Adnan Hadrović | Šta izvještaj Demokratske manjine Kongresa SAD-a znači za Bosnu i Hercegovinu?

Novi izvještaj Demokratske manjine Pododbora za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Sjedinjenih Američkih Država o politici Trumpove administracije prema Bosni i Hercegovini mnogo je više od još jednog dokumenta američkog Kongresa o Balkanu.

Piše: Adnan Hadrović za Portal Radiosarajevo.ba

On predstavlja ozbiljno upozorenje iz jednog dijela američkog Kongresa da se američka politika prema Bosni i Hercegovini udaljava od strateškog pristupa koji je Washington, uz različite nijanse, gradio više od tri decenije – pristupa zasnovanog na očuvanju Dejtonskog mirovnog sporazuma, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, stabilnosti zemlje i njenog euroatlantskog usmjerenja.

Trending

U Kongresu SAD-a zabrinuti: Mladić, Dodik, Južna interkonekcija, ruski i kineski utjecaja na Balkanu

Izvještaj je potrebno precizno institucionalno pozicionirati: nije riječ o izvještaju cijelog Odbora za vanjske poslove niti o dvostranačkom dokumentu. Riječ je o izvještaju Demokratske manjine Pododbora za Evropu, koji predvodi rangirajući član, kongresmen Bill Keating. Njegove ocjene i preporuke, dakle, predstavljaju stav Demokratske manjine (koja u novembru može preuzeti većinu nakon izbora, op. a.) i njenog kongresnog članstva.

Ipak, njegov politički značaj ne treba potcijeniti.

Dvije odluke koje otvaraju mnogo šire pitanje

Izvještaj se u najvećoj mjeri fokusira na dvije odluke Trumpove administracije: ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku, njegovoj porodici i saradnicima, te američko angažovanje oko projekta Južne interkonekcije.

Autori izvještaja tvrde da su ukidanjem sankcija SAD izgubile važnu polugu uticaja prema Dodiku, dok je istovremeno, prema njihovim navodima, američka administracija podržala dodjelu koncesije za Južnu interkonekciju kompaniji AAFS Infrastructure and Energy LLC, koju izvještaj povezuje sa osobama iz političkog i poslovnog kruga predsjednika Trumpa. Izvještaj tvrdi da bi vrijednost koncesije mogla premašiti milijardu dolara.

Ovdje, međutim, treba biti posebno oprezan u medijskoj interpretaciji: navodi o korupciji, političkom uticaju i finansijskoj koristi predstavljaju zaključke i optužbe autora izvještaja, a ne pravosnažno utvrđene činjenice. Upravo zato ovaj dokument treba čitati kao kongresni nadzorni i politički dokument, a ne kao sudsku presudu.

Ali politička poruka izvještaja je jasna.

Prije 30min

U Kongresu SAD-a zabrinuti: Mladić, Dodik, Južna interkonekcija, ruski i kineski utjecaja na Balkanu

Nije više riječ samo o Dodiku

Po mom mišljenju, najvažniji dio ovog izvještaja nije pitanje Milorada Dodika kao pojedinca.

Mnogo je važnije pitanje kakvu Bosnu i Hercegovinu Washington želi vidjeti u narednim godinama.

Ako se sankcije, diplomatski pritisak i američki politički uticaj koriste kao instrumenti zaštite Dejtonskog mirovnog sporazuma, državnih institucija i teritorijalnog integriteta BiH, njihovo ukidanje ili slabljenje neminovno otvara pitanje šta dolazi umjesto toga.

Posebno zabrinjava mogućnost da se politički i ekonomski interesi počnu odvajati od šireg strateškog cilja – stabilne i funkcionalne Bosne i Hercegovine.

A upravo je to ono što ovaj izvještaj, možda više nego bilo šta drugo, stavlja na sto.

Južna interkonekcija: strateški projekat ili test američke politike?

Južna interkonekcija sama po sebi nije problem. Naprotiv vrlo poželjan projekat sa ozbiljnim elementima strateškog! 

Diverzifikacija energetskih izvora i smanjenje zavisnosti od ruskog gasa predstavljaju legitiman strateški interes Bosne i Hercegovine, ali i SAD-a i Evropske unije.

Problem nastaje onda kada se strateški infrastrukturni projekat vrijedan više od milijardu dolara počne posmatrati prvenstveno kroz prizmu političkih veza, lobiranja i potencijalnih poslovnih interesa.

Izvještaj upravo to dovodi u pitanje i traži snažniji kongresni nadzor, kao i uključivanje kvalifikovanih američkih kompanija koje imaju relevantno iskustvo za izgradnju, upravljanje i održavanje ovakvog projekta. 

Za Bosnu i Hercegovinu iz ovoga proizlazi jednostavna pouka: strateška infrastruktura mora biti u funkciji strateškog interesa države, a ne obrnuto.

Prije oko 3h

Žestoka rasprava u američkom Kongresu: Poziv na vraćanje sankcija Dodiku i osuda Mladićevog ukopa

Državna imovina ponovo dolazi u centar pažnje

Možda najosjetljiviji dio izvještaja jeste veza između Južne interkonekcije, državne imovine i Dejtonskog sporazuma.

To pitanje nije tehničko niti samo pravno. Ono je direktno povezano sa pitanjem karaktera i funkcionalnosti države Bosne i Hercegovine.

Ako se pitanje državne imovine bude rješavalo pod političkim pritiskom, kroz oslabljene državne institucije ili kao dio šireg političkog dogovora kojim se jača pozicija jednog entiteta na račun države, posljedice mogu biti mnogo ozbiljnije od samog pitanja vlasništva nad određenom imovinom.

Upravo zato je Dejtonski sporazum i dalje toliko važan.

Ne zato što je savršen – nije – nego zato što predstavlja međunarodni mirovni okvir koji je zaustavio rat i postavio temelj za očuvanje Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države.

Šta ovaj izvještaj govori Washingtonu?

Ovaj izvještaj, po mom mišljenju, predstavlja svojevrsni poziv na preispitivanje pravca američke politike prema BiH.

Njegova centralna poruka nije samo: „vratite sankcije Dodiku“.

Šira poruka glasi:

Američka politika prema Bosni i Hercegovini ne smije izgubiti iz vida dugoročni strateški interes SAD-a zbog kratkoročnih političkih ili poslovnih interesa.

To je pitanje koje bi trebalo biti važno bez obzira na to ko trenutno sjedi u Bijeloj kući.

Jer američka politika prema BiH nije počela 2025. godine, niti bi trebala završiti sa jednom administracijom.

Od Daytona do danas, Washington je imao ključnu ulogu u očuvanju mira i stabilnosti Bosne i Hercegovine. Izvještaj upravo podsjeća da je ta historijska uloga bila zasnovana na širem dvostranačkom razumijevanju da su stabilnost BiH i Zapadnog Balkana povezane sa američkim sigurnosnim interesima.

Poruka Evropi je također jasna

Ovaj dokument nije važan samo za Washington.

On je važan i za Bruxelles.

Ako Evropska unija želi ozbiljno govoriti o evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, onda pitanje stabilnosti zemlje ne može biti prepušteno samo unutrašnjim političkim akterima.

Potrebna je jasna evropska politika prema onima koji ugrožavaju teritorijalni integritet, ustavni poredak i stabilnost BiH.

I tu je jedna od preporuka izvještaja posebno značajna: poziv Evropskoj uniji da uspostavi zajednički režim sankcija prema Dodiku i drugim akterima koje smatra odgovornim za destabilizaciju Bosne i Hercegovine i regiona. (Congressman Bill Keating⁠)

Šta bi Bosna i Hercegovina trebala razumjeti?

Najveća greška bila bi ovaj izvještaj posmatrati samo kao američki obračun između Trumpove administracije i Demokratske stranke.

To bi bilo previše jednostavno.

Za Bosnu i Hercegovinu je mnogo važnije razumjeti da se u Washingtonu ponovo vodi ozbiljna rasprava o tome šta je američki strateški interes u BiH i na Zapadnom Balkanu.

Bosna i Hercegovina ne bi trebala čekati da drugi definišu njen strateški interes.

Sarajevo mora biti sposobno jasno objasniti Washingtonu i evropskim partnerima zašto su funkcionalne državne institucije, teritorijalni integritet, euroatlantske integracije i vladavina prava ne samo unutrašnja pitanja BiH nego i pitanja regionalne sigurnosti.

Moja završna ocjena

Ovaj izvještaj treba čitati ozbiljno, ali i hladne glave.

Ne zato što predstavlja stav cijelog Kongresa SAD-a – ne predstavlja – niti zato što njegove tvrdnje treba automatski prihvatiti kao konačne činjenice.

Treba ga čitati ozbiljno zato što pokazuje da se unutar američkog Kongresa otvorilo pitanje koje će dugoročno biti mnogo važnije od sudbine bilo kojeg pojedinca:

Da li će američka politika prema Bosni i Hercegovini ostati zasnovana na dugoročnom strateškom interesu – očuvanju mira, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i euroatlantske perspektive BiH – ili će prostor za takvu politiku biti sve više potiskivan kratkoročnim političkim i ekonomskim interesima?

To je pitanje na koje odgovor ne treba tražiti samo u Washingtonu.

Treba ga tražiti i u Sarajevu.

Jer međunarodni partneri mogu pomoći Bosni i Hercegovini, mogu je podržati i mogu stati iza njenih institucija. Ali nijedna američka administracija, nijedan Kongres i nijedna evropska institucija ne mogu dugoročno zamijeniti odgovornost domaćih političkih institucija da štite državu, njen ustavni poredak i njen evropski i euroatlantski put.

U konačnici, ovo nije samo pitanje američke politike prema Bosni i Hercegovini.

Ovo je pitanje kakvu Bosnu i Hercegovinu želimo izgraditi i da li ćemo kao društvo biti spremni jasno braniti njen državni interes onda kada se o njemu odlučuje u Washingtonu, Bruxellesu – ali prije svega u Sarajevu.