Nigel Casey: Bh. neuspjeh u rješavanju zločina seksualnog nasilja

Piše: Nigel Casey, ambasador Velike Britanije

Prošle sedmice je Zanaib Bangura, specijalna izaslanica generalnog sekretara Ujedinjenih naroda (UN) za seksualno nasilje u konfliktu, boravila u posjeti Bosni i Hercegovini. Sedmicu je provela obilazeći zemlju, razgovarajući sa žrtvama seksualnog nasilja iz vremena rata u ovoj zemlji devedesetih godina, pokušavajući da razumije kontekst, te urgirajući da političari posvete više pažnje strašnoj ostavštini zločina koji su počinjeni u tom periodu.  Ona će podnijeti izvještaj o svojoj posjeti na posebnoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a koju je Ujedinjeno Kraljevstvo sazvalo za 24.juni i kojom će predsjedavati lično naš ministar vanjskih poslova William Hague.

Zašto je gospođa Bangura odlučila posjetiti Bosnu i Hercegovinu i zašto bi ona trebala biti prioritet njenog i našeg rada po ovom pitanju, sada kada u Bosni i Hercegovini vlada mir, a seksualno nasilje se svakodnevno dešava u oružanim sukobima drugdje u svijetu?  Odgovor je da je, nakon skoro dvije decenije,Bosna i Hercegovina postigla zapanjujuće mali napredak u suočavanju sa ostavštinom procjenjenih desetina hiljada zločina te vrste počinjenih ovdje tokom rata 1992-1995. godine.

Prema podacima OSCE-a samo oko 60 slučajeva seksualnog nasilja iz perioda rata u BiH tokom devedesetih je krivično obrađeno do danas u cijeloj zemlji.  Velika većina ovih zločina ostaje nekažnjena, a mnogi čak nisu ni prepoznati. Pravosudni sistem BiH se pokazao neadekvatnim u radu na ratnim zločinima u cjelini, ali je poseban neuspjeh pokazan kada su u pitanju zločini seksualnog nasilja. Gospođa Bangura je tokom posjete i sama otkrila da se ovi slučajevi često tretiraju kao drugorazredni zločini, a pravosudni sistem žrtve ovih zločina tretira sa nižim prioritetom.

Potpuno neprihvatljivo

Ovo ne samo da je potpuno neprihvatljiva situacija za hiljade žrtava, nego unazađuje cijelo društvo jer je dokazano da iskreno pomirenje nije moguće ni početi sve dok takav grozan teret opterećava to društvo.

Nedostatak napretka je direktan rezultat odbijanja vođa svih strana da prepoznaju patnju žrtava iz drugih zajednica, kao i namjernog političkog uplitanja koje je finansijski i politički osakatilo pravosudni sistem te onemogućilo da on funkcioniše objektivno i bez političkih pritisaka.

Mi znamo da se u Bosni Hercegovini trebaju uraditi tri stvari.

Prvo, više podrške preživjelim. Žrtvama koje su dovoljno hrabre da traže pravdu treba praktična podrška i usmjeravanje kroz kompleksan i nejasan pravni sistem. Mnoge žrtve još uvijek pate od neizliječenih trauma i trebaju psihosocijalnu podršku.  Potrebne su i mnogo jače mjere zaštite svjedoka, posebno  na sudovima niže instance, nakon što su sada mnogobrojni slučajevi proslijeđeni sa državnog nivoa. Relevantni domaći i međunarodni akteri u Bosni i Hercegovini trebaju blisko sarađivati kako bi učinkovito pomogli BiH da radi na rješavanju ovih potreba.

Drugo, više zvaničnog prepoznavanja žrtava. Vlada BiH treba odobriti nacrt “Programa za žrtve ratnog silovanja, seksualnog zlostavljanja i torture i njihove porodice u BiH”, kako bi se pomoglo da žrtve imaju budućnost. Političke vođe trebaju biti dovoljno hrabre da prepoznaju patnju ljudi iz zajednica koje nisu njihove i trebaju prestati zloupotrebljavati udruženja žrtava u političke svrhe.

Treće, jednak tretman žrtava u različitim jurisdikcijama u BiH.

U zemlji krvi i meda

Međunarodna zajednica ima veliku ulogu u pružanju podrške i pomoći bh. vlastima kako bi se ovo ostvarilo, isto kao što ima i u rješavanju ovog pitanja širom svijeta. Gospođa Bangura je sa pravom naglasila važnost strateškog i koherentnog vođstva u objedinjavanju napora svih međunarodnih organizacija i zemalja posvećenih ovom pitanju na učinkovitiji način. Mi prepoznajemo ovu potrebu i zbog toga je naš ministar vanjskih poslova William Hague ovom pitanju posvetio dosta vremena, energije i diplomatskih resursa tokom prošle godine.

On je prije godinu dana pokrenuo incijativu Ujedinjenog Kraljevstva sa namjerom da se dođe do učinkovitijeg globalnog napora kako bi se zaustavilo seksualno nasilje koje se danas još uvijek dešava u oružanim konfliktima, da se okonča nekažnjavanje počinilaca i obezbjedi odgovarajuća podrška žrtvama. Početak kampanje u Londonu obilježen je posebnim prikazivanjem filma Angeline Jolie U zemlji krvi i meda - podsjetnik na stravičan broj slučajeva seksualnog nasilja koji su se desili u razvijenoj evropskoj zemlji prije manje od dvadeset godina. 

Godinu dana poslije, rezultati ove nove energije i pažnje već  su značajni. Na sastanku ministara vanjskih poslova Grupe G8 u aprilu usvojena je istorijska deklaracija kojom se jasno kaže da je seksualno nasilje kršenje Ženevskih konvencija.  Ovo je od ključne važnosti za konačno udaljavanje od dugogodišnjeg shvatanja da je seksualno nasilje "samo nešto što se dešava" tokom rata.  Države G8 su, također, izdvojile 23 miliona dolara za međunarodne napore na rješavanju tog problema danas. Posebna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a koja će se održati 24.juna podsjetiće da je ovo pitanje još daleko od pravilnog i iskrenog rješavanja u Bosni i Hercegovini, te da i domaći i međunarodni akteri moraju udvostručiti svoje napore kako bi ga pozicionirali na sami vrh svog političkog i praktičnog rada.