Savez kolumnista | Gruhonjić: Prijedlogom za "ukidanje" AVNOJ-a Bećković i šovinisti atakuju na BiH

Matija Bećković i družina srpskih nacional-šovinista nedavno su u javnost lansirali ideju da Skupština Srbije treba da "poništi odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a".

Iako na prvu loptu zvuči kao budalaština, još jedna bizarna epizoda iz beskonačnog niza provokacija na kojima srbijanska politička scena živi, još jedna u nizu onih kojima se Bećković desetljećima "proslavlja", suštinski je riječ o direktnom udaru na Bosnu i Hercegovinu, njezinu državnost i pravo postojanja.

Piše: Prof. dr. Dinko Gruhonjić, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Uzbuna u Irskoj: Dronovi krenuli na avion u kojem je bio Volodimir Zelenski

Upravo zato, za Bosnu i Hercegovinu ovakva ideja ima duboko i opasno značenje. S druge strane, Bećković je tim prijedlogom odlučio "ukinuti samog sebe". Jer bez odluka AVNOJ-a ne bi bilo ni njega, ni njegove karijere, ni njegovih nagrada.

Drugim zasjedanjem AVNOJ-a 1943. Bosna i Hercegovina je dobila status ravnopravne federalne jedinice unutar Jugoslavije. Drugim riječima, tada je jasno poručeno da Bosna i Hercegovina nije ničija prćija, niti je kolonija Beograda i Zagreba, već politički subjekt jednak Srbiji, Hrvatskoj i drugim jugoslavenskim republikama.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Historijska činjenica

AVNOJ je Bosni i Hercegovini dao politički i državnopravni subjektivitet. To nije bio poklon niti eksperiment, već priznanje historijske činjenice da je Bosna i Hercegovina višenacionalna, samosvojna i politički održiva zajednica, čija povijest seže stoljećima unazad. Drugim riječima: AVNOJ je temelj moderne Bosne i Hercegovine. A Bosna i Hercegovina je temelj Narodnooslobodilačke borbe jugoslavenskih naroda i narodnosti. Od sedam ofanziva u toku Drugog svjetskog rata, čak pet je bilo na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Zato je jasno da Bećkovićevo osporavanje AVNOJ-a znači osporavanje same Bosne i Hercegovine. To je novi pokušaj da se retroaktivno proglasi kako je Bosna i Hercegovina "vještačka tvorevina", kako nikada nije imala legitimitet, i kako su ratovi devedesetih bili nekakva "prirodna korekcija historije", a ne ono što su zaista bili - brutalna agresija i genocid.

09.09.25. 13:04

Dinko Gruhonjić: Krv na asfaltu, vino na stolu

Ne treba zaboraviti da je upravo logika osporavanja BiH kao države bila osnovno opravdanje za agresiju od 1992. do 1995. godine. Tada se tvrdilo da je BiH "nametnuta" ili "izmišljena" i da Milošević-Šešelj-Karadžić-Mladićevi Srbi imaju pravo da je razore kako bi "ispravili historijsku nepravdu".

Legaliziranje agresije

To je jezgro cijele priče: poništavanjem AVNOJ-a pokušava se naknadno legalizirati agresija na Bosnu i Hercegovinu. Nacional-šovinistička logika je, naravno, ista kao devedesetih: tada su govorili da Bosna i Hercegovina "ne postoji" i da se mora "rasturiti", pa su četiri godine opsjedali Sarajevo, silovali i ubijali civile, organizirali etničko čišćenje i genocid na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Oni koji misle da je ovo bezazlena provokacija griješe. Nije. To je dio kontinuiteta ideološkog arsenala kojim se opravdavao rat. Razlika je samo u tome što danas umjesto tenkova pokušavaju da upotrebe "parlamentarne odluke" i "pravne akte".

Cilj je isti: osporiti Bosnu i Hercegovinu. Nije teško zamisliti kako bi se takva odluka koristila u političkom i propagandnom smislu.

Nacional-šovinističke snage u Srbiji i manjem bh. entitetu Republika Srpska mogle bi tvrditi da je "pravni temelj" BiH osporen, da je njezin suverenitet relativiziran i da se time otvara prostor za nove podjele i secesionističke projekte. Možda danas djeluje bezazleno. Ali posljedice su ozbiljne. Projekt razaranja BiH nikada do kraja nije ugašen.

Dakle, svaki pokušaj ukidanja AVNOJ-a je historijski revizionizam i udar na mir. To je nastavak politike koja je već proizvela opsade, koncentracione logore i masovne grobnice. A međunarodna zajednica mora konačno da razumije da se ovdje ne radi o folkloru, nego o novoj fazi starog projekta - onog koji je u Hagu osuđen kao udruženi zločinački poduhvat.

Bećković i njegovi istomišljenici žele, dakle, da ozakone ono što su devedesetih njihovi sljedbenici pokušali artiljerijom: žele da izbrišu AVNOJ da bi izbrisali Bosnu i Hercegovinu. Pokušaj ukidanja odluka AVNOJ-a nije samo napad na prošlost. To je napad na sadašnjost i budućnost BiH. Ali Bosna i Hercegovina nije preživjela agresiju i genocid da bi je sada porazile Bećkovićeve "doskočice". Bosna i Hercegovina postoji, opstala je i opstat će.

I ne puca Bećković samo na Bosnu i Hercegovinu, već direktno i u srž državnosti i u temelje poslijeratnog uređenja cijelog regiona: Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Kosova. Ko god misli da se danas radi o pukom "intelektualnom" egzibicionizmu, neka se sjeti ili pročita da su devedesete počele upravo sličnim diskursima, kroz priču o "vještačkim AVNOJ-evskim granicama" i "narodu koji ima pravo da se ujedini".

Vidjeli smo tada da, kada se takvi stavovi prvo retorički legaliziraju, put do rata postaje znatno kraći. Historijski revizionizam je molekularna osnova za etnonacionalističku retoriku koja je, kada je dobila institucionalnu potporu, prethodila granatiranju gradova i etničkim čišćenjima. Ukidanje AVNOJ-a značilo bi izgovor zagovornicima "srpskog sveta" za rušenje temelja na kojima danas stoje sve države bivše Jugoslavije - osim (možda) Srbije, koja bi sebe samu ponovo zamišljala kao hegemona.

Udba kao sudba

Posebno je groteskno što upravo Matija Bećković danas predvodi hor za ukidanje odluka AVNOJ-a. Jer Bećković nije tek književnik, već tipičan primjer onoga što bismo mogli nazvati "državnim disidentom". U socijalističkoj Jugoslaviji, koja je nastala upravo na odlukama AVNOJ-a, on je uživao sve moguće privilegije: nagrade, stanove, pozicije, publicitet…

Uživao je, dakle, sve beneficije sistema koji već četiri desetljeća prezrivo negira. Ni on nije ostajao dužan tom "mrskom" sistemu. Pojedini srpski književnici ovjekovječili su njegovu ulogu i opisivali da ga je jugoslavenska Služba državne bezbjednosti koristila kao, da izvine čitalac, seksualno pomagalo za kompromitiranje komunističkih funkcionera i funkcionerki. I da je, u skladu s tim "sposobnostima", dobio i konspirativno udbaško ime.

Paradoks historije je, dakle, potpun: čovjek koga je stvorila i hranila AVNOJ-evska Jugoslavija danas bi da poništi temelje te iste države. Drugim riječima, Bećković bi da poništi Bećkovića. Konačno nešto pametno i od njega!

Nije Matija Bećković, taj "bard", ni izbliza usamljen primjer. Čitava galerija "disidenata", od očuha nacije Dobrice Kalemara Ćosića pa nadalje, zapravo duguje sve što ima upravo toj SFRJ protiv koje su se iz skupih "disidentskih" stanova borili.

Nikada ništa značajno u životu ne bi stvorili da nisu živjeli u sistemu koji ih je obrazovao, objavljivao i hranio. Reklo bi se, klasičan slučaj neizlječivog kompleksa: ljudi su skloni najviše mrziti upravo one koji su ih izvukli iz blata, jer im ne mogu oprostiti što ih se sjećaju kad su u blatu obitavali.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.