Radovan Karadžić je Sarajevo htio preimenovati u 'Principovo'

Namjera ljudi iz Muzeja Sarajeva da revitaliziraju turističko-spomenički kompleks Sarajevskog atentata, između ostalog, podrazumijevat će i povratak uklonjenih "Principovih stopa" na mjesto sa kojeg se pretpostavlja da su upućeni hici koji su usmrtili austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i bili okidač za početak ratnih sukoba koji će prerasti u Prvi svjetski rat.

Piše Jasmin Agić za Al Jazeera Balkans

O povratku "Principovih stopa" na nekadašnje mjesto već se godinama govori i raspravlja, a sve te inicijative dio su jednog šireg i obuhvatnijeg procesa ponovnog sagledavanja motiva i posljedica ubistva koje je počinio.

Na Principa i njegov čin, u različitim periodima bosanske historije, različito se gledalo, a njegov čin tumačio se na nekoliko krajnje ideološki suprotstavljenih načina.

Njegovo ime, njegov lik i njegov atentatorski čin bili su predmet svakojakih manipulacija i ideoloških učitavanja, a zloupotreba njegove historijske uloge najekstremnije se ispoljila u godinama opsade Sarajeva kada je Radovan Karadžić ime Gavrila Principa koristio u propagandne svrhe svojih nacionalističkih planova.

Spiegelov tekst iz 1993.

Sarajevski germanist Vahidin Preljević sam čin uklanjanja "Principovih stopa" razumijeva kao reakciju na agresiju koju je glavni grad Bosne i Hercegovine trpio podsjećajući na tu "zlokobnu" Karadžićevu zamisao o kojoj je pisala i svjetska štampa.

"Prvo, treba podsjetiti na to da je postojao i jedan drugi spomenik, i to onaj žrtvama atenata koji je podignut 1917. godine i uklonjen odmah nakon Prvog svjetskog rata. Ne znam konkretno zašto su uklonjene 'Principove stope'. Vjerovatno je to rezultiralo iz konteksta opsade grada, u kojem su barbarske vojne snage koje su opsjedale i ubijale ovaj grad same istaknule Gavrila Principa kao svoju identifikacijsku figuru. Prema jednom izvještaju njemačkog magazina Der Spiegel iz 1993, Karadžić je očito izrazio zamisao da Sarajevo nakon zauzimanja preimenuje u Principovo. Ne znam koliko je to bila ozbiljna ideja, ali rječito govori o jednom signifikantnom pomjeranju i prekodiranju ovog historijskog lika, odnosno njegovoj redukciji sa općejugoslavenskog na simbol srpskog nacionalizma".

Na Principov čin u različitim fazama historije gledalo se na različite načine i percepcija njegovog lika se mijenjala i modificirala, kaže historičar iz Sarajeva Edin Omerčić.

"Profesor Robert J. Donia je odlično 'poredao' faze u metamorfozi javne percepcije Principa i njegovog atentata na nadvojvodu Ferdinanda. Tako je od 1914-1918 Princip bio terorista, potom je bio jugoslavenski nacionalni heroj-junak do 1941, potom je tokom Drugog svjetskog rata, odnosno za vrijeme NDH Princip smatran izrodom i degenerikom, kriminalcem, nakon toga do 1970-ih je bio heroj revolucionarne omladine, a od 70-ih postaje zvijezda, celebrity“.

Slično razmišlja i historičar Husnija Kamberović koji smatra da je ličnost Gavrila Principa bila predmet grube „političke instrumentalizacije“.

"Čini mi se da nijedna ličnost nije bila toliko snažno predmet manipulacije i političke instrumentalizacije kao Gavrilo Princip, i to kako početkom 20. stoljeća tako i sada: Princip je 1914. bio predmet manipulacije određenih srpskih krugova vezanih za Crnu ruku, a i danas Principovi 'interpretatori' ga više koriste samo kao platformu na kojoj projiciraju vlastitu viziju Principove uloge u historiji, pri čemu su upravo ti narativi o njemu kao heroju ili teroristi zgodan način da se Principom manipulra. A današnja podijeljenost bosanskohercegovačkog društva je dobar okvir da se takvi narativi dalje održavaju“.

Zloupotreba Principove ličnosti

Ta zloupotreba Principove ličnosti, smatra Kamberović, ključni je razlog zbog kojeg su se Sarajevo i Princip "razdvojili" tokom opsade grada 1990-ih. Mnogo primjerenije bi bilo na sve te događaje gledati sa razumnom stogodišnjom distancom i koristiti Gavrila Principa u "turističke a ne političke svrhe".

"Instrumentalizacija ličnosti Gavrila Principa tokom rata 1990-ih razdvojila je Sarajevo i Principa. Ukoliko se pođe od teze da je Princip bio predmet manipulacija, i ukoliko se to uzme kao osnova na kojoj Sarajevo treba gledati na svoju prošlost, tada je, po mom mišljenju, ostavljeno i dovoljno prostora u kojem možemo promatrati Principa kao dio naše tragične prošlosti.

Cjelokupan tekst možete pročitati na ovom linku.