Pozadina akcije Brisela: Podjela daleko od očiju Bosne?!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Iako su pregovori o izmjenama Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini proglašeni propalim još 20. marta, a ekipe Evropske unije pod vođstvom Angeline Eichhorst i Briselu podobnih bh. pregovarača (Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Elmedin Konaković i dr.) se na sreću razišle bez epiloga štetnog po državu, briselska administracija i dalje ne odustaje od projekta koji u suštini potkopava Ustav BiH i stvara prostor za dalju destrukciju.

Zato najava nove runde pregovora može značiti samo novu opasnost za državu i zahtjeva efikasnu reakciju stvarnih probosanskih snaga prije nego u Briselu nastane neka šteta!

Trending

Uživo iz Skenderije s utakmice godine | Bosna i Hercegovina - Hrvatska: Imamo plus sedam u nastavku

Piše: Edin Subašić za portal Radiosarajevo.ba 

Šta se u međuvremenu dogodilo da iz EU sada nastoje hitno organizirati novu rundu pregovora sa istim neuspješnim učesnicima, ali sada u Briselu?

„Preduhitriti Amerikance!“

Da posjetimo, kad su propali pregovori prije 15-tak dana, američki ambasador Michael Murphy bio je najmanje razočaran izjavivši da je „...bolje da nismo postigli nikakav sporazum, nego da smo napravili loš.“

U sarajevskim političkim krugovima to je protumačeno kao Murphyjeva „figa u džepu“, tj. rado prihvatanje evropskog neuspjeha, jer SAD u svom još nejasnom, i ukrajinskom krizom podstaknut om, naglom povratku na Balkan imaju neke druge planove za Bosnu, gdje će State Department igrati glavnu ulogu, a ne Brisel.

Posljednjeg dana marta ambasador Murphy je na izuzetno medijski popraćenoj pressici iznio američke prioritete u BiH: promocija pomirenja među konstitutivnim narodima i građanima, zatim reforme u oblasti vladavine zakona, a posebno u oblasti borbe protiv korupcije, reforme ekonomije, jačanje američkih investicija i trgovine BiH sa SAD, a zatim vrlo važan cilj od kojeg je Milorad Dodik pobjesnio, a Dragan Čović požurio na konsultacije u Zagreb.

"Borit ću se protiv utjecaja lokalnih i vanjskih aktera, posebno Rusije i Kine, koji predstavljaju prijetnju našim zajedničkim interesima i podrivaju budućnost BiH. Bosni i Hercegovini je mjesto u euroatlantskoj zajednici, a ne uz autoritativnu Rusiju koja je okrenuta prošlosti,“ rekao je Murphy.
Očigledno je da uz američki konkretan angažman sa ovakvom agendom EU odlaze u drugi plan, a koncepti i interesi dijela članica EU, Srbije i Hrvatske te Rusije bivaju ozbiljno ometeni. To važi i za domaće operativce velikodržavnih projekata. Shodno tome, u Briselu se pali zvono za uzbunu i pod hitno se nastoji oživjeti koncept EU na koji „pregovarači“ nisu imali petlju staviti potpis u Sarajevu.

Samo 24 sata nakon Murphyjeva nastupa puštena je vijest da EU namjeravaju nastaviti pregovore o Izbornom zakonu i to u Briselu tj. u okolnostima gdje će pritisak EU predstavnika na iste aktere biti mnogo jači, a pri tome će svi izbjeći već stvoreni negativni naboj u bh. javnosti prema ovom procesu. U Briselu inače ne mare za moralne aspekte svog odnosa prema BiH, a posebno sad kada je imperativ – preduhitriti Amerikance u konačnom ovladavanju Bosnom!

U suglasju s HDZ-om

Kad je riječ o domaćim „pregovaračima“, znakovito je da su se u posljednje vrijeme Izetbegović, Radončić i Konaković vrlo koordinirano složili da „Bošnjaci ne trebaju Hrvatima birati predstavnike!“ U javnosti je spomenuta i ranija izjava reisu-l-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića u ovom kontekstu. Rijaset se u međuvremenu nije dodatno oglašavao.

