Senka Ibrišimbegović: Ars Aevi - Potreba, perspektive, praksa

Nedavna odbrana doktorske disertacije Senke Ibrišimbegović Arhitektura muzeja savremene umjetnosti kao kapsula vremena reaktualizirala je problematiku vezanu za Muzej suvremene umjetnosti u Sarajevu. Ovaj se rad bavi nekolicinom aspekata vezanim za Ars Aevi: šta je pravo rješenje za muzej, koliko je on zaista potreban bosanskohercegovačkoj svakodnevici i kojim bi se sve socijalnim kanalima mogao kontekstualizirati. Radio Sarajevo vam donosi skraćenu verziju ovog zanimljivog i edukativnog teksta

Piše: Senka Ibrišimbegović za Radiosarajevo.ba 

„Treba biti u skladu sa svojim vremenom.“ - Manet

Rad je nastao je iz želje da se ukaže na važnost i razumijevanje kulture, arhitekture i umjetnosti (muzeja) kao komplementarnih nositelja društvenog razvoja u doba prijelaza informacijskog društva prema društvima dizajna, i potrebe akcentuiranja problematike u lokalnom kontekstu tranzicijskog društva.

Istraživanje arhitekture muzeja savremene umjetnosti kao kapsule vremena i faktora koji utječu na nju, te implikacije koje takva arhitektura ima na grad, regiju, društvo i na čovjeka, također je potaknuto činjenicom da je u Bosni i Hercegovini od 2012. do nedavno bio zatvoren Zemaljski muzej. 

Istovremeno, za Muzej savremene umjetnosti ne postoji politička volja da se izgradi, iako postoji sjajan koncept, idejni projekt i jako vrijedna kolekcija umjetničkih djela svjetski poznatih umjetnika. Takve okolnosti nameću pitanja da li je jednom društvu u tranziciji, a u Evropi, potrebna izgradnja svijesti o umjetnosti, potreban sav sadržaj koji jedan muzej savremene umjetnosti danas ima, te koja su iskustva drugih gradova i zemalja na svijetu. 

Kroz historijski pregled utvrđuje se proces nastanka institucije muzeja pa zatim i prvih samostalnih muzejskih zgrada, fokusiraju se na evropske muzeje. Politička moć i razvijen društveni status imali su značajnu ulogu u izgradnji ovih objekata. Muzeji su postajali i institucije koje su se otvorile javnosti i služile u obrazovne svrhe. 

Antiideologija i bijela kutija

Njihov utjecaj se širi i na Ameriku. Početkom 20. stoljeća, pojavom muzejske antiideologije, čak se dovela u pitanje potreba za arhitektonskim prostorom muzeja. Moderni period je, ipak, dao značajan doprinos u izgradnji muzejskih objekata koji su negirali uklapanje u kontekst. Ipak, kao „kapsule vremena“ tog trenutka imaju veoma značajan doprinos muzejskoj arhitekturi tog doba, više poznatoj kao „bijela kutija“, „white box“. 

Kasniji periodi postmodernog, high tech, dekonstruktivističkog pravca, svjedoče pojavi muzeja koji se svojom arhitekturom nameću samoj savremenoj umjetnosti, koja je naravno promijenila također svoj način izražavanja. Nisu više a priori potrebne „bijele kutije“ za izlaganje umjetnosti, već se, ovisno o kontekstu, grade spektakularni arhitektonski objekti. S obzirom na pad industrijalizacije, koja implicira razne ekonomske, tehnološke probleme, uvidjelo se i kroz primjere da je jedan od mogućih pristupa projektiranju muzeja savremene umjetnosti, reutilitarni pristup. 

