Savez kolumnista | Prof. dr. Armin Kržalić: Od Dejtona do institucionalne stagnacije

Autorski tekst bivših visokih predstavnika Carla Bildta i Wolfganga Petritscha predstavlja pokušaj redefinisanja međunarodnog pristupa prema Bosni i Hercegovini, ali istovremeno otvara ozbiljno pitanje političke i institucionalne odgovornosti upravo onih međunarodnih aktera koji danas zagovaraju zatvaranje OHR-a. Akademski posmatrano, njihov tekst pati od određene doze historijske selektivnosti, egoističnosti i političke kontradikcije. 

Piše: Prof. dr. Armin Kržalić, za portal Radiosarajevo.ba* 

Naime, bivši visoki predstavnici danas problematiziraju produženi međunarodni nadzor nad Bosnom i Hercegovinom, iako su upravo međunarodne strukture kojima su pripadali godinama reproducirale model "upravljane stabilnosti" bez stvarnog institucionalnog osnaživanja domaćih kapaciteta. 

Trending

Savez kolumnista | Prof. dr. Armin Kržalić: Od Dejtona do institucionalne stagnacije

Prebacivanje odgovornosti 

Posebno je indikativno da autori govore o gubitku legitimiteta OHR-a, ali izostavljaju činjenicu da međunarodna zajednica nikada nije dosljedno realizovala vlastite kriterije za zatvaranje OHR-a, poznate kao program "5+2". Time se odgovornost za institucionalni zastoj implicitno prebacuje na domaće političke aktere, dok se zanemaruje činjenica da je međunarodna zajednica često djelovala neujednačeno, selektivno i geopolitički oportunistički. 

Njihova argumentacija također sadrži paradoks: s jedne strane insistiraju na punom suverenitetu Bosne i Hercegovine, dok s druge predlažu nastavak snažnog vanjskog usmjeravanja kroz proces europskih integracija.

Prije 1 dan

Bivši visoki predstavnici u BiH pozvali na okončanje mandata OHR-a

Drugim riječima, međunarodni nadzor se ne ukida suštinski, nego se transformiše iz dejtonskog protektorata u europski integracijski paternalizam. To pokazuje da problem nije samo postojanje OHR-a, već odsustvo dugoročne i konzistentne strategije međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini. Nešto slično 90-im, kada je tadašnja Europska zajednica, činila sve da prekine sukob, a operativno čekala i nadala se da to neko drugi završi.  

Dodatno, problematično je što autori pitanje funkcionalnosti države svode dominantno na tehničko-institucionalni nivo, tj. na efikasnije odlučivanje, manje blokada i jasnije nadležnosti zanemarivajući dublje političke i sigurnosne dimenzije krize. Bosna i Hercegovina nije suočena samo s administrativnom neefikasnošću, već i sa kontinuiranim izazovima teritorijalnog integriteta, etnonacionalnim antagonizmima i vanjskim geopolitičkim uticajima. 

U takvom kontekstu, zahtjev za ukidanjem OHR-a bez prethodno izgrađenih snažnih mehanizama institucionalne zaštite može djelovati više kao politički eksperiment nego kao održiva strategija stabilizacije. Mislim da ste dosta sa nama eksperimentisali. Gospodo, kada ste tako pronicljivi, ponudite svoje države za eksperiment, manite se naše države. 

Zamor međunarodne zajednice 

Posebno je važno naglasiti da koncept "lokalnog vlasništva nad procesima" ne može biti kredibilan ukoliko međunarodni akteri prethodno nisu ispunili vlastite obaveze i osigurali dosljednu implementaciju dejtonske arhitekture. Neuspjeh realizacije uslova 5+2 nije isključivo rezultat unutrašnjih blokada, već i nedostatka jedinstvene političke volje ključnih međunarodnih centara moći. Zbog toga današnji pozivi na zatvaranje OHR-a mogu ostaviti utisak pokušaja političkog distanciranja od vlastitih dugogodišnjih promašaja u upravljanju postkonfliktnom tranzicijom Bosne i Hercegovine. 

Prije oko 1h

Mujanović o novim Dodikovim prijetnjama: Šta god je 'velika' ideja o BiH u Washingtonu - ne uspijeva

Akademski posmatrano, tekst Bildta i Petritscha više reflektuje zamor međunarodne zajednice od "bosanskog pitanja" nego što nudi stvarno novu viziju političke stabilizacije države. 

Europska perspektiva Bosne i Hercegovine jeste strateški važna, ali ona ne može biti zamjena za nedovršene procese institucionalne konsolidacije i zaštite ustavnog poretka. Zatvaranje OHR-a bez pune implementacije međunarodno postavljenih uslova moglo bi poslati poruku da međunarodni standardi vrijede samo dok su politički korisni, a ne dok su pravno i institucionalno dosljedni. 

*Autor je profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu