Prof. dr. Haris Gekić: Kriza nataliteta - BiH prošle godine imala najmanji broj rođenih u historiji

Tokom prošlomjesečnog boravka u portugalskom gradu Guimaraesu, gdje sam održao predavanja studentima prvog i drugog ciklusa studija na Odsjeku za geografiju Univerziteta Minho, rodila se ideja koja je ubrzo prerasla u odluku o pisanju ovog teksta, zasnovanog na naučnom istraživanju koje sam proveo u prvoj polovini 2025. godine.

Piše: Prof. dr. Haris Gekić za portal Radiosarajevo.ba

Već na samom početku želim istaknuti da je demografska problematika sasvim sigurno jedna od najznačajnijih za sam opstanak i sveukupni razvoj države Bosne i Hercegovine. Ona zaslužuje neuporedivo veću pažnju u društvu nego što je trenutno ima. Također, jasno je da u narednom periodu mora zauzeti jedno od glavnih prioritetnih mjesta u politikama i programima političkih stranaka koje žele rukovoditi državom i graditi prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu.

Trending

Sindikat UNSA podržao studentske proteste: "Ovo nije pitanje komfora, nego elementarne sigurnosti"

Naučni rad "Kriza nataliteta u Bosni i Hercegovini" predstavio sam u svojstvu pozvanog predavača na konferenciji u Ljubljani, koju je početkom oktobra ove godine organizovao "Jozef Štefan" institut – institucija sa više od 1.100 zaposlenih, od kojih više od polovine čine doktori nauka. Upravo sadržaj tog rada predstavlja osnovu sljedećeg teksta.

Bosna i Hercegovina suočava se sa najvećom krizom nataliteta otkako je u zemlji počelo statističko praćenje broja rođenih. Najniži broj živorođenih bio je 2024. godine i iznosio je 24.598 (podatak iz saopćenja Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, prirodno kretanje stanovništva i brakovi u 2024. godini). To predstavlja vrlo kritičnu prekretnicu i zabrinjavajuću pojavu za državu Bosnu i Hercegovinu i njeno stanovništvo. Totalna stopa fertiliteta 2024. godine iznosila je 1,23 djeteta po ženi. To je jedna od najnižih vrijednosti u svijetu; niže vrijednosti imale su samo Ukrajina, Singapur i Južna Koreja. Opća stopa nataliteta se također smanjila i to sa 12,8‰ u 1996. na 7,2‰ u 2024. godini. Pad broja živorođenih u Bosni i Hercegovini od 1996. do 2024. iznosi čak 47,2%.

27.10.25. 11:58

Alarmantni podaci: Svake godine BiH gubi 25.000 stanovnika

U 1991. godini broj živorođenih dosegao je 65.430 i od tada je u padu. Broj živorođenih 1996. godini bio je za 28,8% manji nego u 1991. godini. Krajem 2000-ih Bosna i Hercegovina je, s obzirom na biološku dinamiku stanovništva, ušla u period izražene prirodne depopulacije koji se stalno produbljuje i traje kontinuirano gotovo dvije pune decenije, bez značajnijih naznaka da bi se mogao zaustaviti ili barem usporiti. Prema zvaničnim podacima vitalne statistike, samo između 1991. i 2024. godine broj živorođenih u Bosni i Hercegovini se smanjio sa 65.430 na 24.598, odnosno za čak 62,4%.

Istovremeno, broj umrlih se povećao sa 31.411 na 35.595 (podatak iz saopćenja Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, prirodno kretanje stanovništva i brakovi u 2024. godini), ili za 13,3%. "Višak" umrlih nad živorođenima iznosio je 10.997 u 2024. godini, dok je 1991. odnos bio obrnut i iznosio je 34.019 u korist živorođenih (što je negativan preokret od 132%), uz potencijalnu daljnju tendenciju rasta "viška" umrlih.

U cjelini gledano, opadajući nivo reprodukcije stanovništva Bosne i Hercegovine neposredna je posljedica brojnih destabilizujućih determinanti demografskog razvoja, sa posebnim naglaskom na problem političke nestabilnosti, emigracije te stradanja stanovništva tokom agresije 1992–1995. godine, te s tim povezane poremećene starosne strukture stanovništva i polarizovanog demografskog razvoja urbanih i ruralnih naselja. Prirodni pad broja stanovnika zahvatio je gotovo sve dijelove Bosne i Hercegovine.

Na gotovo čitavom geoprostoru Bosne i Hercegovine danas postoji problem proste reprodukcije stanovništva (da svaka porodica ima najmanje dvoje djece). Slaba prirodna dinamika izrazito negativno se odražava ne samo na sadašnja ukupna kretanja stanovništva, već i kroz ekstremno nepovoljne strukturno-dinamičke posljedice za 20–25 godina, kada sada rođene generacije uđu u fertilni (reproduktivno najintenzivniji) period života.