Time spomenuta trojka nastoji to legitimirati kao zvanični bošnjački politički stav (jer dolazi od lidera vodećih bošnjačkih stranaka) i definirati poziciju s koje će (eventualno!) nastupati u Briselu. Dakle, dobro je da su se time očitovali kao pristalice tretiranja Bosne po etničkom koncepta, a da su građanski koncept sasvim odbacili!

Javnost u Sarajevu ovo je hladno dočekala, jer je vidljivo da se njihov stav sasvim poklapa sa HDZ-ovim iz čega proističe i vjerovatno pristajanje na izmjene Izbornog zakona po željama HDZ-a i konceptima koje su kreirali u EU i forsiraju iz RH. A te varijante sa etnički čistim izbornim jedinicama i elektorskim modelom glasanja (i 10 puta vrjednijim glasom Hrvata iz Hercegovine od drugih) već su razotkrivene kao put u dalju etničku podjelu zemlje i ilegalno mijenjanje suštine ustavnog koncepta BiH donošenjem izmjena jednog ključnog zakona (obzirom da se za takvu izmjenu Ustava ne bi dobila podrška u Parlamentu BiH).

Za Izetbegovića je jasno da nakon oca Alije istrajava na etničkom modeliranju države. Radončić nastoji kroz pregovore vratiti sebi političku važnost, ali bi bili nejasni motivi Konakovića da ode u Brisel, nakon javnih osuda i fijaska u Sarajevu. Izgleda da su se DF i Željko Komšić već distancirali od eventualnog nastavka pregovora. NES se ne oglašava, a iz SDP-a i Naše stranke je, obzirom na poznate stavove, za očekivati odbijanje učešća.

Repriza lisabonske katastrofe ?

Ovdje je bitno napomenuti da za eventualni odlazak u Brisel sa ovakvim namjerama i u pretpostavljenom sastavu uz još neku eventualnu ikebanu – „pregovarači“ nemaju nikakav legitimitet! Pa samim tim je i legalnost eventualnih odluka izvan institucija BiH sasvim sporna. Oni su tek lideri stranaka voljni da iz svojih razloga pregovaraju, a ne predstavnici institucija i organa BiH. Ovdje bi se moglo postaviti pitanje zakonitosti i njihove krivične odgovornosti, ako urade ono što je EU od njih tražila tokom dosadašnjih pregovora.

Također, ni javno mnijenje u prvim reakcijama ne daje podršku nastavku pregovora po istoj matrici. Tako da bi se eventualno učešće u novoj briselskoj rundi vrlo negativno odrazilo i na rejting stranačkih lidera na narednim izborima, ako ih bude. U posljednjim analizama često se navodi da je namjera nacionalnih lidera da spriječe izbore kako bi se zadržali na vlasti te da su upravo zato spremni na radikalne korake i maksimalno zaoštravanje situacije. HDZ BiH radi na tome preko ministra finansija Vjekoslava Bevande, koji opstruira donošenje budžeta, a time i finansiranje izbora, ali raspoloživi podaci govore i o spremnosti stranačkih paravojnih sastava da izazovu incidente! To je jedan od razloga pojačanih aktivnosti EUFOR-a.

Što se tiče EU-taktike – odvođenja bh. lidera izvan Sarajeva – to je scenarij već viđen 1992. godine kada su pregovori o Bosni izmješteni iz Sarajeva na Lisabonsku konferenciju gdje je Alija Izetbegović sa Bobanom i Karadžićem kroz „Carrington-Cutileirov plan“ uvučen (?) u pogubni koncept etničke podjele države.

Isti karakter ima i EU koncept izmjene Izbornog zakona. Zbog toga su sada neophodni oprez i spremnost da se spriječi svaki ishod koji bi vodio u katastrofu kakvu je uzrokovao pomenuti plan iz 1992. godine!

Uticaji susjeda, komšija i ukrajinske krize

Bitno je napomenuti da je Hrvatska, kao vrlo zainteresirana za izmjene Izbornog zakona po mjeri HDZ-a, posljednjih dana snažno lobirala u Briselu za nastavak pregovora. Zagreb vrši stalni pritisak na Brisel tvrdnjama da se „...izbori ne mogu održati dok se ne dogovori izborna reforma...“ kako kaže Andrej Plenković, premijer RH.

Na ovu mogućost reagirao je ambasador Murphy jasnom porukom da „...izbora mora biti, a bojkot izbora bio bi jako loša opcija.“ Formalno i pravno, Izborni zakon BiH je na snazi i postoje svi uvjeti za njihovo održavanje. Sve ostalo su političke manipulacije kojima se prikriva puzajući državni udar te bi konačno morale reagirati institucije za provođenje zakona.

Pobjede Viktora Orbana i Aleksandra Vučića na izborima u Mađarskoj i Srbiji zasigurno su dali dodatno samopouzdanje proruskim nacionalistima Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, bez obzira na ruski vojni podbačaj u Ukrajini i međunarodni pad rejtinga. Iako je Vučić u delikatnoj poziciji i pritisnut konačnim izborom – EU ili Rusija – to ga sada neće spriječiti da i u novom mandatu nastavi sa velikosrpskim projektom za koji osim Rusije ima podršku i među članicama EU.

Dodik već prijeti novim anti-ustavnim potezom, da će RS sama organizirati izbore, iako niko osim Centralne izborne komisije BiH nema ovlasti raspisati parlamentarne izbore na bilo kojem dijelu države. Na to još nema nikakve reakcije, ni u BiH, ni izvana. Štaviše, to se doima kao podrška i pritisak na EU da isforsiraju izmjene Izbornog zakona kako bi se „stekli uvjeti“ za održavanje izbora.

Dakle, aktuelna situacija u Bosni opravdano se ocjenjuje kao „najteža od okončanja rata“. Ukrajinska kriza i ruska prijetnja svakako su ubrzali procese u zemlji i u jednom momentu stvorili naizgled povoljnu situaciju za iskorak države iz višegodišnjeg tavorenja i političkog gušenja. Jer, agresijom Rusije i mobiliziranjem Zapada i NATO-a pred tom prijetnjom opali su ruska podrška i potencijal negatora Bosne. Posebno nakon američkog povratka na Balkan.

Propuštena i sabotirana šansa

Međutim. tzv. probosanske snage iz građansko-lijeve političke opcije uopće nisu iskoristili taj momenat za kvalitetan međunarodni nastup i reafirmaciju bosanske pozicije u svijetu. Nacionalističke snage (SDA, HDZ, SNSD) čak su i opstruirale svaki takav pokušaj i namjerno propuštale priliku da uspostave operativnije i sadržajnije odnose sa SAD.

S druge strane, EU se vrlo brzo vratila svom konceptu za Balkan, čim su procijenili da velike opasnosti od ruske agresije izvan Ukrajine nema pa su čak intenzivirali pritisak na bh. partnere da se nastavi proces etničke separacije kroz ove pregovore.

Ključno će ovdje biti ponašanje SAD od kojih Bosna jedino može očekivati efikasnu podršku. Međutim, i u samoj Američkoj administraciji postoje dvije struje: jedna koju predstavljaju Matthew Palmer i Gabriel Escobar, vrlo bliska evropskoj antibosanskoj politici, ali sa nejasnom podrškom u Washingtonu; i druga, koju kao zvaničnu politiku State Departmenta upravo promovira novi ambasador u BiH Michael Murphy. Vrlo brzo, već kroz razvoj EU inicijative o nastavku pregovora, razjasniće se koja opcija će u budućnosti tangirati ovu zemlju. To će možda biti prilika i da se konačno raskrsti sa davno pročitanim evropskim konceptom za Balkan.

Domaće „pregovarače“ se ne može spriječiti da otputuju u Brisel. Ali, bilo ko od bh. političara da sada otputuje u Brisel preuzeće odgovornost za pogrešne odluke koje mogu imati karakter izdaje državnih interesa, a time snositi i posljedice, kako pravne, tako i moralne prirode.

**Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.