Primjeri su se fokusirali na muzeje savremene umjetnosti u kulturološkom kontekstu Zapadne Evrope, Sjeverne Amerike, kulturološkom kontekstu zemalja Perzijskog zaljeva i Afganistana i kontekstu zemalja u tranziciji u regiji, posmatranih kao dinamičke kategorije, koje su uvjetovane aktuelnim trendovima u društvu, razvojem tehnologije, ekonomskim promjenama, krizama, komunikacijskim evolucijama i kulturnim transformacijama. U svakom od navedenih studija slučaja muzej savremene umjetnosti preuzima značajnu ulogu relevantnog činioca kulture, turizma i privrede svoje sredine. 

Društvene metafore

Savremeni muzeji tako izlaze iz okvira partikularnih zdanja, a postaju društvene metafore, odražavaju i globalnu ekonomiju i lokalne politike, sa više ili manje uspjeha. Tako su neke izuzetne nove zgrade najrazličitijih muzeja odavno postale, same po sebi, generatori kulturnog i ekonomskog razvoja te spomenici identiteta i prepoznatljivosti gradova. Ustanovilo se da faktori koji utječu na stvaranje muzeja kao generatora su: prostorni, ekonomski, društveni te faktor same kolekcije i arhitektonskog senzibiliteta pri stvaranju arhitektonskog objekta. Utvrđenim faktorima analizirani muzeji savremene umjetnosti, posmatrani su kao kapsula ovog vremena, aktualnog trenutka, uvjetovani upravo aktuelnim trendovima u društvu, razvojem tehnologije, ekonomskim promjenama, krizama, komunikacijskim evolucijama i kulturnim transformacijama. Muzeji danas nisu samo objekti u kojima se pohranjuje umjetnost kao historijski fakt, upravo zbog svoje savremenosti, već se u muzejima danas vrše edukacije i zbog toga je veća potreba, a i zadatak, da on komunicira sa svojom sredinom. Danas je važnije da se educira društvo i da se tome da primat, a kroz to i očuvanje kulturološkog identiteta. Pitanje identiteta danas leži u tome ili teži ka tome? da se kolektivni identiteti smatraju prevaziđenim modelom, te se teži ka stvaranju svijesti svakog pojedinca o njegovom individualnom identitetu, pogotovo u zapadnim, razvijenim društvima. Potrebno je, naravno, da se ova praksa razvije i u ekonomski slabije razvijenim društvima. 

Analizirajući specifičnost bosanskohercegovačkog savremenog tranzicijskog konteksta i aktuelne situacije u pogledu kreiranja muzeja savremene umjetnosti ustanovilo se da je potrebno još dosta rada na izgrađivanju svijesti o potrebi za izgradnjom Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi. U konkretnom slučaju, potvrdilo se da problemi nisu samo ekonomske prirode, već je to i pitanje političke volje  podršci izgradnje, a i opstanku ovakvog jednog objekta. Osvještavanje bi trebalo ii u pravcu razumijevanja mogućnosti u približavanju savremene umjetnosti stanovništvu i kroz stvaranje otvorenih prostora za izlaganje umjetnosti, kao što se vidjelo u primjeru Botaničke bašte Tatiane Bilbao, ili vraćanja senzibiliteta prema prirodi, kao što se vidi u primjeru Ryue Nishizawa na Teshima Art Museum u Japanu. Vraćanje prirodi i integracija savremene umjetnosti u otvorene prostore te saradnja s umjetnicima pri stvaranju ovih prostora, pojava je koja je već nekoliko godina postala aktuelna, najviše zahvaljujući senzibilitetu japanskih arhitekata. Ovaj povratak prirodi, objektima u mjerilu čovjeka, ekonomski prihvatljivim zahvatima, ukazuje na početak davanja odgovora na aktuelno stanje u društvu, koje je odraz brzog razvoja tehnologije i svih globalnih trendova koji su definirani na početku istraživanja. Možda će takav pristup lakše približiti čovjeka muzeju i ostvariti svoju i duhovno-edukativnu ulogu u društvu. Poznato je da je danas edukacija velikim dijelom usmjerena i na različite muzejske programe, a time se vraćamo na važnost njegove pristupačnosti i mogućnosti da arhitekturom i programom „pozove“ čovjeka da ga posjeti, prisutnosti u urbanom kontekstu i položaja u gradskom okruženju. 

