Zana Marjanović: Na mladima Bosna i Hercegovine o(p)staje

Bosna i Hercegovina. Država s bezbroj definicija, ali ova posljednja je najaktuelnija. Bosna i Hercegovina je kada unatoč svim preprekama, bez ikakve finansijske podrške države, oni od kojih se to najmanje očekivalo na u 16 Evropskom prvenstvu u košarci osvoje zlato. Za državu. 

Piše: Zana Marjanović za Radiosarajevo.ba

Koliko god nam bili dragi i simpatični ovi slučajevi bosanskog inata koji proizvodi evropski i svjetski uspjeh, vrijeme je da to mijenjamo. Vrijeme je da shvatimo da imamo talentovane, mlade, pametne ljude koji zaslužuju da žive u svojoj zemlji i da su upravo oni jedini koji joj mogu osigurati svijetlu budućnost.

Jedna istina važi za svakog bosanskohercegovačkog kadeta. Ukoliko vlast sazdana od predstavnika svih konstitutivnih naroda (primjetno je da pojedini mediji i političari favorizuju i odvajaju “svoje”) konačno ne počne ulagati i starati se za svoju djecu, bez obzira na to kako se zvao, nijedan od kadeta, neće uspjeti. Napustit će svoju zemlju, jer su “njegovi” učinili sve da ga natjeraju na takvu odluku. Na svu sreću, kadeti su pokazali da ne mare za podjele, a ni za one koji ih favorizuju u odnosu na njihovo ime i prezime, to jeste na njihovu etničku pripadnost. 

Sinoć su nam pokazali da jedino zajedno možemo napraviti dobar rezultat, jer je osnovno načelo uspješnog djelovanja, timski rad. 

Imamo mi mnogo toga da naučimo od naših kadeta!

Čitam sinoć na Twitteru komentare selektora kadetske košarkaške reprezentacije BiH i članova porodice naših reprezentativaca.

- “Dječaci umalo nisu ostali bez finala jer država nije uplatila potrebna sredstva, pa je uplatio FIS Vitez.”

- “Čovjek sam koji ne voli euforiju. Volim realnost, a naša istina je surova. Moramo iznaći način da ova djeca sutra budu seniorski reprezentativci. Sve je do države, ništa nije do nas.”

Presretni zbog uspjeha, najbliži saradnici i članovi porodice naših kadeta, istovremeno su zabrinuti za budućnost ekipe, znajući da se “pet minuta slave” brzo zaboravlja od strane onih čija je obaveza da pokažu brigu i odgovornost ulažući u budućnost naše zemlje. No, kako se današnje slavlje ne bi pretvorilo u žalopojku zbog vlasti koja je podrška talentovanim pojedincima i kolektivima samo kada treba čestitati i "uslikati se" s njima, koja je spremna proslaviti Oscara, zlatnu medalju ili bilo koji drugih uspjeh naših zaslužnih građana kao vlastitu zaslugu, na nama je da ne zaboravimo ovaj dan.

Ne zaboravimo ponos i sreću koji smo osjećali kada su naši kadeti postali evropski šampioni u košarci. Ne zaboravimo, jer ne smijemo biti ponosni samo kada se naši sportisti i umjetnici otisnu u svijet. Kada predsjednici, premijeri, ministri i parlamentarci nastave praksu smanjenja budžeta za kulturu i sport pod izgovorom da nemamo novca, sjetimo se svojih kadeta. Sjetimo se ponosa koji smo osjećali kao pripadnici naroda Bosne i Hercegovine zbog njihove pobjede. Sjetimo se i izađimo na ulice sa istim žarom kao kada smo slavili njihovu pobjedu. 

Trubimo iz svojih automobila i zahtijevajmo veću podršku. 

Zahtijevajmo da vole, ulažu i vjeruju u ovu zemlju kao što građani vjeruju u nju, u naše sportiste, umjetnike i ostale građane. Ne dozvolimo da i ova generacija bolje Bosne i Hercegovine bude otjerana u traženje sreće u tuđima zemljama u kojima će neko konačno cijeniti njihov talent.