S ove strane Drine | Dragan Banjac: U pamet se dobro, braćo Srbi!

Vi samo proganjajte, časovi će se nastaviti! -  poručio je ovih dana domaćim naprednjačkim i radikalskim političkim smradovima Dinko Gruhonjić, novinar i profesor novosadskog Filozofskog fakulteta.

Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba

Kolega je proteklih dana ni kriv ni dužan dospio u ovdašnju i širu javnost jer je, izgleda, Srbijancima poslije ustaša, Šiptara, novog svjetskog poretka... zasmetao jedan ovdašnji Musliman. I neka vas ne zbunjuje veliko M, jer ovdje Bošnjak nije još zaživio.

Trending

Putinov novi naum: Ako mu ovo uspije, bit će to kraj Ukrajine kakvu poznajemo

Kolegu znam decenijama već i (iako znam da mi mnogi neće po-vjerovati) tek nedavno sam otkrio da "nije naš".

"Pucajte, ja i sad držim čas"

Ali, smradovi su otkrili i na zidu pored ulaza u zgradu gdje živi ispisali ćErilicom naravno: "Dinko – Šakiću za večni dom si spreman", u potpisu Srpska Vojvodina. Ta "njihova" srpska Vojvodina je samo srpska koliko su nekad bili Prnjavor ili Sarajevo, ali domaći "čistači" znaju posao.

Nekoliko dana kasnije Gruhonjić im je poručio "Vi samo proganjajte, časovi će se nastaviti" čime je mnoge podsjetio na njegovog kolegu (ne budi primijenjeno, kaže narodna), Miloja Pavlovića, direktora kragujevačke Muške gimnazije koji je 21. oktobra 1941. odbio ponudu zločinaca da mu daruju život. Stao je u stroj sa svojim đacima i zajedno s njima poginuo.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"Pucajte, ja i sada držim čas" bile su mu posljednje riječi. Ne sumnjam da će kolega Gruhonjić duboko ostariti govoreći i pišući, a gluposti ovdašnjih fašista sjećati se uz smiješak. Ali valja izdurati. Dinko se 27. marta ispred Filozofskog obratio kolegama i studentima, ovim riječima:

"Drage koleginice i kolege, drage prijateljice i prijatelji, hvala vam od srca svima, u ime moje porodice i u moje lično, profesorsko ime! Ne zamjerite što, ipak, na prvom mjestu želim da iskažem neizmjernu zahvalnost našim studentima. Uz uvažavanje svih ostalih. Jer svi mi koji radimo u ovom divnom akademskom zdanju smo tu na prvom mjestu zbog njih – zbog naših studenata! Koji su zbog podrške meni i sami dobili veliki broj prijetnji, jer su podršku potpisali svojim imenima i prezimenima, za razliku od onih drugih. Imamo na koga da budemo ponosni, drage koleginice i kolege nastavnici! Podrška studenata mi je dokaz da nisam griješio u svom profesorskom i pedagoškom radu. Ne postoji veće priznanje za jednog nastavnika.

Danas je, inače, istorijski dan. Danas je dan 27. mart, dan kada se uzvikivalo "Bolje grob, nego rob!", "Bolje rat, nego pakt!". To bi morao da bude nacionalni praznik jer su tada Beograd i čitava zemlja vraćeni sa krivog puta kojim su bili krenuli. Neka i ovaj današnji skup bude podsjećanje i nagovještaj da će se ova zemlja vratiti sa krivog puta kojim su je usmjerili. Sa puta u kojem pokušavaju da nas drže u bijedi i jadu i da zaplaše kolebljive. Da strah ovlada nama i da prestanemo da budemo građani, da budemo samo podanici.

"Bolje otkaz nego sramota"

Ako je to u interesu Filozofskog fakulteta i Univerziteta u Novom Sadu, ako postoje akademski argumenti za to, ja ću da odem odavde, da se povučem. Ali, to nikada ne može biti zbog političke volje onih koji bi da ubiju pravo na slobodnu riječ. Onih koji prave optužnice od montiranih videa, po metodu njihovog uzora Staljina. Onih koji koriste etikete kao presude bez suda. A ako pak bude tako da budem istjeran sa fakulteta i univerziteta, neka bude: bolje otkaz nego sramota!

Čujemo da najavljuju blokadu našeg Filozofskog fakulteta. Kada je u istoriji bilo da se blokira neka obrazovna ustanova da bi se neko protjerao? Blokade fakulteta i univerziteta uvijek su se organizovale da bi se kolege zaštitile od političkog progona, a ne obratno! Sutrašnja blokada zato je još jedna laž i falsifikat ovog našeg nevremena. A totalitarnih sistema smo se nagledali, toga nam bar nažalost nije nedostajalo.

U vreme Frankove diktature kružio je vic da Španija ima najobrazovaniju policiju na svijetu jer stalno sjedi na univerzitetu. Da li to znači da kod nas obavještajna agencija ima najobrazovanije kadrove na svijetu? Mene ovdje proganjaju zato što sam za autonomiju univerziteta! Jer u njihovim mozgovima – svako ko radi na autonomiji, rovari protiv Srbije. Zbog moga govorenja, pisanja i djelovanja nikome dlaka s glave nije pala. Sem meni, koji sam, eto, oćelavio.

