalno jedinstvo. I toliko je široke ruke da je spreman doći čak i u njihove stranačke prostorije. Zamislite tog demokratskog preobražaja! Još samo da se pojavi s cvijećem, bombonjerom i izvinjenjem za sve što je izgovorio proteklih dvadeset godina.

Trending

Lažni SMS o naplati parkinga u Sarajevu: KJKP Rad objasnio šta uraditi ako dobijete takvu poruku

A čega se to Milorad Dodik toliko uplašio?

Jer, budimo precizni, Dodiku opozicija u RS-u za formiranje vlasti naprosto ne treba. Ima svoje poslušne koalicione partnere, ima Nenada Stevandića i ostatak političkog inventara koji će glasati za sve što veliki šef poželi. Ima institucije, novac, medije, političku infrastrukturu i sistem koji je godinama gradio po vlastitoj mjeri. 

Njegova vlast može sasvim pristojno funkcionisati i bez SDS-a i bez Pokreta Sigurna Srpska. Pa zašto onda toliko insistira na saradnji? Odgovor se krije u jednoj riječi: Srbija.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kad se sidro otkači u Beogradu

Pobjedom Studentske liste u Srbiji Dodik je izgubio političku stabilnost koja ga je godinama držala na površini. Aleksandar Vučić bio je njegov strateški oslonac, politički zaštitnik, finansijski partner i čovjek s kojim je dijelio mnogo više od nacionalističkih parola i zajedničkih fotografija. Vučićev poraz za Dodika predstavlja lokalni geopolitički zemljotres. 

Njegov dugogodišnji saveznik ostao je bez vlasti, a ljudi koje je Dodik otvoreno vrijeđao i čijem se političkom porazu nadao sada preuzimaju odgovornost za Srbiju.

I tu počinju ozbiljne nevolje u RS raju.

Jer Dodiku prijeti nešto mnogo neugodnije od gubitka političkog prijatelja. Prijeti mu mogućnost otvaranja pitanja porijekla imovine, finansijskih aranžmana, poslovnih veza i eventualne krivične odgovornosti u Srbiji. Hoće li nova vlast zaista pokrenuti takve postupke, tek treba vidjeti, ali sama mogućnost da institucije počnu istraživati ono što je godinama bilo politički zaštićeno dovoljna je da izazove paniku i nervozu.

Posebno kada se uzme u obzir da se radi o čovjeku koji je politički opstanak izgradio na uvjerenju da se vlast u Srbiji nikada neće promijeniti. I gle čuda, promijenila se!

Dodik je već počeo prilagođavati retoriku novim okolnostima. Nakon što je Studentsku listu i njene pristalice ranije vrijeđao nazvavši ih ološem, sada poručuje da poštuje izbornu volju građana Srbije i da želi razgovarati s novom političkom većinom. Čak je prije par dana izrazio želju da saradnja sa Studentskom listom nadmaši njegove dobre odnose s Vučićem. Kakva politička fleksibilnost! Čovjek bi rekao da je cijelo vrijeme navijao za studente, samo je to vješto skrivao od javnosti. 

Međutim, prostor za političko ulizivanje u Beogradu drastično mu je sužen. Tamo više nema čovjeka koji će mu otvarati sva vrata. Zato Dodik pokušava napraviti nešto što još uvijek može kontrolisati: preurediti političku scenu Republike Srpske i novoj vlasti u Srbiji ponuditi sliku vlastite demokratičnosti.

Vukanović od zabranjenog imena do televizijske zvijezde

Upravo zato posebno je zanimljiva promjena odnosa prema Nebojši Vukanoviću. Čovjek koji je otvoreno podržavao Studentsku listu, dok je dobar dio političke scene Republike Srpske, lažem dok je čitava scena ćutala ili navijala za Vučića, sada odjednom postaje nezaobilazna politička činjenica.

Vukanović, koji je doživio izborni debakl i čije je ime u režimskim medijima godinama bilo gotovo nepoželjno, postaje bukvalno preko noći stalna afirmativna tema Dodikovog ATV-a. Od političkog neprijatelja kojeg treba ignorisati pretvara se u medijskog rijaliti junaka čiji se potezi prate gotovo opsesivno. Čak mu i Dodik čestita rođenje blizanaca!

