! / Oštro pismo unuke žrtava ustaškog terora u Sarajevu: Par pitanja za gradonačelnika

08. 05. 2020. u 16:38:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 4539

Kao direktni potomak PET žrtava Luburića, koje se vjerovatno rotiraju kao turbine u zemlji želim i moram radi svoje savjesti, da postavim pitanje gradonačelniku Skaki.

Piše: Koštana Džinić Mulović (tekst objavljujemo uz dozvolu autorice)

1. „Kada će žrtve vašeg režima imati pravo da na dostojanstven način obilježe svoje stratište u koje se pretvorilo cijelo Sarajevo i pravo na sjećanje?“

2. „Da li vas je imalo sramota da dozvolite flertovanje sa ustaštvom zapakovano u molitve za egzekutore?“

3. „Možete li mi dati uputstvo kako da se ponašam kada odem na grob jednoj baki na kojem stoji pored njenog imena i imena njene dvojice braće koji su pogubljeni u noći sa 4. na 5. april te 1945.?“

4. „ Kako i šta da uradim kada odem na grob njene sestre kojoj su Luburićeve sluge kao trudnici par dana pred porod proboli bajonetima utrobu - da, dobro ste pročitali, izražavam se u množini, bajonetima - dok su njih dvije prevrtale leševe na Marijin-Dvoru. Tražile su svoju dvojicu braće koji su odvedeni na pogubljenje. Nisu ni slutile da su prošle pored njihovog stratišta na Skenderiji. Jedan je živ ispeglan, drugi raskomadan i nikada pronađen u masovnoj grobnici negdje oko Darive. Tražila je košulju na tanke svijetlo plave prugice koju mu je opeglala i u kojoj je odveden.. Nikada ni dugme od njega nije našla...“

5. „Kako da odem na grob dedi koji je odveden tih dana put Jasenovca tačnije na strijeljanje, na Gradinu nakon što je imao „turneju“ po svim „eminentnim“ ustaškim logorima kao primjer ostalim članovima sarajevske ilegale?“

6. „Šta da radim kada stignem i do mezara drugog dede na Barama koji je oprobao torturu sličnih Luburuću do konačnog Aušvica kao neosporne činjenice u svim vremenima?“

7. „Da li da i dalje ponosno čuvam uspomene i brišem prašinu sa šestoaprilske nagrade uručene jednom od njih ili treba da i ja prisustvujem molitvi?“

Unuka: Dušana Kukića, Ljubice Terzić, Darinke Terzić, Konstantina Mijatovića, Muje Džinića, jedne nerođene Sarajke i dva Terzića jednog živog ispeglanog, drugog živog raskomadanog, kći Hasana Džinića i Branke (Kukić) Džinić, tu sa Skenderije iz Sarajeva Koštana Džinić Mulović.

KOMENTARI (18)