A oni koji me optužuju za "antisrpstvo" su isti oni zbog kojih je broj Srba na ovim prostorima opao za milione u proteklih 30 godina. Gdje god su oni branili Srbe – tu Srba više nema. Od zemlje su napravili zgarišta, a od naselja su napravili groblja. Ko su oni da meni ili bilo kome drugom mjere količinu srpstva i patriotizma!? Umjesto da pognu glavu pred zločinima učinjenim navodno u odbrani srpstva, oni nastavljaju da proganjaju. I još im nije dosta. Nego antifašiste proglašavaju ustašama! Može li biti goreg cinizma od toga? 

Beskrajno sam zahvalan svim koleginicama i kolegama koji su mi uputili podršku i koji su organizovali ovaj današnji skup. Oni su jasno prepoznali da "ukoliko se jasno ne stane na put uplivu izmanipulisanog javnog mnjenja u kadrovsku politiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, ovaj naizgled izolovani slučaj, lako može da preraste u opasan presedan koji će biti korišćen kao legitimacijski osnov za obračun sa neistomišljenicima na fakultetima širom Republike Srbije. Tome se na vreme moramo usprotiviti…"

Među kolegama koji su me podržali ima i onih sa kojima, naravno, ne dijelim ideološke svjetonazore. Ali, opet da citiram: "Želimo da istaknemo da kao akademski građani ne branimo nužno i bezrezervno sve stavove kolege Gruhonjića, nego njegovo pravo (i pravo svih nas) da ima stav, da ga iskaže javno i da zbog toga ne trpi pritiske kojima se ugrožava njegova bezbednost, pravo na rad, pa i život".

Poznati srbijanski novinar Dinko Gluhonjić saopštio je da je večeras u Novom Sadu preživeo pokušaj atentata na njega. Za medije je izjavio da je Novi Sad postao nepodnošljivo srpski grad te da se više ne oseća bezbedno.https://t.co/hfGcx51jLS

— ZICER (@SajtZicer) March 24, 2024

Hvala vam još jednom svima što ste podržali autonomiju Fakulteta i Univerziteta! Što ste podržali moju porodicu i mene! Što ste podržali sebe!

A poruka za one druge glasi: "Vi samo proganjajte, časovi će se nastaviti!" Da živimo slobodno!

Ovo je izgovorio Dinko Gruhonjić u svom Novom Sadu. Nešto mi, ovdje, ipak, nedostaje. Malo šire podrške sa bivših jugoslovenskih prostora. I da budem iskren to sam očekivao pre svega (Bosna i Hercegovina je u svojim mukama, a Crna Gora se vratila litijama i popovskoj ideologiji) od Hrvatske i Slovenije. Šta o svemu misle Viktor Ivančić, Drago Hedl, Boris Dežulović, Hrvoje Zovko, Ivana Dragičević, Robert Boteri, Vanja Vardijan, Janja Klasinc... Tribina, skup u gradu, poruka... jer Dinkova sudba sve nas čeka .

Kukavna je država kojoj smeta jedan čovjek

Listam svaštaru. Mirko Đorđević u jednoj beogradskoj bašti (krajem aprila/tranja 2009), pred još dva svjedoka – Ivan Torov i Vlado Mareš - priča kao navijen.

"Pravoslavna crkva u Hrvatskoj do 1918. pripdala je Karlovačkoj nadbiskupiji, bosanska Pravoslavna crkva – Carigradu. Beograd nije imao patrijarha. Kralja Aleksandra i Dragu vjenčao je mitropoliti Inokentije, Grk".

Potom reče da utefterim i ovo: "Krene Radoje Domanović na sahranu Stevanu Sremcu, treba da kaže koji riječ. Obiđe Domanović sve kafane i nekako dođe blizu groblja, i tu svrati u "Sedam udovica". Kelner ga opominje da ide, jedva ga podignu od astala. Dotetura nekako i počne govor: "Crni Stevo, Srbijo, jebem te. Sve što valjano i časno imade ti posaranjiva, osta samo go ološ i cincarska fukara", reče Domanović pokazujući na dvor i predstavnike društvenih organizacija, kolo jekača, vitezova, sestara..."

Prelijte grob i sklonite ovu budalu da ne upadne u raku, reče organizator sahrane.

Kukavna je zemlja kojoj (za)smeta jedan čovjek. Svojevremeno kada su Slobodana Miloševića čauši pretukli novinara Milovana Brkića, njegova majka je rekla: "Jebem ti državu kojoj smeta moj kilavi Milovan".

U pamet se dobro, braćo Srbi, kako je davno Crnogorcima u Gorskom vijencu poručio serdar Vukota.

Sram bilo svakog Srbina koji ne stane u odbranu Gruhonjića.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba