Nedim Jahić: Bosanska Zapadna obala

Piše: Nedim Jahić

Sedamanest godina nakon rata u Bosni i Hercegovini i masovnog etničkog čišćenja koji je opustošio zapadnu obalu rijeke Drine, čini se da unatoč stalnom potenciranju povratka, bošnjačka zajednica i dalje ne može ostvariti ni minimum političkog i društvenog utjecaja u općinama u kojima je činila većinu na posljednjem popisu iz 1991. godine. Izuzetak tome danas su Srebrenica, te do neke razine općine Bratunac i Zvornik. Kakav je realni politički kapacitet Bošnjaka u Podrinju te kakve to posljedice može imati po budućnost Bosne i Hercegovine?

U današnjem političkom kontekstu ključne bošnjačke stranke u svojim programima nemaju jasno određen odnos prema Podrinju, ignorirajući sve lošije rezultate koje ostvaraju na izborima, što je svoj vrhunac doživjelo gubitkom zastupničkih mjesta iz RS-a koje su do 2010. godine držale u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Istini za volju, SBB, SDA, SDP i Stranka za BiH tada su u Republici Srpskoj osvojili ukupno 53.789 glasova (8,66%), ali je nedostatak političke zrelosti i pragmatičnosti spriječio bilo kakvu pomisao o zajedničkoj listi – premda će u dvije godine nakon izbora različite koalicije između spomenutih potvrditi da velikih „ideoloških barijera“ za takav potez i nije bilo.

Srebrenica 2008 – Kompromis ili predaja?

Kada je 2008. godine pred same lokalne izbore odlučeno da Srebrenica ostane izuzetak u primjeni Izbornog zakona, te da prijeratni stanovnici Srebrenice zadrže glasačko pravo, bez obzira gdje se oni nalazili, SNSD je podržao izmjene pod žestokim pritiskom Ureda Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovini, ali je istovremeno uslovio svoj pristanak jednokratnom primjenom odluke i jedinstvenim rješenjem koje se neće prenositi na druge općine. Tada su vodeće bošnjačke političke stranke na račun prividnog kompromisa i privremenog rješenja za Srebrenicu, pustile niz Drinu sve druge gradove u kojima se dogodilo etničko čišćenje.

Jasno je da posebni status za Srebrenicu predstavlja političku ublehu ključnih bošnjačkih prvaka koji danas mašu presudama za genocid Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde. Istovremeno, oni zaboravljaju da - ako će se već misle služiti pravnim činjenicama u zagovaranju bilo kakve promjene političkih realititeta u zemlji – spomenute presude se ne mogu ograničiti na jedan grad. Jer, genocid u Srebrenici je samo završna faza masovnog protjerivanja Bošnjaka sa šireg prostora Podrinja, koji su se u julu mjesecu 1995. godine skupili u posljednjoj enklavi koja je bila pod kontrolom Armije RBiH i navodna sigurna zona Ujedinjenih nacija. Dakle, Srebrenica predstavlja posljednje utočište, a ne jedini prostor na kojem se i danas osjećaju rezultati etničkog čišćenja i genocida.

Zbog ovakvog nedostatka razumijevanja za odnose u Podrinju i pozadinu samog zločina genocida, dopušteno je da se rezultati etničkog čišćenja u Foči, Novom Goraždu, Osmacima, Višegradu, Rogatici, Vlasenici (u čijem je sastavu bila i današnja općina Milići), Zvorniku i Bratuncu, osjete i na općinskim izborima 2008. godine, ali će već 2010. godine i Srebrenica biti stavljena na listu napuštenih gradova doline Drine. Zbog svog simboličnog značenja, koje za bošnjačku političku elitu drugi spomenuti gradovi izgleda nisu dostigli, jedina je ona uspjela dobiti snažnu podršku za nastavak političke borbe. Također, tome je u mnogome doprinijelo i krhko jedinstvo uspostavljeno oko zajedničkog kandidata SBB, SDA, SDP-a i SBIH – Ćamila Durakovića.

Moguće pobjede u Srebrenici i Bratuncu

Krajem mjeseca maja je počela kampanja „Glasaću za Srebrenicu“, kojom se krenulo u aktivnu registraciju povratnika od kojih brojni do tada nisu formalno registrirali povratak – zbog beneficija iz Federacije. Također, pristupilo se registraciji lica na privremenom radu u inostranstvu – gdje nije riječ samo o izbjeglicama, već osobama koje su masovno napuštali Srebrenicu u miru. Posebna kategorija bila su raseljena lica sa privremenim ličnim kartama – koja imaju pravo na izbor biračke preference između prijeratne općine i općine trenutnog prebivališta, a čime se do ove inicijative žestoko manipuliralo od strane lokalnih moćnika po Federaciji.

Uzimajući u obzir kratak vremenski rok (24. august), danas općina Srebrenica ima najveće šanse za prikupljanje dovoljnog broja glasova. Naime, ako posmatramo podatke sa posljednjih Općih izbora iz 2010. godine, četiri političke stranke koje danas stoje iza zajedničkog kandidata u Srebrenici, zabilježile su ukupnu podršku od 23,37% glasova u Srebrenici (1.152 glasa), Bratuncu 16,31% (1.293 glasa), Zvorniku 15,47% (4.475 glasova) te u manjoj općini - Novo Goražde 20,72% (177 glasova). U ostalim općinama Podrinja, bošnjačke stranke zajedno nisu prelazile 10% podrške.

Prema posljednjim podacima o mobilizaciji i preregistraciji, u Srebrenici i Bratuncu se već bilježi veći broj novoregistriranih glasača od broja glasova koje su SBB, SDA, SBIH i SDP ukupno osvojili na prošlim izborima, te se u ovim gradovima nazire mogućnost pobjede Ćamila Durakovića (nezavisni kandidat, Srebrenica) i Refika Begića (SDA, Bratunac). Čini se tako da je mobilizacija u trajanju od manje od dva mjeseca, postigla značajnije rezultate nego cijela posljednja decenija povratka, što upravo potvrđuje dosadašnji manjak zalaganja za politički i faktički povratak u Podrinje.

Izvući pouke iz srebreničke inicijative

Zbog toga se danas pitanje povratka i opstanka mora posmatrati u generalnom i sveobuhvatnom poboljšanju uslova života u cijelom Podrinju, a trenutnu pažnju na Srebrenici - kriznim trenutkom, jer se samo tu mogla pretpostaviti zadovoljavajuća mobilizacija glasačkog tijela. Imajući ovo na umu, ostaje samo vidjeti da li će se ovakav pokret i njegov koncept dalje prepisivati u ostalim općinama Podrinja, radeći dugoročno do narednih lokalnih izbora 2016. godine ili će inicijativa registracije i mobilizacije ostati na razini eksperimenta.

Posmatrajući potencijale podrinjske mobilizacije na nacionalnoj razini, ista otvara prostor za osvajanje dva ili tri mjesta u Parlamentarnoj skupštini BiH u nekoj daljoj budućnosti (2018), što uz progresivne snage iz RS-a može donijeti prevagu i u pravcu kojem ide formiranje vlasti, pa i promijeniti sam način funkcioniranja države Bosne i Hercegovine. Danas se na zapadnoj obali Drine piše budućnost opstanka države, a na Srebreničanima ostaje da odluče – da li su dostojni uloge koju im ovaj trenutak nudi?