Loris Gutić: Mala škola religije

Piše: Loris Gutić

Bosna i Hercegovina poprište je gotovo neprestanog sukoba ideja i ideologija, misli i duhovnih stremljenja, tendencija da svaka nacija prevlada drugu, da se svaka pojedina religija postavi nad drugu ili nad druge, kako bi dokazala svoj primat, svoju izvornost i svoju nadmoć kroz prošlo i nadolazeće vrijeme.

Teret religijskog formalizma

Nažalost, u tim bitkama ili, preciznije, u tim prepucavanjima i nadmetanjima sitnih duša, griješe kako kler tako i njihovi sljedbenici. Zaboravlja se i zanemaruje vrijedna suština religije. Ignorira se i zapostavlja čovječnost kao univerzalna vrijednost, zapostavljaju se brižnost, prihvatanje, ljubaznost, tolerancija, poštenje, čast kao integralne komponente čovječnosti, i na nju se nemilice tovari religijski formalizam kao da kuća može biti važnija od Zemlje na kojoj počiva, ili da ruho, pa makar i carsko, može nadići utjelovljen život kojeg obavija. Nadmen i potcjenjivački odnos spram drugih i drugačijih religijskih shvatanja i opredjeljenja idu ponekad tako daleko, da se stvara poimanje „našeg boga“ i „njihovog boga“, te tako fundamentalisti u svojoj gorljivosti idu tako daleko da postaju – politeisti.

Građanin Bosne i Hercegovine, svijesti tijesno pritisnute zidovima crkve ili džamije, ne nalazi, niti traži, niti je uopće sposoban da traži bilo kakav spas od trivijaliziranja vjere i unižavanja bazičnih religijskih načela. Šta onda da radi manjina, nadglasana i nadjačana neznanjem, manjina koja svoj bijeg od trivijaliziranja pokušava pronaći u okrilju vjere, koja svoju nadu pokušava naći u bogu ili ma kakvom pandanu božanskoj sili i svemoći?

Svijet nudi mnoštvo opcija za one koji traže svoj pravi put, i te su opcije redovno iskrenije, otvorenije, manje formalne, a više suštinske, u odnosu na one koje se propagiraju i promoviraju na području naše države, i koje nerijetko (suprotno svojoj prvobitnoj svrsi) proizvode više krvi nego duša, više suza nego osmijeha, i više mržnje nego dobra. Krivci za te pojave su, naravno, ljudi, i to ljudi neosjetljivi na tanane niti koje ih povezuju sa drugim ljudima, neosjetljivi na poruke utkane u najznačajnije postulate velikih religija.

Unitarni univerzalisti

Posmatrajući osnovne principe jednog od mnogobrojnih duhovnih pokreta, Unitarnih univerzalista (dalje: UU), možemo bez muke zaključiti da nešto nedostaje da bi poimanje religija u Bosni i Hercegovini bilo ispravno, i da taj relativno skromni pokret ističe upravo ono što bi dominantne religije morale neprestano propagirati kao vrelo duhovnih vrijednosti.

Tako prvi princip UU zahtijeva poštivanje urođene vrijednosti i dostojanstva svake osobe.

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, sve religije sadrže taj princip u svojoj osnovi. Diskriminacija, segregacija, izdvajanje, grupisanje, ponižavanje i prijezir spram grupa i pojedinaca, sve navodno „u ime jedinoga boga“, ma kako ga ko zvao, apsolutno negira predanost religijskim principima, i jasno diferencira praksu fundamentalista od prakse iskrenih vjernika. Pomenuti princip praksa je potonjih. Navedena moralna i fizička zlodjela spram ličnosti praksa je prvih.

Drugi princip UU nalaže pravdu, jednakost i suosjećajnost u međuljudskim odnosima.

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, pravda nije neselektivno proglašavanje svih drugih i drugačijih krivima za nedjela počinjena od strane pojedinih fundamentalista ili samozvanih pripadnika određenih religija. Jednakost nije proglašavanje sopstvenog „ja“ ili svojih uvjerenja jednakijim od drugih, dakle nadmoćnijim i ispravnijim, na bazi puke gorljivosti. Suosjećajnost nije okretanje glave od društvenog jada, čemera i bijede, ili zanemarivanje tuđeg bola samo zato što suza ne pada iz oka kolege džematlije ili župljanina.

Duhovni razvoj u zajednici

Treći princip UU nalaže da prihvatamo jedni druge i ohrabrujemo duhovni razvoj u svojoj zajednici.

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, prihvatanje ne znači prešutnu suglasnost da u našem susjedstvu boravi neko odgovarajućeg imena i prezimena, ne znači odnos povjerenja samo sa onim ko nosi ime i prezime prividno prihvatljivo za našu vjersku zajednicu ili nepovjerenja sa svima koji isto ne nose, duhovni razvoj ne znači gluho i slijepo iščitavanje svetih knjiga i slušanje hutbi ili propovijedi sa sviješću da ispunjavamo neku obavezu, da se predajemo nekom kuluku za kojeg će nas u vidu nagrade zapasti bolja strana onog svijeta,  nego nastojanje da u okviru svog znanja i svojih sposobnosti prihvatamo, razumijevamo, nastojimo shvatiti, i učiniti naš život i život zajednice boljim, naprednijim, prihvatljivim za sve. Za sve.           

Četvrti princip UU nalaže slobodnu i odgovornu potragu za istinom i značenjem.

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, taj stav isključuje dogmatski, neinventivan, nerazuman, i gotovo nečovječan pristup svemu što se nudi u tekstovima o religiji, doslovno shvatanje interpretacija koje, kao i sve interpretacije, proističu iz nečije ličnosti i nečijih shvatanja. Plaćeni ubica smrt shvata kao posao, vjernik kao prelazak duše u svijet van materijalnog i van ovozemaljske tegobe. Istina je svuda oko nas, istina je u svetim knjigama, samo ih treba tražiti sa sviješću da poneke rečenice mogu biti napisane griješnom ljudskom rukom, pa makar ih je diktirao svemogući bog.

Peti princip UU nalaže pravo savjesti i primjenu demokratskih načela u našoj zajednici i šire u ljudskom društvu.

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, religija i pokornost religijskoj formi nije, ne može biti i ne smije biti sredstvo za krpljenje griješne savjesti, argument kojim se opravdava besvijest i manjak ljudskosti, alat kojim zagušujemo glasove drugih da bismo pojačali svoj i dali mu autoritet koji izvorno nedostaje.

Šesti princip UU nalaže kao cilj svjetsku zajednicu mira, slobode i pravde za sve.

Poštovati, ali i razumjeti svetost

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, jedini mogući svijet nije svijet jedne religije, nego razumijevanja, prihvatanja i suživota sa svim religijama. U svijetu savršene harmonije misli i osjećaja lako je štovati svetost, ali pronaći i razumjeti svetost u svemu što nas okružuje, za to je potrebno prevazići površne nagone i sjediniti razum i srce u dostojan sklad.

Sedmi princip UU nalaže poštivanje međuzavisne mreže sveg postojanja čijim smo dijelom.

Suprotno djelima brojnih „vjernika“, u nama ne ne stiču konci cijelog svijeta, niti se svo postojanje treba podrediti nama i našim uvjerenjima.

Naprotiv, kada shvatimo da u životu nema podređenosti, nego veze, da u životu ne postoje okovi, nego spone, shvatit ćemo i to blaženo jedinstvo svega.

I tako ćemo prevazići griješnost svijeta, time što ćemo naučiti da ga volimo.

[Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]