Možda je dobro bilo što je Muzej zatvoren

Posmatrajući nedavna dešavanja u vezi sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu i komediju bosanskog apsurda u kojoj živimo, ne možemo se oteti utisku da je možda bilo dobro što se Muzej zatvorio. 

Piše: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Po najavama koje stižu iz ove institucije, uskoro će se staviti tačka na tri godine mraka i zakovanih dasaka na glavnom portalu prekrasnog zdanja Karla Paržika. Muzej svoja vrata posjetiteljima otvara 15. septembra, a dogovor je postignut na tri nivoa vlasti: kantonalnom, federalnom i državnom. 

Radnici muzeja koji plate nisu dobijali godinama, a na posao u međuvremenu dolazili u 'dežurama' održavajući zbirke muzeja na aparatima, nastavit će tamo gdje se stalo 4. oktobra 2012. A od tada, mnogo se toga promijenilo u stavu građana i vlasti prema najstarojoj muzejskoj instituciji u državi i čini se da su karte u ovom dijeljenju, konačno, povoljne za hand. 

Možda je dobro što...

Možda je dobro što je  tadašnji Ministar civilnih poslova Sredoje Nović pokazao potpuni nedostatak političke spremnosti da riješi pitanje pravnog statusa institucija kulture od državnog značaja.  

Možda je dobro što je tadašnji direktor muzeja Adnan Busuladžić odlučio da ga zakuje u mrak. 

Možda je dobro da su u to vrijeme društvene mreže zaživjele već u toj mjeri da je zatvaranje muzeja postalo vidljiv i shareabilan problem. 

Možda je dobro što je dio kulturne javnosti tada počeo upozoravati ne samo na loš odnos države prema Muzeju, već i loše unutrašnje rukovođenje ovom institucijom. 

Možda je dobro što su i u ovom slučaju društvene mreže bile poligon diskusije: 'za i protiv Busuladžića' vs. 'za i protiv Pašovića, Purivatre, Mustafića' nije bila samo puka polemika već i tema koja je mnoge nagnala na razmišljanje o sopstvenom odnosu prema Muzeju i muzejima. 

Možda je dobro što su u  isto vrijeme ostale kulturne institucije od državnog značaja, a posebno Historijski muzej BiH, nastavile da rade, prilagođavajući se, pronalazeći  dodatne modele finansiranja, trudeći se da dovedu posjetitelje pod svoje svodove. 

Možda je dobro da se kulturnoj javnosti BiH predstavio i Chris Dercon, direktor znamenite londonske Tate Modern galerije, dijeleći s nama svoja dragocjena  iskustva upravljanja jednim od najposjećenijih muzeja na svijetu. Tek da se ne zaboravi - ulaz u Tate je besplatan, posjeti ga preko 5 miliona ljudi godišnje, a država ovu instituciju finansira sa samo 33%!  

Možda je dobro da je u međuvremenu istekao i drugi mandat Sredoju Noviću. 

Možda je dobro da je na njegovo mjesto došao poduzetni i kooperativni Adil Osmanović.  

Možda je dobro da je istovremeno na mjesto Ministra kulture Kantona Sarajevo postavljen neiskusni, ali poduzetni i ambiciozni Samer Rešidat. 

Možda je dobro da je njegov prethodnik Ivica Šarić, školovani operni pjevač i  iskusni državni službenik sa iznimnim senzibilitetom za kulturu, postavljen na mjesto savjetnika Adila Osmanovića.  

Možda je dobro da su uposlenici muzeja svo to vrijeme zabarikadirani iza dasaka odbijali komunikaciju i nametnuta, 'tvrđa' rješenja. 

Možda je dobro da je to iznjedrilo pronalaženje 'mekog' pristupa - nevladin sektor koji, potpomognut sredstvima međunarodne zajednice, u mraku zatvorenog zdanja i svakodnevnoj komunikaciji s uposlenicima, mjesecima priprema teren za 'dešavanje naroda'.  

Možda je dobro da se ljetos konačno i 'desio narod', pa se akciji  JaSamMuzej priključuje na stotine građana koji, dežurajući u još uvijek zatovrenom muzeju, šalju poruku da ova institucija pripada ljudima.  

Možda je dobro da je sve to okrunjeno sa dva vrhunska koncerta održana protekle sedmice u Muzeju. Nije toliko važno što su privukla rekordan broj publike, mnogo je važnije da su pokazala kako je lijepo kada, zapravo, Muzej živi s posjetiteljima i za posjetitelje. Kako je lijepo kada to nisu samo zidovi, vitrine i eksponati, već biće koje ima dušu, koje nadahnjuje, inspiriše, intrigira, relaksira, koje nas potvrđuje.  

Zemaljski muzej će biti otvoren 15. septembra!

FOTO: Nestvarni završetak Sarajevo Chamber Music Festivala - Zemaljski muzej prepun publike

Hoćemo li voljeti Muzej i nakon 15. septembra?

Hoće li tako ostati i nakon 15. septembra kada Muzej, konačno, ponovo otvori svoja vrata posjetiteljima? Jesmo li išta naučili u protekle tri godine mraka? 

Odgovornost za budućnost Muzeja leži na tri stuba. 

Prvi od njih - vlast. Razumljivo da nacionalna baština neprocjenjive vrijednosti mora imati riješen pravni status i uspostavljen sistem finansiranja. Zemaljski muzej je opredmećena Bosna i Hercegovina i sva stoljeća njenog postojanja. 

Drugi stub je upravljanje Muzejom. Hoće li to postati mjesto na koje ćemo biti ponosni, nezaobilazna tačka svakog turističkog obilaska, institucija koja ide ukorak s vremenom i nameće potrebu za kulturom, ili će sve ostati isto kao i u godinama iza nas - ovisi od onih kojima će bit povjereni ključevi Paržikovog zdanja. 

Treći stub - mi sami. Na Facebooku je svima nama Muzej bio neodvojivi dio života, hoće li tako biti i u stvarnosti? Hoćemo li odlaziti tamo bez povoda, da nam bude fino, hoćemo li tamo voditi svoju djecu? Hoće li muzej postati redovan segment školskih programa, a njegove dvorane učionice? Hoćemo li imati sluha za priče koje nam pripovijeda 4 miliona eksponata koji se čuvaju u njemu? 

Od nas samih, jednako kao i od političara, od menadžmenta i od uposlenika zavisi hoće li 15. septembar biti početak jednog ljepšeg Zemaljskog muzeja - našeg Muzeja.