Podsticanje saradnje

Senzibiliteti izvornih vrijednosti podstiču se kroz saradnju arhitekata s umjetnicima pri oblikovanju muzeja savremene umjetnosti. Umjetnost izvlači neizmjerne mogućnosti života, koje čovjek nejasno i mutno osjeća, na jasno i intenzivno svjetlo svijesti. Identično, arhitektura, kao umjetnost građenja sa svim aspektima koje utjelovljuje, treba pružiti bogatiju, življu i živopisniju sliku stvarnosti i dati priliku da se osjeti ne samo ona, već i trenutak koji ona „isijava“. Recepcija arhitekture mijenja se kroz vrijeme zavisno i od promjene društva, te se na taj način može zaključiti da arhitektura muzeja savremene umjetnosti otkriva značenja: prostorna, kulturna, historijska, tehnička, ekonomska, vizuelna, urbana, duhovna... te kao svjedok manifestira određeno vrijeme, te je stoga nazvana „kapsula vremena“.

Arhitektura muzeja savremene umjetnosti predstavlja utjelovljenje određenog koncepta u određenom vremenu, s posebnim osobnim autorskim senzibilitetom. Arhitektura muzeja savremene umjetnosti je misao, smisao i prostor, "kapsula" svog vremena. Svako vrijeme ima svoje muzeje, koji su pokazatelji određenih tokova i tendencija umjetnosti i umjetnika, kulturološkog konteksta, društvenog razvoja. Kao takav muzej savremene umjetnosti treba gradu služiti u razvojnom prostornom i ekonomskom aspektu, a korisniku u edukativnom i duhovnom razvoju. Možemo reći da muzeji savremene umjetnosti teže ulozi sakralnog prostora, otvorenog prema čovjeku i okruženju.

Istraživanje je i dokazalo postojanje pluraliteta arhitektonskih izraza muzeja savremene umjetnosti u različitim društvenim kontekstima. Posmatrani kao dinamička kategorija, uvjetovani su aktuelnim trendovima u društvu, razvojem tehnologije, ekonomskim promjenama, krizama, komunikacijskim evolucijama i kulturnim transformacijama. Ti senzibiliteti doprinose urbanom razvoju, jačanju i promociji kulturnog diverziteta, ekonomskom razvoju grada i regije te edukativnom razvoju čovjeka i zajednice

Razvoj svijesti

Analizirani su načini na koji muzejski objekti daju doprinos razvoju svijesti društva, te je kroz studije slučaja, perspektive i nove tendencije usmjereno ka načinu na koji muzeji savremene umjetnosti učestvuju u generiranju duhovne i materijalne kulture kroz pripadaju im arhitekturu, a u svrhu očuvanja i kreiranja dinamičke linije progresa stvaranja kulturnog, prostornog, te individualnog identiteta.

Konkretna aplikativna studija slučaja provedena je na primjeru bosanskohercegovačkog savremenog tranzicijskog konteksta uz razmatranje mogućnosti izgradnje muzeja/centra savremene svjetske umjetnosti i njegovih implikacija na grad, državu i njene stanovnike. 

Nakon istraživanja i pozitivno dokazanih ciljeva, ostaje nada za muzej savremene umjetnosti da postane mjesto za sve kulture ovoga svijeta u kojima će se one susretati i prikazivati svoju heterogenost i kao takve kreirati pozitivan imidž i sliku koja će dugo ostati u memoriji posjetilaca i posmatrača. 

Rad i istraživanje su u potpunosti ispunili postavljene ciljeve, dokazana je pretpostavljena hipoteza da je arhitektonski izraz (arhitektura) muzeja savremene umjetnosti u različitim društvenim kontekstima i njegov odnos spram čovjeka, jedan od generatora kulturnog diverziteta, ekonomskog razvoja, edukacije i afirmacije urbanog identiteta u doba globalizacije.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!