Ima li Iran svoju Anu Mladić?

Piše: Maryam Manteghi
Prijevod: Rašid Krupalija

Ratko Mladić, "krvnik iz Bosne" bio je general Jugoslavenske narodne armije, odgovoran za opsadu Sarajeva, vrhunac u analima ljudske brutalnosti, gdje su njegovi snajperisti razdragano odsteljivali civile, uključujući djecu i starije – svakog ko nije bilo dovoljno brz da umakne tokom četiri godine festivala horora koji je koštao 10.000 života i orobio cijelu jednu generaciju bezazlene mladosti.
Divljajući po Bosni, Mladić i njegovi pristaše ostavili su za sobom porodice bez očeva, majki, sinova i kćeri, a njegova porodica je bila u Beogradu, sigurna ispod staklenog zvona mira i propagande. 1994. godine, zvono se razbilo za Anu Mladić, tada 23-godišnju kćer generala. Njezino tijelo pronađeno je u jednom beogradskom parku, zajedno s generalovim omiljenim pištoljem, kojim je nagrađen kad je diplomirao na vojnoj akademiji. Usred glasina i objašnjenja, izveštaji su govorili da se Ana Mladić ubila nakon što je saznala istinu o očevim bosanskim "aktivnostima".

Niko nikada neće znati zašto si je oduzela život. Zato što nije mogla podnijeti da je kćerka zla? Zato što ne bi mogla živjeti sa spoznajom da je otac kojeg je tako voljela (po svemu sudeći bila mu je zjenica oka) zapravo čudovište? Ili se možda ubila u znak protesta? Ona je morala znati da će njezina smrt postati međunarodna vijest. Ona je morala znati da će njezina smrt utišati, čak i samo na trenutak, smrtonosni otrov nacionalizma kojeg su njen otac i njegovi sljedbenici širili u svojim ubilačkim pohodima. Ona je morala znati da će njena smrt slomiti njenog oca.

Protest protiv zla ima nivoe, stepene žrtvovanja u akutnoj progresiji, gdje je najviši protest život, život koji je nije samo tvoj, nego pripada onima koji te vole, onima koji su te odgojili, onima koji su ti dali život i vidjeli svoje živote u tvom. Život žrtvovan u znak protesta pripada svakome ko je osnažen porukom tvoje hrabrosti. Smrt Ane Mladić bio je čin koji je ostavio Mladiću gorak okus onoga što je on radio hiljadama nevinih u ratu kojeg je vodio, - nešto što stotinu haških sudova nikada ne bi mogli postići.

Danas je 16. dan štrajka glađu aktivistkinje za ljudska prava Nasrin Sotoudeh. Zatvorena je jer je progovorila protiv ilegalne egzekucije njenog klijenta, šesnaestogodišnjeg dječaka. Ona štrajkuje glađu protiv nehumanog postupanja prema zatvorenicima u zatvoru Evin. Ona nudi najveću žrtvu za slobodu od režima krvnika, ovaj put iranske nacionalnosti. Iako njena dvanaestogodišnja kćerka i osmogodišnji sin čekaju i pitaju se hoće li njihova majka, koju su posjetili u zatvoru jednom u 2 godine, živjeti još jedan dan, iranski krvnici se čine neosjetljivim.

Mladićev jedini zahtjev prije transfera Haag, gdje mu se sudi za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, je bio da posjeti grob svoje kćerke.
Vrhovni vođa Islamske Republike Ali Khamenei, otac šestero djece, Mahmoud Ahmadinejad, predsjednik i otac troje djece, kao i glavni tužitelj u Teheranu Abbas Jafari Dolatabadi trebaju dobro upamtiti lekcije bosanskog rata i njegovog glavnom krvnika, generala Ratka Mladića, čiji su se noževi okrenuli protiv njega, i posjekli ga najdublje kad se najmanje nadao.

Napomena: Autorica teksta Maryam Manteghi je pravnica i aktivistica za ljudska prava iz Irana, sa boravkom u Kanadi i BiH