Jelena Paunović: Impresije sa sarajevske koride

Piše: Jelena Paunović*

Iako je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja stupio na snagu u aprilu 2009. njegovo stalno kršenje očito nikome ne smeta. Svi nadležni i dalje ostaju nenadležni.

Strašno kršenje pomenutog Zakona se desilo jučer u Sarajevu. Organizovanje koride se čini sasvim normalnom pojavom iako je Zakonom direktno zabranjeno.

„Zabranjeno je životinju bez opravdanog razloga ubiti, nanositi joj bol, patnju i štetu, mučiti je i namjerno izlagati stresu i strahu”.

Očito, namjerno organizovane borbe bikova kao i maltretiranje konja ne spadaju u kršenje Zakona.

Jučer sam bila na koridi i znam da ću dugo imati noćne more od prizora koje sam tamo vidjela. Prvih par sati su ljudi maltretirali konje tako što su ih nemilosrdnim bičevanjem iz sve snage tjerali da vuku dva ogromna balvana. Kad posmatrate sa kojom strašću ti ljudi bez imalo srca udaraju te konje, nemoguće je ne pomisliti kako bi sutra jedan drugom oči vadili, samo da imaju priliku.

Što se atmofere tiče, najbolje je opisati kao low budget varijantu Kremenka i Kamenka. Na koridi imate osjećaj da ste se vratili u predhistoriju. Trgovci trljaju ruke, svakog prolaznika gledajući sa nekom čudnom, gotovo zvjerskom strašću, u nadi da će baš kod njega nešto pazariti. U šatorkoj atmosferi su se služili sok, pivo i meso direktno sa ražnja servirano na komad papira. Po želji ste mogli dobiti i salate koju bi vam ugostitelj samo ‘nako zagrabio rukom i bacio na taj papir.

Za potpuni ugođaj su bili zaduženi muzičari. Muzika uživo je bila u tri šatora. Najviše ljudi je bilo u šatoru u kojem je pjevala izvjesna Senada. U početku, dok se još nisam navikla na zvuke, uopšte nisam razumjela tekstove pjesama. A trebalo mi je i vremena da mi postane “normalno” maltretiranje životinja na pedalj od mene. Nakon par pjesama sam počela da raziberem riječi, pa sam neke stihove i zapisala: “Posvuda sam vruća, dobiću na pluća!” // “Kolji vola / rodio se lola / pucaj puško / rodilo se muško.” // “Veliku sam napravila grešku što se udah za barabu tešku.” // “’Ajde brko bi l' ti malo srk’o čorbe masne. ali prvoklasne.” // “Ej ne treba mi njegova ljepota samo nek’ me po krevetu mota.”

Pošto sam na koridi provela cijeli dan, a od muzike i sjedenja u šatoru mi je bilo muka – sa foto-aparatom sam šetkala okolo. S obzirom da sam bila jedna od rijetkih sa aparatom, mnogo ljudi me zaustavilo i pitalo koliko košta da ih slikam. Na početku mi je bilo čudno, ali kasnije sam skontala da je to najnormalnija stvar jer se tamo sve naplaćuje. Upotreba poljskog WC-a se naplaćivala 1 KM, što mi je bilo skroz OK u odnosu na činjenicu da kutija Drine light košta 6 KM. Ulaz je koštao 5 KM. Na samom ulazu ti lijepo naplate 5KM, daju ti kartu pa ti nakon par metara drugi lik uzme tu kartu pa je proda nekom drugom. Valjda je štampa skupa. A ukoliko neko ko je već kupio kartu želi da izađe vani, onda dobije pečat sa datumom direktno na ruku!

Na koridi je bilo i starih i mladih i djece. Čim se raja počela sakupljati pojavili su se i prosjaci i počeli prositi. Kad se tefirič zahuktao, počelo je i kolo da se igra. Za to vrijeme su svezani konji gorjeli na temperaturi od skoro 40 stepeni, a vlasnici u sevdahu se nisu sjetili ni vode im dati. To je bilo nakon što su te iste konje tukli i tjerali da vuku balvane koje je inače u arenu dovozio kamion.

Ured za veterinarstvo BiH i kantonalna Veterinarska inspekcija se nisu oglasili po pitanju ovog, očito legalnog, mučkog zlostavljanja životinja. Policajci koji su bili tamo su samo obezbjeđivali događaj iako bi po Krivičnom zakonu FbiH (Član 318) morali pozvati službenog veterinara ukoliko imaju najmanju sumnju da se negdje zlostavljanje životinja dešava. Oni su u ovom slučaju bili samo posmatrči.

*Autorica je aktivistica za prava životinja.

[Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]