Suprotstavljeni pogledi: Zašto nema spomenika na mjestu "Sarajevskog atentata"

Jedna od izlagačica na ovoj konferenciji bila je i Dina Memić, profesorica historije i muzejski radnik, koja je svojim izlaganjem "Kultura sjećanja, amnezije ili negiranja" prikazala kako promjena vlasti i političkog režima u BiH utječe na pojavu amnezije u kulturi sjećanja kada su u pitanju spomenici i kulturno - historijsko naslijeđe Prvog svjetskog rata.

"Kolektivna sjećanja su instrument izgradnje kolektivnih identiteta, zajednice i nacije, koji se u dinamici društvenih odnosa međusobno sukobljavaju, te zbog toga postaju posebno ugroženi revolucijama, ratovima, socijalnim zbivanjima i drugim promjenama društvene moći. Svjedoci smo da se u našoj javnosti gotovo svakodnevno sukobljavaju različiti pa čak i suprotstavljeni narativni i memorijalni modeli, te da su socijalna zbivanja i promjena političkog oblika vlasti početkom 90-tih godina promijenili diskurs i do tada općeprihvaćenu percepciju Sarajevskog atentata. Selekcijom i inauguracijom podobnih spomenika u kulturi sjećanja doveli smo se u stanje da najveći potencijal kulturnog i historijskog turizma BiH i Sarajeva, Sarajevski atentat, ili slobodno možemo kazati i brend 'Sarajevskog atentata' živi samo zahvaljujući doprinosu turističkih radnika koji svojim živopisnim turama na autentičnim lokacijama oživljavaju sjećanje na te događaje", pojasnila je profesorica Memić za Radiosarajevo.ba.

Promjenom režima i idologije mijenja se i percepcija poruka koje spomenici prenose, rekla je, navodeći kako identitet spomenika koji ideologija koristi kao režimski instrument u propagandi i kreiranju kolektivnog sjećanja, je njegova najveća opasnost nakon što isti režim izgubi poziciju moći jer postaje predmetom uklanjanja. 

"Upravo takvu sudbinu doživjeli su 'Spomenik umorstvu' podignut u znak sjećanja na nevino stradale Franca Ferdinanda i Sofiju, i spomen - obilježje podignuto u znak sjećanja na Gavrila Principa i njegov čin. Ni jedan od njih više ne živi u javnom prostoru Sarajeva a inicijative za njihovo vraćanje na prvobitne lokacije napravile su još oštrije rezove unutar ionako podijeljenog bh. društva. Zbog suprotstavljenih pogleda na ovaj historijski događaj i nepostojanja konsenzusa, pozicija političke moći po pitanju ovih spomenika opredijelila se za model kolektivne tišine te ih prepustila 'papirnatom sjećanju' i institucijama njegovog zbrinjavanja", rekla je Memić.

Na primjeru Sarajeva, pojasnila je Memić, paralelno sa spomenicima možemo pratiti i promjenu naziva ulica i objekata u blizini same lokacije Sarajevskog atentata, koji se javljaju kao posljedica promjene društvenog poretka.

"I oni su također kao i spomenici, savršen medij formiranja, konstrukcije i promocije identiteta i kulture sjećanja.  Tendencioznom marginalizacijom Sarajevskog atentata u kulturi sjećanja, dospjeli smo u stanje kolektivne amnezije", rekla je.

Prilog kulturi sjećanja po pitanju Sarajevskog atentata dala je i popularna kultura.

"Muziku kao vid komunikacije iskoristili su alternativni bendovi Zoster i Onaj dječak, koji su ovaj događaj opjevali te čak i vrhunski isparodirali. Da li je ulazak Sarajevskog atentata u popularnu kulturu vid pomirenja s prošlošću, koje podrazumijeva mirnu sadašnjost neopterećenu pravom istinom koja je ionako uvijek višedimenzionalna?", pita se Memić.

Danas nemamo ni Spomenik umorstvu ni Principovih stopa, a ploče koje nas informiraju o događajima lišene su ideoloških poruka, te gotovo distancirano obavještavaju o događaju.

"Može li ono što je u kulturi sjećanja sjeme razdora kao predstava drugog i drugačijeg, ispravno shvaćeno poslužiti razumijevanju i pomirenju te promoviranju multikulturalnih vrijednosti? Nije li došlo vrijeme da prepoznamo potencijale kulturnog turizma Sarajevskog atentata na turističkoj mapi svijeta, te barem u tu svrhu vratimo ove spomenike u javni prostor Sarajeva  kako bi sa autentičnih lokacija prenosili poruku o tom nemilom događaju koji je svijet poveo u Veliki rat", rekla je Memić.

Budući da se historija ponavlja te da su Principove stope već doživjele sudbinu Spomenika umorstvu, ostaje nam da vidimo da li će oba doživjeti sudbinu spomenika Josipu banu Jelačiću, koji je nakon 43 godine tamnovanja u podrumu zagrebačke gliptoteke 90-te godine vraćen na Trg Republike, tj. svoj trg, zapitala se ova historičarka.