29.07.25. 14:15

Demografski kolaps: Između 2010. i 2019. godine BiH je napustilo 400.000 građana

U periodu mart-juli 2025. godine za potrebe izrade prethodno pomenutog naučnog rada provedeno je anketno istraživanje u kojem su se posebno razmatrali percepcija i sistem vrijednosti građana Bosne i Hercegovine spram faktora koji utiču na natalitet.

Kroz anketu sam nastojao identifikovati najvažnije razloge nižih općih stopa nataliteta i nataliteta uopće, koji nisu jasno vidljivi iz raspoloživih podataka niti iz medija i medijskog izvještavanja pojedinih organizacija i agencija. Svrha istraživanja bila je da doprinese razumijevanju karakteristika nataliteta u Bosni i Hercegovini analizom percepcije i sistema vrijednosti građana. Uzorak se sastojao od 482 ispitanika. Od ukupnog broja ispitanika, većina (271 ili 56,2%) pripadala je starosnoj grupi 15–34 godine, što je odgovaralo cilju da saznam percepcije najpotentnijeg dijela stanovništva o ovim pitanjima.

U uzorak su bili uključeni sljedeći službeni gradovi sa više od 40.000 stanovnika: Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Brčko, Cazin, Doboj, Gračanica, Gradiška, Istočno Sarajevo, Lukavac, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Tuzla, Zenica, Zvornik i Živinice. Od ukupno 482 ispitanika, 53% je živjelo u ruralnim, a 47% u urbanim naseljima. Prema spolu, 54% su bile žene, a 46% muškarci.

Na osnovu empirijskih pokazatelja dobijenih anketom, koji se odnose na porodicu u bosansko-hercegovačkom društvu, može se zaključiti sljedeće: većina mladih u domaćinstvu živi s roditeljima (71%) i braćom/sestrama (22%); mladi koji još pohađaju školu ili su nezaposleni značajno češće žive s roditeljima u dobi 15–24 godine; opredijeljenost mladih u Bosni i Hercegovini na planiranje porodičnog života vrlo je izražena; 84% mladih planira svoju budućnost u okviru institucije braka, a samo mali procenat (4%) planira živjeti u vanbračnoj zajednici; nadalje, značajan broj mladih planira brak bez djece (9%) ili sebe u budućnosti vidi kao neudate/neoženjene i bez djece, a manje od 1% očekuje da će biti samohrani roditelji; mladi stariji od 25 godina češće sebe vide u bračnoj zajednici u budućnosti, za razliku od mladih uzrasta 15–24 godine.

Rezultati ovog istraživanja detaljnije opisuju glavne razloge zbog kojih porodice nemaju djecu ili nemaju više djece. Prema istraživanju, stanovnici Bosne i Hercegovine imaju značajno manji broj djece nego što bi željeli. Postoji izražen značajan nesrazmjer između željenog i stvarnog broja djece. Željeni broj djece kreće se od 2,3 kod srednjoškolaca (15–19) do prosječno 2,6 u ukupnoj populaciji, dok prosječan ostvareni broj djece iznosi 1,4. Prosječan broj djece zavisi od starosne grupe, pri čemu je u dobi 15–29 godina posebno nizak. Porodica je visoko rangirana na skali društvenih vrijednosti. 74% stanovnika Bosne i Hercegovine smatra da je partner potreban za uspješan i sretan život, dok je udio mladih stanovnika istog mišljenja 61%. 68% mladih smatra da je važno imati djecu.

Mladi drže da je najbolja dob za sklapanje braka između 28 i 29 godina; uzrok odgađanja braka do kasnih dvadesetih treba tražiti u poteškoćama postizanja ekonomske samostalnosti. Mladi pridaju znatnu važnost završenom procesu obrazovanja koji je jedan od veoma bitnih faktora za osiguranje finansijske sigurnosti i materijalnih uslova kao ključnih preduslova za brak.

Odgovori ispitanika su pokazali da su posebni problemi koje stanovnici Bosne i Hercegovine uočavaju nestabilnost i nesigurnost, a koje prema njima uzrokuju političke elite i njihovi predstavnici u vlasti. To stvara značajan strah među stanovništvom što direktno utiče na smanjenje želje za rađanjem djece. Ukupno 74% stanovnika Bosne i Hercegovine u ovom istraživanju istaklo je nestabilnost i nesigurnost u zemlji kao jedan od vodećih faktora smanjenog nataliteta.

Stanovnici Bosne i Hercegovine su takođe naveli sljedeće probleme koje vide kao prepreku za rađanje djece: nezaposlenost (24,7%), niske plate (21,7%), politiku (17%), korupciju i nepotizam (16,9%), nedostatak kulturnih i zabavnih sadržaja (9,6%), nacionalnu netrpeljivost (8,3%), lošu zdravstvenu zaštitu (7,5%) i loš kvalitet života (7,1%). Ispitanici su mogli navesti više problema.

Glavne preporuke ispitanika upućene vlastima u zemlji odnose se na: nova radna mjesta i bolje uslove rada (28,4%); povećanje plata (18%); iskorjenjivanje korupcije i nepotizma (16,8%); veće naknade za djecu i poticaje za mlade roditelje (11,5%); više kulturnih i zabavnih sadržaja (7,6%); te više prilika za mlade (7,3%). Ispitanici su mogli dati više preporuka.

