Lagumdžija: Pomoć migrantima je borba protiv fašizma, tu se vide varalice lideri

Sa tugom zbog migranata koji preko naše zemlje bježe od zla, koje ih je otjeralo iz domova; sa nevjericom kakvi ljudi i društvo postajemo; sa gnjevom i prezirom prema ljudima koji ovu nesreću izbjeglica i jad naše političke scene koriste u besprizornoj predizbornoj kampanji, glumeći velike državnike a ponašajući se kao jeftine varalice – čast malobrojnim hrabrim izuzecima - ne mogu da se ne vratim u vrijeme mog prvog susreta sa izbjegličkom nesrećom u ljeto 1992. godine.

Piše: Zlatko Lagumdžija za FSSV

Nakon pregovora sa UNHCR-om iz opkoljenog Sarajeva, u ime Vlade Republike Bosne i Hercegovine, posjetio sam školu sa sportskim objektima u Jablanici , pretvorenu u izbjeglički zbijeg hiljada porodica uglavnom iz Krajine i Srednje Bosne. U susretu sa ljudima koji su glavu spasili bjegom iz svojih domova, na najgrublji način sam shvatio da kada izbjegneš granate, klanje i ubijanje, slijede ti ništa lakši dani ako osjetiš da si ostavljen i da su oko tebe neljudi koji samo gledaju kako da te se riješe.

Autobusi na putu za Salakovac , puni ljudske nesreće kakvu smo i sami proživljavali , pokazali su sav jad i čemer naše politčke scene. Ovo pišem kao glas čovjeka koji vjeruje da smo bolji ljudi od ovoga što pokazuju oni koji nas danas vode.

Ovo je moj poziv politici, vlasti i opoziciji, da pokažu da smo nešto naučili iz vlastite nesreće te da na pomaganju drugima i sami budemo bolji ljudi. Samo tako , u nekim boljim i težim vremenima pred nama, možemo pomoći i sebi samima.

Ovo je moj poziv svakome, bez obzira čime se bavi i gdje u ovoj zemlji živi, da natjeramo ljude u koji nas vode , da prestanu biti političari koji brinu o svojim narednim izbornim rezultatima i budu državnici koji brinu o našoj zajedničkoj budućnosti.

Ne čini drugom ono što ne želiš da čine tebi – kaže "Zlatno pravilo“ svake velike religije.

Još veći grijeh činimo kada činimo drugima ono što smo na vlastitoj koži osjetili kao nepravdu i zločin.

Gledam izvještaje i reakcije, ljudi i neljudi, ozbiljnih državnika i jeftinih političara, povodom današnjeg sramotnog, nepravednog, protivustavnog i međunarodnom pravu suprotstavljenog ponašanja prema nepunih 300 migranata - nesretnika, ljudi u kakve je spadalo skoro pola stanovnika naše države prije četvrt stoljeća.

Nije prošlo ni deset dana od obilježavanja dana pobjede protiv fašizma , proteklog u utrkivanju u veliki riječima lažnih promicatelja evropskih vrijednosti i populističkih antifašista, koji su to spremni biti samo na riječima, a danas bježe u mišje rupe kada se takva borba od njih očekuje na djelu.

Na ovih nekoliko stotina ili hiljada ljudi, broj ne mijenja prirodu (ne)ljudskog ponašanja, jasno se vidi koliko je lažna briga samoproklamovanih vođa Srba, Hrvata, Bošnjaka i građana, za svoj narod i građane koji su prošli ono kroz šta danas prolaze ljudi iz izbjegličkog smještaja u Salakovcu te iz sličnih zbjegova po Bosni i Hercegovini.

Na putu do Salakovca se vidjelo koje su varalice lideri koji se svojim (ne)ponašanjem otkrivaju kao samozvani europejci i lažni borci za građansko društvo i državu.

Ostatak teksta pročitajte na LINKU.