Senad Pećanin: Drago mi je što se studentski dom zove po Radovanu Karadžiću

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik jučer je, uz veliki broj prisutnih zvanica, na Palama otvorio Studentski dom Radovan Karadžić.

Dodik na Palama otvorio Studentski dom Radovan Karadžić (FOTO+VIDEO)

Kako je Dodik nekad govorio o Karadžiću: Đavola ti voliš srpski narod, mjesto ti je u Hagu (VIDEO)

Podsjećamo vas, presuda Radovanu Karadžiću, kojem se za ratne zločine sudi u Haagu, očekuje se u četvrtak, 24. marta.

"Poštujem ga zato što je žrtvovao svoj lični dignitet, i svoje porodice, da bi opstao na ideji koja se zove Republika Srpska", poručio je Dodik.

Odluku da se studentski dom otvori pod nazivom ratnog zločinca, prokomentirale su brojne bh. javne ličnosti. Nekoliko komentara prenosimo u nastavku.

Senad Pećanin:

"Ovo pišem bez imalo ironije ili cinizma: drago mi je što je studentski dom na Palama dobio ime Radovana Karadžića. Ako većini tamošnjih stanovnika ne smeta to ime, ne vidim ko ima pravo da se buni. Lik po kojem su dali ime studentskom domu jeste legitimacija i Pala i Republike Srpske, dobrim dijelom, nažalost, i srpskog naroda i tako treba biti dok god sami ne odluče drugačije. Kakva bi to prevara bila da su dom nazvali po Nikoli Tesli, Novaku Đokoviću, Koči Popoviću ili, recimo, Vuku Karadžiću!"

Srđan Puhalo:

"Studentski dom na Palama dobio naziv Radovan Karadžić, sramota me sto sam Srbin!!!"

Sabina Čudić:

"Ponedjeljak nakon što se, ni manje ni više nego studentski dom iznad vašeg grada, imenuju po zločincu koji je taj grad zajedno sa svim njegovim stanovnicima, planirao uništiti, anihilirati, dan je kada je teže, nego druge dane, otići na posao i nastaviti se baviti politikom. Sam čin na svojevrstan, perverzan način ima smisla u izbornoj godini koje već 20 godina iz vodećih aktera izvlače najdublji mulj - i ime i djelo ratnog zločinca za cilj imaju uništenje nade za civilizacijski iskorak koji ćemo, samo čini se kasnije nego prije - morati napraviti. Pa tako danas, više nego druge dane, moramo tvrdoglavo nastaviti s radom.

(Sinoć, nakon radnog vikenda i neprospavanih noći prožetih rastom prvih zubića, razmišljam o svemu i svačemu, kako to već činimo u momentima kada smo preumorni da bismom zaspali - i iz nekog razloga sjetim se autobiografije Milesa Davisa, u kojoj opisuje svoj proces odvikavanja od heroina, za koji je inicijalno mislio da ga čini boljim muzičarom. U toku mukotrpnog odvikavanja otac ga zaključava u praznu prostoriju u koju mu donosi hranu i brine o njemu - a iz koje, u momentu krajnjeg očaja Miles skače kroz prozor, lomi niz kostiju, u konačnoj, ali kao takvoj i najopasnijoj, očajničkoj potrazi za drogom. Nakon toga uslijedilo je izlječenje.

Čin imenovanja studentskog doma po zločincu me podsjetio na taj skok kroz prozor, gdje tako polomljenih kostiju, sumanuto bauljamo u potrazi za još jednom dozom nacionalizma i fašizma direktno u venu. Kada udarimo dobro od dno, valjda ćemo podići glavu gore.)"