Analizirani rezultati ankete ukazali su i na ozbiljne razmjere stambene krize, što se može sažeti u činjenici da pristojno stanovanje nije priuštivo za mlađe dobne grupe. Te grupe obično nisu dovoljno kreditno sposobne da bi se zadužile za kupovinu sve skupljih stanova. Malo ko može računati na pomoć porodice u tom smislu, pa su zato upućeni na slabo regulisano tržište stanova za iznajmljivanje. Tako ispitanici u dobi 25–39 godina, u poređenju sa mlađom grupom, neodgovarajući stan/stambeni prostor vide kao ograničavajući faktor nataliteta.

Ispitanici koji nisu u braku vide stambeno pitanje kao prijetnju planiranju biološke reprodukcije. Isto važi i za ispitanike u statusu podstanara. Gotovo svi ispitanici koji žive u stanovima manje površine, kao i podstanari te vlasnici stanova opterećenih hipotekarnim kreditom, navode da je to razlog zbog kojeg nemaju djecu, odnosno ne žele imati više djece. U gradovima odabranim za ovo istraživanje dokazano je da nepriuštivost pristojnog stana negativno utiče na biološku reprodukciju; ta je činjenica povezana sa materijalnom deprivacijom i predstavlja jedan od okidača za planirano iseljavanje iz zemlje.

Oko 51% mladih ne pridaje važnost religiji pri izboru bračnog partnera, a oko 49% ne smatra da je nacionalnost u tom kontekstu relevantna. Najvažniji faktori pri izboru supružnika za mlade u Bosni i Hercegovini jesu ličnost (82%), zajednička interesovanja (80%), a zatim etnička i vjerska pripadnost. Od ukupno 250 ispitanika u istraživanju koji imaju djecu, 64% njih ide na molitvu u vjerske objekte najmanje jednom sedmično, dok je za 67% religija vrlo važna u životu. Posebno je važno istaknuti da ispitanici koji odlaze na molitvu u vjerske objekte više od jednom sedmično u prosjeku imaju značajno veći broj djece od ostalih (za 1,7).

Također, ispitanici koji imaju više od troje djece uglavnom imaju tradicionalne religijske vrijednosti (posebno islamske) karakteristične za stanovništvo Bosne i Hercegovine. Pored toga, veoma važan faktor nataliteta jeste i neusklađenost između poslovnog i porodičnog života, kao i neravnomjerna raspodjela kućnih poslova među supružnicima čemu treba posvetiti značajnu pažnju u budućim demografskim mjerama.

Istraživanje pokazuje da udio mladih uzrasta 15–29 godina koji žele trajno napustiti zemlju iznosi 41%. Glavni razlozi koje mladi navode za želju da odu iz zemlje jesu kvalitet života (41%), korupcija (37%) i nedostatak perspektive (27%). Zabrinjavajuće je da 32% mladih želi zauvijek napustiti zemlju, dok 25% planira ostati u inostranstvu više od 20 godina. Iseljavanje mladih ima ogroman negativan uticaj na natalitet u Bosni i Hercegovini.

Na kraju važno je istaći da je kriza nataliteta u Bosni i Hercegovini izrazito negativna. Pad broja živorođenih vrlo negativno utiče na smanjenje ukupnog stanovništva. Uz prisutnu značajnu emigraciju stanovnika u dobi od 20 do 39 godina, demografski potencijal se ubrzano smanjuje.

Izostanak institucionalne populacione politike, posebno pronatalitetne, na državnom nivou prepušta Bosnu i Hercegovinu daljnjoj demografskoj imploziji. Ako bi se politike onih koji donose odluke u Bosni i Hercegovini, a koje su ključne za demografski razvoj, promijenile u smislu provođenja naučno potvrđenih mjera i aktivnosti, u budućnosti bi bilo moguće aktivirati i iskoristiti skriveni demografski potencijal koji posjeduju stanovnici Bosne i Hercegovine, a u svrhu povećanja nataliteta.

*tekst je dio naučnog rada "Crisis of Natality in Bosnia and Herzegovina" predstavljenog na konferenciji "Demografske i porodične analize" (Ljubljana, 06.10.2025. godine)

Prof. dr. Haris Gekić, vanredni profesor na Univerzitetu u Sarajevu – Prirodno-matematičkom fakultetu, priznati je internacionalni ekspert iz oblasti društvene geografije sa fokusom na istraživanja iz demografije, političke geografije i prostornog planiranja. Koautor je prve kompletne naučne monografije o geografiji Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku u izdanju prestižne izdavačke kuće Springer Nature iz Švicarske, a pod pokroviteljstvom Međunarodne geografske unije. Član je Internacionalne unije za naučno proučavanje stanovništva (IUSSP) i Evropske asocijacije za proučavanje stanovništva (EAPS).

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.