Osvrt na SCMF: Treba li nam festival klasične muzike u najsiromašnijoj zemlji Evrope (FOTO)

Organizirati festival umjetničke muzike u današnjem vremenu i svugdje oko nas predstavlja izazov, a koji se uvijek ostvaruje zahvaljujući viziji i energiji koje taj festival usmjeravaju prema cilju. Učiniti to u glavnom gradu zemlje koja se po raznim rang-listama proglašava najsiromašnijom i najonepismenjenijom zemljom u Evropi podrazumijeva nešto što više ne staje u riječ "izazov". U tom momentu sintagme poput "ljubavi prema umjetnosti", "nepresušnog entuzijazma" koje javnost tako rado rabi opisujući borbu za opstanak kulturnih i umjetničkih radnika na našim prostorima, zvuče banalno i potiču da se zapitamo odakle dolazi pokretačka snaga ljudi koji hrabro preuzimaju brigu o umjetničkim vrijednostima ne čekajući "bolja vremena" niti lamentirajući nad teškim prilikama. 

Piše: Senka Hodžić, Muzička akademija Sarajevo

Historija nas uči da kada tolerancija narodne mase prema sve lošijoj socijalnoj i ekonomskoj slici određene zemlje dostigne krajnju tačku, vrijeme je za revoluciju. Na revoluciju, ali onu kulturnu odlučila se i direkcija Sarajevo Chamber Music Festivala povodom četvrtog izdanja plasirajući poruku da je pravo pojedinca na pristup umjetnosti jednako pravu na život. Vizuelni identitet, koji je definirao kreativni tim Ideologija, u saglasju s recentnim društvenim kretanjima poručio je da je individualna revolucija "u našim glavama" ishodište neophodno za širu društvenu, a samim time i kulturno-umjetničku promjenu teške situacije, uz odlučan stav da vrhunsko umjetničko iskustvo treba biti dostupno svima, a ne tek malobrojnima koji to sebi finansijski mogu priuštiti. Stoga je logičan korak bio staviti u fokus Festivala Ludwiga van Beethovena, kompozitora koji se vrlo često označava kao simbol pravog značenja revolucionara u muzičkoj umjetnosti. 

Zahvaljujući izdašnoj pomoći Norveške ambasade, te sredstvima Ministarstva za sport i kulturu Kantona Sarajevo, Federalnog ministarstva za kulturu i sport, te Ministarstva za civilne poslove Bosne i Hercegovine i nekoliko sponzora, ovogodišnje izdanje je ugledalo svjetlo dana te još jednom uspjelo publici priuštiti slušalačko iskustvo na najvišem umjetničkom nivou. Novinu u okviru festivalskih dešavanja činila je serija dvadesetominutnih predavanja ''uvod u program'' svake koncertne večeri s početkom u 19 sati. Ova neočekivano dobro posjećena predavanja publika je ocijenila kao veoma koristan način za pripremu za slušanje koncertnog programa koji "mijenja iskustvo slušanja", a na taj način festival  je svoje djelovanje uspješno proširio i na segment edukacije publike. Predavanja su vodili profesori s Muzičke akademije Sarajevo dr. Ivan Čavlović, mr. sc. Amila Ramović i mr. art. Dragan Opančić. 

Festival je otvoren 29. augusta nastupom Manhattan String Quarteta na kojem je rezidentni kvartet Festivala izveo Beethovenove Gudačke kvartete br. 1 op. 18, br. 16 op. 135, te br. 9 op. 59, br. 3 iz skupine Razumovski kvarteta. Odlična izvedba uz izvrstan prijem publike na najbolji je mogući način otvorila četvrto festivalsko izdanje. 

Druga festivalska noć 30. augusta bila je rezervirana za nastup pijaniste Christophera Taylora koji je ovogodišnjim angažmanom završio trogodišnji ciklus kao rezidentni pijanista SCMF-a. Navikavši publiku na činjenicu da svaka njegova izvedba predstavlja novi pijanistički i umjetnički izazov kako za izvođača, tako i za slušaoce, jedan od najboljih američkih pijanista ove godine je hrabro zakoračio u umjetničko istraživanje tri posljednje sonate op. 109, op. 110 i op. 111 bečkog genija inkorporiravši ih u integralnu izvedbu, što je i sam ocijenio posebnim ličnim izazovom. Taylorova izvedba bila je na visini postavljenog zadatka, što je publika prepoznala i nagradila velikim aplauzom, a Taylor je ovim nastupom ubilježio još jedan značajan datum u kalendaru muzičkog života naše kulturne sredine. 

Da SCMF brine o razvoju bosanskohercegovačkog kompozitorstva i na taj način poručuje kompozitorima da nisu prepušteni sami sebi u teškim vremenima, pokazala je treća festivalska večer (31. augusta) na kojoj je premijerno izvedeno djelo Cross Bowing savremenog bosanskohercegovačkog kompozitora Ališera Sijarića. Djelo je komponirano kao narudžba za Festival, čime je SCMF postao prva institucija u BiH koja se odlučila na ovakav korak i time pokazao da kompozicija u BiH može ostvarivati kontinuitet, uz neophodnu podršku. Djelo pri čijoj se izvedbi podrazumijevao specifičan raspored izvođača na četiri strane dvorane sa zasebnim osvjetljenjem, te s publikom u centru kao ravnopravnim učesnikom djela, izveo je formu gudačkog kvarteta iz očekivanih okvira prebacivši naglasak na mikrotonalno nijansiranje i prostorno pokretni zvuk kao osnovnu komponentu djela. Za izvedbu ovog djela, ali i Gudačkog kvarteta br. 8 op. 59, br. 2 Ludwiga van Beethovena, te Kvarteta br. 2, op. 36 Benjamina Brittena pobrinuli su se članovi Manhattan String Quarteta omogućivši sarajevskoj publici da ukratko spozna razvojni put jedne od najdelikatnijih muzičkih formi. 

Jednu od osnovnih karakteristika SCMF-a čini njegova pedagoška dimenzija utemeljena u Sarajevo Chamber Music Instituteu. Osnovnu ideju programa sačinjavaju majstorske radionice i predavanja za mlade muzičare koji na ovakav način uče o tajnama izvođenja kamerne muzike od vrhunskih predavača. Ove godine, sa nekoliko desetina mladih muzičara iz BiH i regiona, pored Manhattan String Quarteta radili su američka violinistica Deborah Wong, pijanista Christopher Taylor i violinistica Violeta Smailović-Huart. Njihova osmodnevna intenzivna edukacija krunisana je izuzetno uspješnim koncertom 1. septembra na kojem su izveli neka od najpoznatijih kamernih djela Beethovena, Brahmsa, Kodalya, Prokofieva i Rahmanjinova, a posebnu poslasticu večeri činila je simpatična zajednička izvedba polaznika i nekoliko predavača instituta Clapping Music jednog od najznačajnijih američkih savremenih kompozitora Stevea Reicha. 

Ovogodišnja festivalska dešavanja zaključena su svečanim koncertom 2. septembra na kojem su nastupili članovi Manhattan String Quarteta, violinistica Violeta Smailović-Huart, violončelistica Belma Alić i pijanista Christopher Taylor. Violeta Smailović-Huart i Christopher Taylor publici su omogućili uživanje u izvanrednoj izvedbi Beethovenove Sonate br. 8, op. 30, br. 3, dok su Deborah Wong, violist Manhattan String Quarteta John Dexter i violončelistica Belma Alić izveli Trio za violinu, violu i violončelo op. 9, br. 1. Posljednje taktove festivalskog koncertnog programa publici su priuštili Christopher Taylor, Curtis Macomber violina i Chris Finckel violončelo maestralnom izvedbom Tria Nadvojvoda op. 97. 

Služeći se motom iz finala Beethovenovog posljednjeg kvarteta u kojem genije iz Beča u svom vječitom propitivanju da li neizbježno baš mora biti, na pitanje odgovara potvrdno,  reći ćemo da je kulturna revolucija koju je pokrenuo SCMF, naprosto morala da se desi. Baš kao što sa neizbježnim protokom vremena uviđamo da su sve velike promjene bile nužne kako bi „bolja vremena“ imala način i prostor da se pojave, tako je i SCMF svima koji žele doprijeti do vrhunske i najčistije umjetnosti, pokazao da je pojam kulturnog ekskluziviteta relativan, te da muzika velikih majstora uvijek nađe svoj put do onih koji je zaista žele čuti.