Recenzija smoga

Nakon nekoliko osrednjih i više od nekoliko potpuno razočaravajućih pokušaja, Sarajevo je konačno uspjelo da proizvede smog vrhunske kvalitete, prvi ovogodišnji smog koji se može usporediti s prošlogodišnjim hitovima kakav je bio onaj od 22. decembra 2013.

Piše: Dario Kristić

Iako po kvaliteti slične konzistencije, ovogodišnji hit odlikuje se blagom nijansom sive poznatije kao istočnonjemačka himmelgrau i kremaste teksture koja podsjeća na gnojni iscjedak iz oka. Nasuprot barokno bogate sumporaste žute od prošle godine ovaj uradak se čini dosta pitomijim ne naglašavajući toliko sam čin apokalipse i sveopće propasti ljudske civilizacije koliko tešku mirnoću svršenog čina gdje umjesto sveopćeg plača i škrguta zubi preovladavaju tišina koju prekidaju povremeni jecaji i slična očitovanja beznađa a što je svojstveno gradovima koje je pogodila božja srdžba, vulkan ili pak nuklearna eksplozija.

S te strane ovaj uradak, iako na prvi pogled minimalistički, nakon ponovnog udisanja otkriva filigransku slojevitost građenu sa mnogo pažnje.

Sam bouquet je više nego razrađen, što se i očekivalo od majstora kalibra kakav je Sarajevo. Inspiracija ove godine nedvojbeno je bila sama klasika, London XVIII i XIX stoljeća, naravno provučen kroz filter najrecentnijih (post)industrijalnih uticaja kakav su pregrađa Beijinga i paljevina Amazona. Novina ove godine je nešto povećana vlažnost koja evocira Milano u decembru. Vrlo upečatljiv detalj koji okusu daje puninu.

Glavni sastojak su očito razne kancerogene materije i mutageni vrhunskog kvaliteta. Posebno je važno naglasiti da najveći dio dolazi iz obnovljivih izvora, naših domaćih šuma, transportirajući tako krv i mržnju koju smo prolili a biljke upile direktno do naših pluća i kardiovaskularnog sistema. Sam početak u nozdrvama je rezerviran za tradicionalne elemente od kojih se definitivno izdvaja karburator svojim reskim uvodom koji onda odlično otvara složenije elemente bubonske kuge i šumske paljevine prema zadnjem nepcu dok sve to prema plućima prelazi u eksploziju mirisa sazdanih od najdelikatnijih sastojaka poput cementare, iperita, smrti novorođenčeta i čežnje za mladošću jedne usedjelice.

Završetak je nešto mirniji, gorak, podsjeća na težak život ili mir u Dejtonu. Sve u svemu, okus je ponešto opor i zahtijevan te se definitvno ne može preporučiti početnicima no pravi “connossieurs” smoga će ga zasigurno znati cijeniti. Za kraj, treba reći da miris dugo ostaje u nozdrvama i odjeći a posebno se vodilo računa o vlasnicima duže kose koji u njemu mogu uživati onoliko dugo koliko mogu izdržati da istu ne operu. Ispljuvak je takođe vrhunski, kristalno crn kao humor o genocidu.

Ovim uratkom Sarajevo je najavilo svoj veliki comeback u 2015. s kojim će zasjesti na sami vrh top ljestvica uz Norilsk, Pripyat, sjevernokorejske gulage i deltu Nigera. Zbog svojih dejstava koje blagotovrno utječu na kompletnu zdravstvenu sliku izrazito se proporučuje rock zvijezdama u usponu koje streme tom “Layne Stayley tri dana pred smrt” looku koji ove godine naprosto hara među pravim poznavateljima.

Takođe, preporuča se ženama sa neželjenom trudnoćom i svima onima koji nemaju osnovicu za invalidsku penziju.