Dodik je manirom političke lasice shvatio da Vukanović ima nešto što njemu danas očajnički nedostaje: politički kredibilitet kod dijela ljudi koji su podržavali promjene u Srbiji.

A taj kredibilitet ne može se kupiti televizijskim nastupom, ministarskom foteljom ili srdačnom čestitkom. Zato je potrebno pronaći druge, podatnije sagovornike.

Tri ministarstva za malo demokratije

I evo nas kod Draška Stanivukovića i Branka Blanuše. Oni su mekši, a osim toga, bili su na istoj liniji rektalnog alpinizma u Vučićevom anusu. 

Dodik ih poziva na razgovore o vladi nacionalnog jedinstva, a Nebojša Vukanović tvrdi da su Stanivukoviću već ponuđena čak tri ministarstva: energetika, poljoprivreda i sport, uz dodatne funkcije u sistemu vlasti. Riječ je o Vukanovićevim navodima koji zasad nemaju nezavisnu potvrdu ali nisu daleko od pameti i kafanskih Dodikovih računica

Tri ministarstva! Za čovjeka bez kojeg Dodik može sasvim mirno formirati vlast. Pa zar vam to već samo po sebi dovoljno ne govori?

Vukanović predviđa i mogućnost cijepanja Pokreta Sigurna Srpska, čak i ako Stanivuković odbije ponudu. A Blanušin SDS, premda se nije pojavio na prvobitno zakazanom sastanku, predložio je novi termin, 11. novembra, u prostorijama Narodne skupštine ili Vlade Republike Srpske. Dodik je potom ponudio dolazak u prostorije SDS-a u 17 sati. 

I sad dolazimo do suštine čitave operacije.

Dodik pokušava stvoriti privid demokratske širine, političkog pomirenja i institucionalne normalnosti, ali ne za sebe niti za RS. Predstava je za nove vlasti u Srbiji.  Želi da nova vlast u Srbiji, ali i međunarodni sagovornici, vide političara koji okuplja, pregovara i dijeli odgovornost. Čovjeka koji je spreman sarađivati sa svima, čak i s onima koje je do jučer proglašavao neprijateljima.

Istovremeno, eventualnim ulaskom opozicije u vlast, a to je Dodiku najvažnije, razvodnila bi se odgovornost za sve što slijedi. Ekonomske probleme, finansijske obaveze, političke krize i posljedice dugogodišnje vladavine odjednom bi dijelili i oni koji su građanima obećavali promjene.

Za Dodika idealna kombinacija: opozicija bi izgubila političku nevinost, a on bi zadržao kontrolu nad sistemom.

Strah od Srbije veći je od ljubavi prema opoziciji

I zato je pitanje svih pitanja koliko su Stanivuković i Blanuša spremni učestvovati u toj predstavi.

Jer Dodikova ponuda ima vrlo jasnu cijenu. Ko prihvati ulazak u njegov politički aranžman, moraće objasniti građanima zašto je godinama govorio o kriminalu, korupciji, zarobljenim institucijama i potrebi promjene vlasti, da bi na kraju pristao upravljati upravo tim sistemom.

A Milorad Dodik?

On pokušava kupiti vrijeme. Kupiti politički mir. Kupiti sagovornike. Kupiti novu sliku o sebi prije nego što iz Beograda stignu vijesti koje bi mu mogle ozbiljno ugroziti budućnost.

I zato njegovo iznenadno demokratsko prosvjetljenje treba posmatrati kroz strah od nive vlasti u Srbiji, mogućih istraga i gubitka političke zaštite. Jer kad čovjek koji je dvije decenije političke protivnike nazivao izdajnicima odjednom počne nuditi ministarske fotelje kao klikere i nacionalno jedinstvo, vrijedi se zapitati šta se dogodilo s njegovom nekadašnjom samouvjerenošću.

A dogodila mu se nova Srbija.

I prvi put nakon mnogo godina Milorad Dodik mora razmišljati o političkoj budućnosti u kojoj Aleksandar Vučić više ne može podići telefonsku slušalicu i riješiti njegove probleme.

Zato sada zove Stanivukovića i Blanušu.
Jer oni još mogu podići slušalicu.
A u Beogradu mu se, izgleda, sve manje ljudi javlja. Ako iko. 

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.