Harun Pašalić: Tugujem zbog pariških žrtvava, tugujem zbog sebe

Pišem ovaj tekst ispunjen tugom i žalošću. Ali dok jedni tuguju za žrtvama pariškog terora, moja je tuga još veća i teža. Žalim za svim nevinim ljudima poginulim u Parizu, ali i u Bejrutu, Siriji, Iraku. Bili su, sada ih više nema.

Piše: Harun Pašalić za Radiosarajevo.ba

Tugujem i što mainstream mediji vide moju religiju, moj islam, moju vjeru koja mi je donijela toliko duševnog spokoja i mirnoće i načina kako da oprostim onima koji su mi ubili 17 članova moje porodice. Moju vjeru koja mi kaže da budem milostiv, koja mi kaže da ako spasim jednog čovjeka kao da sam spasio čitav svijet, koja mi kaže da ako ubijem čovjeka kao da sam ubio čitav svijet.

Tugujem što moje komšije i susjedi vide u meni latentnu prijetnju za njihov život, čast, religiju, porodicu. Tugujem što se opet otvaraju rane od prije dvadeset godina. Tugujem što se moj narod doživljava kao anomalija Evrope, što se moj jezik ne priznaje, što se moja nacija minorizira i smatra izdajicama jednog i najljepšim cvijećem drugog naroda.

Tugujem što me Evropa vidi kao rušioca njene kulture i načina života. Tugujem što moram objašnjavati da na svijetu živi 1,6 milijardi muslimana od kojih 1,599 milijardi želi mir, jednakost i pravednost i koji znaju da put ka Džennetu ili Raju nije popločan tijelima i krvlju nevinih ljudi. Radujem se što nisam sam, ali tugujem što se naše riječi, osjećaji i tuga za izgubljenim nevinim životima ne čuju i ne osjete, a i ako se čuju, mislit će da smo potencijalni teroristi, sleeperi koji samo čekaju da sat otkuca i da dočekaju svoje 72 djevice. I zato tugujem.

Tugujem što ne mogu objasniti da Muhammed, a.s., da je danas živ, bi spriječio ovakav pokolj i zločin. Tugujem i što ne mogu navesti primjer Adijja ibn Hatima, kršćanina, velikog pjesnika, koji je vrijeđao Muhammeda, a.s., on je „Charlie“ Muhammedovog vremena! Muhammed, a.s., nije dozvolio da mu iko išta nažao učini nego ga je zamolio da se sa njim druži i da priča o svojoj poeziji. Postali su veliki prijatelji... Žao mi je što to niko neće da čuje niti razumije niti da IS-ovi kreteni pouku izvuku.

Tugujem i što moje zvanje islamskog teologa neće značiti da sam religijski školovana osoba nego da sam i ja u toru ideologa zle, nehumane religije koja želi da ima svjetski primat. Tugujem što ne mogu da citiram ajete iz mog Kur'ana koji kaže „A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša, u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite, Allahu ćete se svi vratiti.“ (El-Maide:48) „A odgovaraće oni koji ljude tlače bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja“ (Eš-Šura:42)

Sa riječima iz Božije knjige završavam tekst u nadi da će se ovo ludilo zajedničkim naporom zaustaviti, da ćemo se svi moći pogledati u oči i živjeti jedni sa drugima bez straha i da naše razlike budu blagodat, a ne motiv za nova zlodjela.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!

Tekstovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba.