S ove strane Drine | Dragan Banjac: Halo, UEFA!

Zlo u nama i među nama. Ovo je kratak komentar pijačnog prodavca povodom najnovije gadosti delija Crvene zvezde. Jesmo li navikli na sav užas prilikom nadmetanja na našim sportskim borilištima, posebno kada ugostimo nekoga ko nije "naš". Tako smo i izraz za nasilnika – huligan (engl. hooligan, ulični razbijač, kavgadžija) prihvatili kao, recimo, narodni poslanik Skupštine Srbije. Zanimljivo, u Riječniku s/h književnog jezika priređivači huliganu daju rusko porijeklo i dosta mekše značenje, kao mangup, nevaljalac.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

KRATKA PREDISTORIJA: Na Stadionu Jugoslovenske narodne armije (koja je svoju zemlju razbila u paramparčad!) navijači su uz prijetnje ubistvom i bacanjem "krpene djevojke" vrijeđali novinarku Brankicu Stanković. Ubistvo francuskog navijača (dvadesetosmogodišnji Bris Taton) desilo se pedesetak metara od beogradske Knez Mihajlove ulice, bruka na stadionu u Genovi oktobra 2010. na utakmici između italijanske i srbijanske reperezentacije...

Trending

Od crvenog alarma do grmljavinskog udara za manje od 48 sati: BiH pred promjenom vremena

Makljaže i "prateći program" kreće negdje šezdesetih godina prošlog vijeka, najčešće i najžešće u Beogradu, Splitu (riva i bivši stadion "kod Plinare", za sada na Poljudu i u Splitu buja ustaštvo), maksimirskom stadionu u Zagrebu, ali i u Sarajevu, Vinkovicima, Osijeku.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

U prvi veći nered bilježi se onaj s proljeća 1972, kada je tada titogradska Budućnost igrala protiv Spartaka u Subotici. Crnogorski doseljenici (kolonisti) i odrasli im potomci iz Ravnog Sela, Bačkog Dobrog Polja, Vrbasa, Crvenke i Lovćenca okupili su se u Subotici, oblokali i potukli sa domaćinima. To im nije bilo dovoljno. Tokom utakmice ušli su na teren i vodeći pogodak svog tima proslavili pucajući iz livora u vazduh. Utakmica je prekinuta, delegat je zahtijevao od policije da se "đetići" razoružaju. Opirali su se i na kraju predali oružje, ali tek pošto im je policija dala garancije da će im "navijačku opremu" vratiti poslije meča.

DIVLJAŠTVO ŠIROM JUGE: Da Crnogorci ponovo ulete na teren nije se dugo čekalo. Maja 1983, nikšićka Sutjeska je protiv Dubočice igrala odlučujuću utakmicu za ulazak u Prvu saveznu ligu. Deset punih autobusa stiglo je iz Nikšića u Leskovac veče prije utakmice. Propisno su se naćeflejisali u Gradskoj kafani, silom ušli na stadion, potom na teren, a poslije utakmice (sve vrijeme su "radili" pištolji) potukli su sa cijelim Leskovcem.

Neredi su zabileženi i na utakmicama skopskog Vardara i prilepske Pobede (3. maja 1986), Pelistera (Bitolj) i Trepče iz Kosovske Mitrovice (maja 1987), na meču Rijeka – Hajduk (4. decembra 1988), na beogradskom "vječitom derbiju" 17. augusta 1988, na utakmici Željezničara i Sarajeva (1990), sve do najpoznatije – utakmice Dinama i Crvene zvezde na maksimirskom stadionu (13. maja 1990), koja se smatra "predigrom" onoga što će kasnije u ratu, na inicijativu Beograda, "odigrati" Srbi i Hrvati.

BEOGRAD PREDNJAČI: Nakon raspada velike Jugoslavije, na beogradskoj Marakani i JNA stadionu, u nedostatku Hrvata i ostalih, "drugih i drukčijih", Srbi su se obračunavali međusobno.

Aprila 1991. godine crveno-crni su se sukobili kod Autokomande, navijač Zvezde udaren je palicom u glavu i kasnije preminuo. Najžešće je bilo marta 1999, kada su Grobari više puta prekidali utakmicu Zvezde i Partizana. Tada je južna tribina ispražnjena. Slijedi rat na prostoru bivše Jugoslavije. Nakon NATO bombardovanja, na derbiju je od rakete ispaljene sa južne tribine stradao navijač Zvezde Aleksandar Radović. Nastao je lom na "sjeveru", a policija je privela 146 navijača. Bilo je svega, u ljeto 2008. na utakmici Zvezde protiv kulskog Hajduka, dvadesetogodišnji Uroš Mišić je pripadniku žandarmerije Nebojši Trajkoviću gurao baklju u usta.

Nisu griješni samo navijači. Dosta je primjera da nerede podstrekavaju igrači, čak i treneri i selektori. Jedan prijem u Skupštini Beograda, nakon zlatne medalje u košarci, pretvorio se u prostakluk i vrijeđanje protivnika. "Zlatni" su se malo podnapili, bilo je i pjesme, a glavni pojac Dejan Tomašević pjevušio je "Večeras je naše veče, Tuđman se na ražnju peče", i "Grkinje su dobre p…e". Podsjećam i na prostakluk saveznog selektora (Radomir Antić), koji je na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi (jula 2010) na utakmici protiv Australije na španskom izvrijeđao sudiju Jorgea Lariondu. Teatralni Antić kažnjen je sa četiri meča i novčano sa 14.000 švajcarskih franaka, a gest u domovini nije naišao na osudu.

U tekstu za Peščanik (2012) zalagao sam se da nadležne evropske i svjetske sportske organizacije najmanje na deset godina sklone srbijanske klubove sa scene.

DVIEHILJADEPETA: Ušli smo u treću deceniju od ključne utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, 12. oktobra 2005. godine kada su na beogradskoj Marakani meč odigrali Srbija i Crna Gora i Bosna i Hercegovina. SCG je na ovom "turniru" (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina) pobijedila golom Mateje Kežmana, BiH je morala u doigravanje.

Susret je zbog svega što se događalo na tribinama ostao upamćen kao jedan od najsramnijih na Balkanu. Srpski navijači su tokom čitave utakmice skandirali ratnim zločincima Željku Ražnatoviću Arkanu i Ratku Mladiću uz povike "Nož, žica, Srebrenica", a posebno su loše prošli navijači iz BiH koje je organizator smjestio u "sendvič" između dvije grupe navijača domaćina. Većina navijača SCG su činili oni koji su stigli iz Republike Srpske, poznatih po radikalizmu i nepriznavanju BiH kao vlastite države. Navijači iz BiH gađani su kamenjem, bakljama... Srećom nije bilo smrtnih slučajeva. Umjesto da ih zaštiti policija ih je vrijeđala i tukla.

Današnji selektor, tada kapiten BiH, Sergej Barbarez uzalud je molio grčkog sudiju (Kyros Vassaras) da prekine utakmicu...

Među najuočljivijim natpisima i transparentima bili su: "Nož, žica, Srebrenica",  "Ratko, hvala ti ta Srebrenicu, Potočare..." Bilo je i fotosa sa likom Radovana Karadžića i drugih političkih i vojnih vođa iz perioda rata u BiH. Stadionom su dominirale zastave sa četničkom ikonografijom... FIFA je kasnije Fudbalski savez SCG kaznila "zbog propusta u organizaciji", ali stadion nije suspendiran.

Mediji su "niskim tonom" izvjestili o ovom incidentu. Ćutala je jedino Politika. Evo zašto: Od 1. avgusta te 2005. zamjenik direktora a od 1. septembra i direktor "najstarijeg lista na Balkanu" (delegiran od Vlade Vojislava Koštunice!) bio je univerzitetski profesor i sadašnji lider "studentske liste", Milo Lompar. Isti onaj Lompar koji je promovisao i afirmativno govorio o poeziji razbarušenog Durmitorca, ratnog zločinca sa Pala, i ako se dograbi kakve važne funkcije – eto Radovana u čitanke.

Prije 6 dana

S ove strane Drine | Dragan Banjac: Plemenski mentalitet pobijedio

MLADIĆEVA KAPA: Na utakmici četvrtog kola Super lige Srbije (što je super!) navijači Crvene zvezde (Delije) priredili su svojevrsnu sramnu koreografiju. Obučeni u odgovarajuće boje i uredno postrojeni napravili su kapu "heroja Ratka". Neobaviješteni govore da je u pitanju šajkača, misleći na običnu kapu iz narodne nošnje. Riječ je o kapi "oficirska šajkača M1908" koju su nosili srpski ofciiri, a prekodrinske udvorice to su zavele i za oficire svoje "silesije". Razlika je u dodatku (vizir) koji se prema germanizmu u narodu zove šiljt.

Koreagrafija je očito uvježbavana. Ne tako dugo i ozbiljno kao nekadašnji slet povodom Dana mladosti i Titovog rođendana, ali delije i inspiratori su uspjeli da pošalju još jednu poruku mržnje.

Delegat, sudija, redarska služba, MUP, Više javno tužilaštvo... niko nije vidio "kapu" Ili su tupavi ili su se, što bi rekli Dalmatinci, činili nevišti. Ajde što su ćoravi nego su i gluvi. Nisu čuli da su drogirani, pijani plaćenici urlali "Ratko Mladić Bosnom je harao, svima vam je majke kar*o", "Svi ste Srbi i to znaju svi, nikad ne zaboravi"... Kakva je veza između ovog oficira JNA, rođenog u Božanovićima nepuna tri kilometra od Kalinovika i Srbije, možda neko umije da objasni. Očito se poturio umjesto onih koji su se izvukli.

Član 317. Krivičnog zakonika Srbije za izazivanje rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti propisao je kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ali kako pritvoriti pet hiljada "patriota"?!

Nijema je i UEFA koju javno pozivam da stadion koju Srbijanci vole da zovu i Maracana (po pravoj, brazilskoj) zakatanči na desetak godina, recimo. Toliko bi bilo dovoljno ishlapi mržnja.

Znam da neće. Možda i UEFA računa na pragmatičnog trgovca (ovaj put mu nema pomena) i neki svoj litijum.

Uostalom, Srbijanci već godinama dokazuju da su slabi fudbaleri.

A ako nekoga zanima detaljna i precizna dijagnoza srbijanskog društva upućujem na intervju genijalnog beogradskog advokata Seada Spahovića objavljenog prije nekoliko dana na našem portalu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.